Danas je 21 godina otkad se moja preljepa & predobra sestra, koju sam u ovom blogu nazvao Patti, predozirala heroinom i tabletama koje je ukrala od mene. Bila je čista od droge već nekoliko godina i šta joj je bilo da tada napravi to što je napravila, nikada neću saznati. Vjerujem kako nije htjela okončati svoj život već se malo opustiti nakon napornog dana, jer nije bilo oproštajnog pisma..samo ona i (moj) narkomanski pribor pokraj nje..Prizor koji je nemoguće zaboraviti i koji me progoni sve do današnjeg dana! Dugo sam sebe krivio za njezinu smrt i još uvijek si ne mogu do kraja oprostiti, unatoč tome što su mi psihijatri uporno ponavljali da bi uzela heroin od nekoga ako je to htjela. Istina, ali...zašto nisam bolje pazio gdje skrivam dop, zašto nisam pazio na nju a znao sam da se relativno nedavno vratila iz komune? Zašto, zašto, zašto?!? Nakon njezine smrti moja ovisnost je otišla na sasvim novu razinu i izgubio sam i ono malo kontrole što sam imao nad sobom a najgore je tek sljedilo..Uzimao sam sve što mi je došlo pod ruku, nije mi bilo važno što je, samo da se odvojim od stvarnosti, nisam bio svijestan nikoga i ničega oko sebe. Sa majkom nikada nisam razgovarao o tome što se dogodilo Patti i nisam primječivao a iskreno, tada me nije bilo niti briga u kakvom je majka stanju. A bila je zasigurno u dubokoj depresiji. Ponašao sam se kao da samo ja patim, kao da je samo meni teško.. A zatim je usljedio još jedan udarac - 04.12.1999. moj prijatelj Aco, koji mi je bio poput brata, objesio se u svojoj trošnoj kući na Trešnjevci. U oproštajnom pismu je napisao da se više nemože boriti sa ovisnošću i demonima koje ono donosi..Heroin je koristio "samo" godinu ipo dana. lmao se tek 18 godina. Na Acinom sprovodu, kao i onome od moje sestre, bila je vojska narkomana, svi do jednoga drogirani i pijani. Acina majka je počela vrištati na nas da smo mi krivi i da smo mi ubili njezina sina. Nažalost, to nije bilo daleko od istine. Od tada sam izgubio puno prijatelja i poznanika zbog te proklete droge, ali više nikada nisam otišao na "junkie sprovod". Kao što sam spomenuo prije, na majku nisam obračao pažnju i nisamo niti razgovarali. Majka mi je imala težak život, mlada se udala za alkoholičara i zlostavljača koji je umro mlad a ona je ostala sama sa 2 djece, koji su postali lopovi i narkomani, a sada je izgubila i prvorođeno dijete. Sve je to bilo previše za nju i skočila je u Savu (pretpostavljamo) na Badnji dan 1999 godine. Ja sam bio toliko van sebe od droge i alkohola da nisam ni primijetio da je nema sve dok mi policija nije pozvonila na vrata i obavijestila me što se dogodilo. Nisam bio svjestan što se događa sve do njezina sprovoda. Tek tada me je realnost ošamarila i počeo sam plakati kao nikada do tad. Jedva su me odvojili od lijesa, a kada su napokon uspijeli otišao sam sa majčinog sprovoda sa čvrstom namjerom da joj se pridružim još taj dan. Jedan od mojih rijetkih pravih prijatelja (nažalost i on je danas pokojni), znao je u kakvom sam psihičkom stanju i nije me puštao iz vida. Imao sam majčinu karticu a kako je rodbina platila pogreb, bilo je dosta novaca koje sam imao namjeru još danas potrošiti, jer novac ne možeš ponijeti sa sobom u grob. Uzeli smo heroina i kokaina i otišli kod mene. Što se dalje događalo ne znam. Očito sam se predozirao jer sam se probudio u bolnici, i da nije bilo moga prijatelja koji je zvao hitnu, nebih danas ovo pisao. U roku od samo mjesec dana, izgubio sam i sestru i majku. Psihički sam se raspao i nakon cca. mjesec dana završio sam u Vrapču (prvi od ukupno 4 puta).. Bio sam pravi mentalni ranjenik ali nisam se dugo tamo zadržao a kada sam izašao nastavio sam po starom. Evo,sve vrijeme dok ovo pišem suze same teku..jer osjećam tj. znam da sam bio drugačiji njih dvije bi bile danas sa mnom ovdje i uživale u životu a moja majka u svojoj unuci.
Seko, 21 godina je prošla od kada si nas napustila, a mene boli kao da je bilo jučer! Uvijek si bila tu za mene i učila me o svemu pa i o tajnama ženske duše. Sjećaš li se toga i koliko smo se smijali tu večer? Volim te seko, nedostaješ mi svaki dan & svaki trenutak!
Post je objavljen 27.11.2020. u 18:20 sati.