lou reads
petak, 27.11.2020.
Mentalni ranjenik
Danas je 21 godina otkad se moja preljepa & predobra sestra, koju sam u ovom blogu nazvao Patti, predozirala heroinom i tabletama koje je ukrala od mene. Bila je čista od droge već nekoliko godina i šta joj je bilo da tada napravi to što je napravila, nikada neću saznati. Vjerujem kako nije htjela okončati svoj život već se malo opustiti nakon napornog dana, jer nije bilo oproštajnog pisma..samo ona i (moj) narkomanski pribor pokraj nje..Prizor koji je nemoguće zaboraviti i koji me progoni sve do današnjeg dana! Dugo sam sebe krivio za njezinu smrt i još uvijek si ne mogu do kraja oprostiti, unatoč tome što su mi psihijatri uporno ponavljali da bi uzela heroin od nekoga ako je to htjela. Istina, ali...zašto nisam bolje pazio gdje skrivam dop, zašto nisam pazio na nju a znao sam da se relativno nedavno vratila iz komune? Zašto, zašto, zašto?!? Nakon njezine smrti moja ovisnost je otišla na sasvim novu razinu i izgubio sam i ono malo kontrole što sam imao nad sobom a najgore je tek sljedilo..Uzimao sam sve što mi je došlo pod ruku, nije mi bilo važno što je, samo da se odvojim od stvarnosti, nisam bio svijestan nikoga i ničega oko sebe. Sa majkom nikada nisam razgovarao o tome što se dogodilo Patti i nisam primječivao a iskreno, tada me nije bilo niti briga u kakvom je majka stanju. A bila je zasigurno u dubokoj depresiji. Ponašao sam se kao da samo ja patim, kao da je samo meni teško.. A zatim je usljedio još jedan udarac - 04.12.1999. moj prijatelj Aco, koji mi je bio poput brata, objesio se u svojoj trošnoj kući na Trešnjevci. U oproštajnom pismu je napisao da se više nemože boriti sa ovisnošću i demonima koje ono donosi..Heroin je koristio "samo" godinu ipo dana. lmao se tek 18 godina. Na Acinom sprovodu, kao i onome od moje sestre, bila je vojska narkomana, svi do jednoga drogirani i pijani. Acina majka je počela vrištati na nas da smo mi krivi i da smo mi ubili njezina sina. Nažalost, to nije bilo daleko od istine. Od tada sam izgubio puno prijatelja i poznanika zbog te proklete droge, ali više nikada nisam otišao na "junkie sprovod". Kao što sam spomenuo prije, na majku nisam obračao pažnju i nisamo niti razgovarali. Majka mi je imala težak život, mlada se udala za alkoholičara i zlostavljača koji je umro mlad a ona je ostala sama sa 2 djece, koji su postali lopovi i narkomani, a sada je izgubila i prvorođeno dijete. Sve je to bilo previše za nju i skočila je u Savu (pretpostavljamo) na Badnji dan 1999 godine. Ja sam bio toliko van sebe od droge i alkohola da nisam ni primijetio da je nema sve dok mi policija nije pozvonila na vrata i obavijestila me što se dogodilo. Nisam bio svjestan što se događa sve do njezina sprovoda. Tek tada me je realnost ošamarila i počeo sam plakati kao nikada do tad. Jedva su me odvojili od lijesa, a kada su napokon uspijeli otišao sam sa majčinog sprovoda sa čvrstom namjerom da joj se pridružim još taj dan. Jedan od mojih rijetkih pravih prijatelja (nažalost i on je danas pokojni), znao je u kakvom sam psihičkom stanju i nije me puštao iz vida. Imao sam majčinu karticu a kako je rodbina platila pogreb, bilo je dosta novaca koje sam imao namjeru još danas potrošiti, jer novac ne možeš ponijeti sa sobom u grob. Uzeli smo heroina i kokaina i otišli kod mene. Što se dalje događalo ne znam. Očito sam se predozirao jer sam se probudio u bolnici, i da nije bilo moga prijatelja koji je zvao hitnu, nebih danas ovo pisao. U roku od samo mjesec dana, izgubio sam i sestru i majku. Psihički sam se raspao i nakon cca. mjesec dana završio sam u Vrapču (prvi od ukupno 4 puta).. Bio sam pravi mentalni ranjenik ali nisam se dugo tamo zadržao a kada sam izašao nastavio sam po starom. Evo,sve vrijeme dok ovo pišem suze same teku..jer osjećam tj. znam da sam bio drugačiji njih dvije bi bile danas sa mnom ovdje i uživale u životu a moja majka u svojoj unuci.
Seko, 21 godina je prošla od kada si nas napustila, a mene boli kao da je bilo jučer! Uvijek si bila tu za mene i učila me o svemu pa i o tajnama ženske duše. Sjećaš li se toga i koliko smo se smijali tu večer? Volim te seko, nedostaješ mi svaki dan & svaki trenutak!
Oznake: I miss you big sis
nedjelja, 15.11.2020.
MIND-a beautiful servant, a dangerus master
Split je mali grad, zapravo Zagreb je mali grad a Split je selo. Zašto to kažem? Prije neki dan, bilo je lijepo vrijeme i odlučio sam sa kćeri i njezinom naj prijom provesti dan, pa sam upalio auto i krenuli smo put Marjana. Neću lagati, djeca su me umorila i izmorila.. Doktor mi je zabranio bilo kakvo naprezanje zbog bubrega ali i jetre ali ne možeš dopustiti djeci od 8 godina da rade šta hoće i da ti nestanu iz vida. Pa sam jedva čekao da ogladne i da ih odvedem u slastičarnicu i konačno dođem do daha. Napokon su male beštije ogladnile pa smo krenuli u slastičarnicu. Na putu prema tamo zapazio sam lika, kojem su samo noge vrile iz kontejnera. Ne želeći da kćer i njena prijateljica gledaju takve scene, prešli smo ulicu. Nismo prešli ni 10 metara kad sam čuo da me netko zove po mom starom splitskom nadimku. Pravio sam se da ga ne čujem i nastavio hodati s djecom, moleći usrdno Budu da ne krene za nama. Ali Buda, taj debeli prasac je vjerojatno bio zauzet glođajući carsko meso, pa se moja molitva zagubila, negdje ispod njegovog desnog guza i lik je krenuo za nama i dalje vičući moj nadimak. Cure sam stavio na zidić i rekao im da pričekaju 2 minute. Tek kad je lik došao na par metara od mene, prepoznao sam čovjeka. Prije nekoliko godina, dok sam još dilao, on mi je bio jedan od najboljih splitskih mušterija. Ne znam čime se bavio ali uvijek je bio ulickan,uvijek je imao novaca, vozio je dobar auto a i vjerojatno je imao dobar posao kad si je sve to mogao priuštiti (ili je bio bogati tatin sin). Nisam ga vidio, sigurno 2 godine i nevjerojatno je, kako se čovjek u par godina može promjeniti i koliko nisko može pasti. Od čovjeka koji je vozio BMW (ne znam da li je, ali je bilo novo i skupo auto) do čovjeka koji kopa po kontejnerima, trežeći tko zna što. Koliko god bogat bio,heroin a pogotovo kokain (ili oboje zajedno) će te dovesti na prosjački štap. Prvo me pitao da li još "radim" i ne sačekavši mij odgovor, pitao me je da li ga mogu počastit bar sa stojom (100 kn). Rekao sam mu da sam čist i da sam se makao od svega i dao mu 20 kuna, iako ni ja još (!) ne radim, živim kod svojte i živim od rentanja kuće na Visu (iznajmljujem i stan u Zagrebu, Črnomerec, 35m2- ako ste zainteresirani, javite se). Nakon što sam mu dao novce je otišao, a ja sam otišao sa djecom u slastičarnicu, gdje nisam mogao odvojiti pogled od svoje malene i pitao se, da li zna koju mi snagu daje njezino postojanje i njezina neupitna ljubav? Iako je još puno prerano za reć da je moje lječenje uspješno, ne želim svijet gdje nebi bilo moje malene i njezinih velikih zelenih očiju! Nisam mogao a da se ne pitam, da li bi me voljela da zna tko sam i što sam sve radio u životu? Znam da ću joj jednoga dana morati sve ispričati, iako već zna da su je nona i dide odgojili, ali zasad sam sretan što je tu sa mnom i da me voli barem onoliko koliko ja volim nju! Predugo sam davao prednost drogi, umijesto njoj i to se više nikada neće desiti. Neću reći obećajem, jer sam obećanja brzo davao i još brže ih kršio, ali tata će dati sve od sebe da te zaštiti od svih zala na ovome svijetu !
VOLIM TE, NAJVIŠE NA SVIJETU, MIŠU MOJ !!!!!!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
U prošlom postu optužio sam admina da mi je obrisao post, i napao ga radi toga. Vrlo lako je moguće da sam krivi gumb stisnuo i nisam odgovorio na sigurnosno pitanje pa mi, logično, post nije objavljen.
Ovim putem bih se želio ispričati blog.hr ako sam ih uvrijedio na bilo koji način, nije mi bila namjera (dobro je, ali ispričavam se radi toga).
Oznake: This is a strangest life I've ever know
četvrtak, 12.11.2020.
Jednorozi, oblaci i idi*ti
Vidim da sve ovo netko pažljivo čita i ako mu / Vam ne paše sadržaj, odmah ga obrišete. Prije otprilike 7 dana, pisao sam kako su pedofili, sredinom 90-tih, iskorištavali neke od nas (djecu od 15-19 godina) za novce, koji su nam je trebali za drogu (moram napomenuti da ništa nije bilo detaljno opisano) i već sutradan moj post je bio izbrisan. Pitam Vas zašto? Zar svi moramo pisati kako je ovaj svijet divan i krasan, stavljati slike naše dječice, zalaske sunca, mora i j*bene slatke GIF-ove štenaca i mačića? Svijet nije takav! Svijet je pun luđaka, ubojica, pedofila, nasilnika i da, narkomana. Zar stvarno mislite da u Lijepoj Našoj nema svih onih koje sam maloprije nabrojao? Ako ih je bilo pri kraju 20 stoljeća, sada ih sigurno, ima puno više, nikako manje! Samo pišem što se meni događalo da to Vaša djeca, ako ovo čitaju, ne bi ponovila moje greške! Ili Vi, stariji, ako ovo čitate, da znate prepoznati ako je vaše dijete počelo eksperimentirati ili je već navučeno na neku vrstu droge!! Ali dobro, uživajte Vi na svom 7 oblaku, jer su rijetke obitelji koje izbjegnu tragediju ovisnosti, uključujući alkohol (jer alkohol, je nažalost, društveno prihvatljiv, i prodaje se maloljetnicima bez problema). Kad-tad djeca od tih familija, padnu sa svoga oblaka gdje su peseki i jednorozi, u stvarni, ružni svijet pun probisvijeta, koji će te pretući za 50 kuna i sami se navuku bilo na tablete, bilo na alkohol ili nešto treće - a roditelji koji znaju,to skrivaju i od svoje najbliže rodbine, umjesto da odmah potraže pomoć, oni šute,jer - što će ljudi reć!? Je*o Vas oni, brinite se za svoje dijete!!!. Znam da nisam podoban da pišem o roditeljstvu, kad sam bio prisutan u kćerkinom životu samo prve 2 godine njezina života, i kad bi došao u Split po drogu, svakih tjedan-dva, vidio bih je samo na par sati. Usput, otpustili su me iz bolnice i sada sam kod punca i punice u Splitu i po prvi put "čist" od svega (osim trave, jbg), i uživam sa svojom kćeri, koja je na teži način naučila da život nije bajka! Nije lijepo da dijete tako nauči šta je život, ali nije je dobro držati je u balonu zaštićenom/im od svega!
Ako scrolate skroz dole, naći ćete predivnu sliku jednoroga što sam je fotkao u Krapini!
LP
vaš Lou koji čita a ne Reed
Oznake: 3-ologija jada
