lou reads

četvrtak, 31.12.2020.

Ne ponovila se više ovakva godina!

Konačno je stigao zadnji dan ove katastrofalne godine! Potresi, Covid pa još malo potresa za kraj. Nadam se da ste svi vi iz Pertinje, Gline, Zagreba i okolice dobro i da ste ako ništa drugo na suhom i toplom! Mi smo dan poslije potresa krenuli kupiti engleskog buldoga kojeg je Marija toliko silno željela a onda smo dida i ja počeli pričati da je bolje da novce koje smo željeli dati za psa koji usput budi rečeno, sa svim papirima košta kao 2 prosječne hrvatske plaće (ima dida, ima) damo za žrtve potresa i da uzmemo nekoga psića iz azila. Objasnili smo Mariji da bi tako učinila 2 dobra djela - pomogla ljudima koje gleda na televiziji i kojima je potres uništio domove i udomila psića koji bi mogao završiti na ulici. Odmah je pristala, pametno moje malo, nije je se ni trebalo nagovarati! U azilu smo izabrali kujicu, mješanku tko zna kojih pasmina, staru otprilike 5 mjeseci.Zove se Lisa, crne boje sa bijelim dlakama na prsima (stavio bih sliku ali ne znam kako se to radi). I za kraj ovoga posta želim se zahvaliti svima Vama koji ste me podržavali da stavim svoje demone na ovaj virtualni papir. Mislim da niste svjesni koliko mi ovaj blog pomaže da ostanem čiste glave. Hvala Vam na tome! I za kraj (po 2 put) želim Vam sve najbolje u 2021 godini i neka Vam se sve želje ostvare!
Vole Vas vaš Lou, Marija & Lisa

Oznake: Zadnji dan jedne grozne godine

31.12.2020. u 17:00 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 15.12.2020.

Pit Bull, čiuvava i suze

U petak 04.12. smo Marija, dida i moja malenkost išli u azil za pse u nadi da ćemo naći engeskog buldoga kojeg Mare tako silno želi. Kaže da je podsjećaju na didu onako smežurani. Ali, iako je bilo prekrasnih pasa i moja je malena željela svakog povesti kući, odlučili smo se još malo pričekati i prošvrljati po internetu da li ima tog psa koji je podsjeća na didu. A onda je jučer došao pit bull - u obliku moje drage bivše žene, sa svojim novim čiuvava mužem! Oboje pijani (i vjerojatno drogirani) ko' zemlja! Samo je pozvonila i pitala, gdje joj je tata i da ih pustim unutra. Nakon što sam se oporavio od šoka i da je to stvarno ona, rekao sam joj rekao da nema nikoga i da se gubi van iz dvorišta i uz par sočnih psovki, zalupio vrata. Dok je ona lupala po vratima i vikala kako će zvati policiju jer je to njena kuća, ja sam nazvao didu (punca) da vidim da li mu se kćerka javila da dolazi. Bio je iznenađen kao i ja i rekao da je nikako ne puštam unutra i da dolazi sa bakom i mojom kćeri kroz pola sata. Kroz to vrijeme je došla policija i onda je nastao opći kaos.. Njezina čiuvava od muža je nešto vikao i mrko me gledao dok je ona doslovno vrištala policajcima da je to njena kuća i da sam ja provalnik i da sam već bio u zatvoru, ali srećom prije par mjeseci sam izvadio novu osobnu iskaznicu pa sam imao splitsku adresu. I dok su panduri zapisivali podatke vidio sam da je počela kipit i da će uskoro totalno poludit a meni dragooo :) A onda mi je počela psovati sve po spisku a onaj njen mutavi muž se priključio prijetnjom kako će me zaklati na spavanju- i to sve pred policajcima pa je završio u policijskim kolima a ubrzo zatim i ona jer se nije htjela udaljiti sa posjeda. Dida, nona i Mare su taman stigli kada je policija odlazila. Dida je bio ljut ko ris - dok sam ja bio u zatvoru zatražila je razvod od mene i htjela je Mariju, njegovu unuku, njegovo sve, kako on kaže, odvesti u Španjolsku! Tu su pale teške riječi i rekao joj je da je više nikada ne želi vidjeti. Od tada je prošlo cca. 2 ipo-3 godine.. Mariji nismo rekli istinu, jer je nije dobro vidjela tko je to bio, pa smo joj rekli da su neki pijani ljudi radili nered po ulici. Zvao sam komunu u kojoj je bila i na jedvite jade saznao da je otišla iz komune, zajedno s mužem prije godinu dana, a zatim smo otišli na policiju da vidimo što ona zapravo želi ali, naravno oni su ih već bili pustili. Čovjek mi prijeti ubojstvom a oni ga puste! Znao sam iz iskustva da neću ništa postići svađom sa pandurima, makar ovaj put (vjerojatno prvi) bio u pravu. I što će sada biti? Vjerojatno će luda ići na sud i tražiti pravo da viđa svoju kćer, a naše pravosuđe će joj to omogućiti, makar ponovo bila na heroinu i u ne znam kakvom psihičkom stanju. Dida, nona i ja smo razgovarali i došli do zaključka da je vjerojatno ponovo počela sa drogom i da sigurno želi novce iskamčit od svog bogatog oca, na bilo koji način. Didi je skočio tlak preko 200, nona plače u sobi, malenoj nije jasno što se događa a ni meni nije jasno da u tih 20-tak minuta niti jedan jedini put nije pitala za svoju kćer..

Oznake: ne znam

15.12.2020. u 17:28 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 02.12.2020.

Pas!!!!

Imam potrebu reći svim blogericama & blogerima: Marija, kćeri moja, VOLIM TE najviše na svijetu! Da mi nije tebe tko zna gdje bih sada bio. I sada dok me gledaš što pišem, napisati ću ovo: u petak idemo u sklonište izabrati psa kao poklon za Božić!
Kakva sreća, čim je pročitala psa dobio sam toliko zagrljaja i pusa, zajedno sa vriskovima:Dobiti ću psa!! Moram javiti Luciji, Ani, Tonki.. Da mi je netko prije rekao da je ovako snažna ljubav moguća, ne bih mu vjerovao

Oznake: Cuko

02.12.2020. u 20:03 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2020 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (7)
Rujan 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi