lou reads
petak, 09.10.2020.
Život u 2000 riječi
... i nakon 20 mjeseci bio sam slobodan čovjek. Dok ste unutra non-stop maštate, napravit ću ovo, napravit ću ono čim izađem odavde, nema više kriminala, droge i sl, priče koje padaju u vodu čim kročite van zatvora. Što je bilo prvo što sam napravio kada sam izašao? Nisam išao prvo kod kćeri, kao što sam joj obećao već sam prvo išao zamijeniti Subutex za heroin, pa zatim u svoga psihijatra zamijeniti terapiju Subutexom sa Metadonom - dala mi je ali tek nakon što sam rekao da 32 mg dnevno povučem na nos. I tek sutradan sam išao vidjeti svoju kćerku. Ne trebam ni spominjati da sam bio pod utjecajem kokaina i heroina, što su nona i dide odmah primijetili i zabranili mi da je viđam dok ne dođem k sebi jer će inače zvati socijalnu službu. Više nikad nisam došao tolliko nadrogiran u njihovu kuću. Bio sam kratko na Visu, ali svi su bili protiv mene (gle čuda!), nitko me nije htio zaposliti (da mi je znati zašto?), čak je kružila peticija po otoku, koju je potpisalo 400-500 ljudi, da me se protjera s otoka (toga se samo boduli mogu dosjetiti, kao da još žive u 18 stoljeću a i nisu me mogli protjerati jer sam bio uredno priavljen), ali sam ipak su uspjeli jer nisam mogao prošetati ili popiti kavu bez dobacivanja kako im trujem djecu (nikada nisam maloljetnicima prodavao drogu, pa čak ni marihuanu), majke bi odmah privinule svoje čedo od 20 godina uz njih, i kad bi pogledi mogli ubijati bio bih mrtav na livu mjesta. Više to nisam mogao izdržati pa sam iznajmio kuću i nakon dugo vremena se vratio na mjesto zločina, u svoj najdraži Zagreb grad! Od moje ekipe, od nas 15-tak šta smo se počeli pucati više manje u isto vrijeme, samo nas je šestero ostalo živo. Drugi su se slučajno ili namjerno predozirali, jedan se objesio a moja draga prijateljica si je prerezala žile. Skoro svi su ostavili ili sina ili kćer iza sebe, koji su najčešće završili u domu. Ako ovo slučajno bude čitao neki nadobudni tinejđer koje eksperimentira s drogama, jer se misli da cool i da je faca pred prijateljima i curama, htio bih mu poručiti - u drogama nema ništa dobro ni zanimljivo samo tuga, jad i bol!. Knjige kao: Mi dieca s kolodvora Zoo, filmovi kao Trainspotting, rock ili rap zvjezde predstavljaju drogu kao nešto sexy, romantično ali vjerujte mi, droga je samo patnja, sramota i bol za tebe i ljude bliske tebi,i kao šećer na kraju dolazi bolest i smrt. Sad netko od vas može tvrditi, pa ja uzimam samo ecstasy, neću ja završiti kao prljavi junkie! To sam i ja govorio, ali kad-tad će ti netko ponuditi dop da se spustiš malo jer sutra moraš u školu ili na posao i uzet češ ga i uvjeravati sama sebe kako je ovo jedini put da ćeš ga probati. Tako sami ja počeo, kao i 90% mojih prijatelja. Samo reci NE!!! Ne želim nikome da prolazi ono što smo moji prijatelji i ja prošli, i još uvijek prolazimo! Nakon ove kratke edukacije našeg mlađeg čitateljstva, da nastavim dalje. U Zagrebu sam se opet počeo furati sa speedballom i nakon što sam u tjedan dana imao dva overdoza, i jedva su me spasili, odlučio sam stati na loptu. Pod stati na loptu, mislim da sam se prestao furat a počeo piti metadon u ogromnim količinama, pomješano sa Xanaxima i Lyricom. Popio bih tjednu terapiju u jednome danu. To Vam je 7 boca. 1 boca je 20 nekadašnjih tableta, znači pio sam 140 tableta dnevno, a to je bez Xanaxa i Lyrice. I to se tako nastavilo dok mi psihijatar nije rekao da stavim svoje demone na papir (ja sam se odlučio na ovu modernu verziju). I u roku od mjesec ipo dana uspio sam se ( uz mnogo muke), spustiti na prepisanu mi dozu, vidio sam kćer nakon skoro 5 mjeseci i odlazim u ponedjeljak u Vrapče na skidanje od metadona na mjesec-dva a moja obitelj, punica, punac i naravno moj mali anđeo će kroz to vrijeme biti u Zagrebu tako da me mogu posjećivati i pružati mi podršku. I to je ukratko moj život. Cijeli život mi stane u manje od 2000 riječi ali i dalje ću pisati, probati ići malo u dublje samoanalizu a samim time se vraćati u prošlost, sa nekim stvarno groznim sjećanjima stvarima koje sam radio ali i pisati o nadi u bolju budućnost sa nonom, didom & mojom princezom Marijom.
Do skorog čitanja, vaš Lou
Oznake: Ljubav je pravilo koje ne poznaje iznimku
