lou reads
nedjelja, 15.11.2020.
MIND-a beautiful servant, a dangerus master
Split je mali grad, zapravo Zagreb je mali grad a Split je selo. Zašto to kažem? Prije neki dan, bilo je lijepo vrijeme i odlučio sam sa kćeri i njezinom naj prijom provesti dan, pa sam upalio auto i krenuli smo put Marjana. Neću lagati, djeca su me umorila i izmorila.. Doktor mi je zabranio bilo kakvo naprezanje zbog bubrega ali i jetre ali ne možeš dopustiti djeci od 8 godina da rade šta hoće i da ti nestanu iz vida. Pa sam jedva čekao da ogladne i da ih odvedem u slastičarnicu i konačno dođem do daha. Napokon su male beštije ogladnile pa smo krenuli u slastičarnicu. Na putu prema tamo zapazio sam lika, kojem su samo noge vrile iz kontejnera. Ne želeći da kćer i njena prijateljica gledaju takve scene, prešli smo ulicu. Nismo prešli ni 10 metara kad sam čuo da me netko zove po mom starom splitskom nadimku. Pravio sam se da ga ne čujem i nastavio hodati s djecom, moleći usrdno Budu da ne krene za nama. Ali Buda, taj debeli prasac je vjerojatno bio zauzet glođajući carsko meso, pa se moja molitva zagubila, negdje ispod njegovog desnog guza i lik je krenuo za nama i dalje vičući moj nadimak. Cure sam stavio na zidić i rekao im da pričekaju 2 minute. Tek kad je lik došao na par metara od mene, prepoznao sam čovjeka. Prije nekoliko godina, dok sam još dilao, on mi je bio jedan od najboljih splitskih mušterija. Ne znam čime se bavio ali uvijek je bio ulickan,uvijek je imao novaca, vozio je dobar auto a i vjerojatno je imao dobar posao kad si je sve to mogao priuštiti (ili je bio bogati tatin sin). Nisam ga vidio, sigurno 2 godine i nevjerojatno je, kako se čovjek u par godina može promjeniti i koliko nisko može pasti. Od čovjeka koji je vozio BMW (ne znam da li je, ali je bilo novo i skupo auto) do čovjeka koji kopa po kontejnerima, trežeći tko zna što. Koliko god bogat bio,heroin a pogotovo kokain (ili oboje zajedno) će te dovesti na prosjački štap. Prvo me pitao da li još "radim" i ne sačekavši mij odgovor, pitao me je da li ga mogu počastit bar sa stojom (100 kn). Rekao sam mu da sam čist i da sam se makao od svega i dao mu 20 kuna, iako ni ja još (!) ne radim, živim kod svojte i živim od rentanja kuće na Visu (iznajmljujem i stan u Zagrebu, Črnomerec, 35m2- ako ste zainteresirani, javite se). Nakon što sam mu dao novce je otišao, a ja sam otišao sa djecom u slastičarnicu, gdje nisam mogao odvojiti pogled od svoje malene i pitao se, da li zna koju mi snagu daje njezino postojanje i njezina neupitna ljubav? Iako je još puno prerano za reć da je moje lječenje uspješno, ne želim svijet gdje nebi bilo moje malene i njezinih velikih zelenih očiju! Nisam mogao a da se ne pitam, da li bi me voljela da zna tko sam i što sam sve radio u životu? Znam da ću joj jednoga dana morati sve ispričati, iako već zna da su je nona i dide odgojili, ali zasad sam sretan što je tu sa mnom i da me voli barem onoliko koliko ja volim nju! Predugo sam davao prednost drogi, umijesto njoj i to se više nikada neće desiti. Neću reći obećajem, jer sam obećanja brzo davao i još brže ih kršio, ali tata će dati sve od sebe da te zaštiti od svih zala na ovome svijetu !
VOLIM TE, NAJVIŠE NA SVIJETU, MIŠU MOJ !!!!!!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
U prošlom postu optužio sam admina da mi je obrisao post, i napao ga radi toga. Vrlo lako je moguće da sam krivi gumb stisnuo i nisam odgovorio na sigurnosno pitanje pa mi, logično, post nije objavljen.
Ovim putem bih se želio ispričati blog.hr ako sam ih uvrijedio na bilo koji način, nije mi bila namjera (dobro je, ali ispričavam se radi toga).
Oznake: This is a strangest life I've ever know
