23.09.2008., utorak
Stranac u vlastitom životu
 Sinoć sam čula sintagmu za koju su sugovornici rekli da joj je značenje nešto najnemoralnije, najogavnije što je ova naša civilizacija iznjedrila - intelektualni lopovluk. "Nema tu ničeg intelektualnog, radi se o najobičnijem lopovluku, o najobičnijoj pljački ." – izjavila je mirno, ali odlučno prof. Pusić. Naravno da nema! Može se govoriti o pljački intelektualnog vlasništva, ali stavljati atribut intelektualna uz imenicu pljačka na tragu je romantičarskog uljepšavanja stvarnosti oštro-tupom jezičnom figurom. Riječ "najobičnija" ne treba implicirati da postoji i neka druga pljačka, neobična pljačka vrijedna poštovanja baš zbog svoje neobičnosti. Riječ "najobičnija" tu je da dodatno do najcrnjih dubina sroza aktere navedenog lopovluka. Da im slučajno ne padne na pamet podići kut usana u smiješak. Smiješak pun prezira prema onima koji se nisu dosjetili kako unovčiti svoj intelektualni naboj i potencijal. Kažu neki ljudi koji mnogo razmišljaju (pa na kraju nešto smisle) da je intelekt sposobnost donošenja odluka. Drugi neki definiraju isti fenomen kao žarište kroz koje ego postaje svjestan materijalnoga svijeta. Sve je u redu: veliki ego postao je više nego svjestan veselja koje mu donosi materijalno i … donio je odluku! Paradoksalno je i tragično što je tom odlukom uništena svaka intelektualna vrijednost. Omalovaženo je sve ono o čemu mladi čovjek sanja dok žarko želi postati član akademske zajednice. Ne generalizirati! Nisu svi! Nije svugdje! Nije uvijek! Ali… šteta je učinjena. Ogromna! I trebat će mnogo vremena da sve sjedne na svoje mjesto, da sve opet bude vrijedno drhtanja mladih, pametnih, vrijednih studenata kada nakon mora neprospavanih noći čekaju svoj red pred kabinetom profesora kojeg poštuju i vole. Znate li što mi je možda bilo najteže u vrijeme studiranja. Samoća. Neki čudan osjećaj usamljenosti u bezbrojnim noćima nad knjigom, skriptom, nad gomilama papira... Ja sam bila takva. Učila sam uvijek sama, često, prečesto noću. Dvije svoje diplome skupo sam platila. Platila sam ih velikom dioptrijom, nervozom koja je negdje ostavila traga, svađom s nekim dragim osobama, puštanjem da neki možda bolji život zauvijek prođe pored mene jer ja za njega nisam imala vremena. Ali, za tu cijenu dobila sam mnogo. I nije mi žao. Na slici iznad teksta je moj fakultet. Vjerujem da će ga mnogi prepoznati. Možda oni imaju neka drukčija sjećanja, iskustva, uspomene. Ja sam ga voljela i još uvijek ga volim. U njegovim hodnicima, stubištima, dvoranama, sobama ostali su najljepši trenutci mojeg života. Nije sve uvijek bilo rose – fiori. Imam i ja svoje studentske priče. Priču o profesoru koji nepravedno ruši na ispitu, priču o ispitu za koji sam pismeno od dekana tražila da oformi komisiju, priču o prekidu, priču o još ljepšem nastavku, priču o suzama, priču o smijehu, veselju i ponosu. Ali jednu priču nemam! Nikada, nikada, nikada nisam ni izdaleka čula priču o bezočnoj (najobičnijoj) pljački studenata.  Moj drugi fakultet o kojem bih mogla pričati istim riječima kao i o prvom. Nažalost, s pljačkama se srećem danas na nekim drugim mjestima. Kažu mi to je normalno, bez toga se ne može preživjeti. A ja sam, malo je reći, zgranuta. Prije nekoliko dana svađala sam se zdušno braneći stav da ono što ti ne pripada ne smiješ prisvojiti. Nikada! Pa bile okolnosti ma kako fantastične i same ti u ruke gurale tuđe. Znate li kako boli kad vam se u lice smiju jer kažete da vam se gadi lopovluk? A ja sam zaista takva: ne želim tuđe i jezivo mi se gadi prljava korumpirana poštenjačina koja gradi status uspješnog gospodarstvenika, znanstvenika, građanina... I žao mi je što sam takva. Jer se ne mogu uklopiti u društvo u kojem živim! Jer sam stranac u vlastitom životu. |
- 13:35 - Komentari (20) - Isprintaj - #
18.09.2008., četvrtak
Il Divo u Areni
|
Poznata operna i pop grupa Il Divo snimila je u pulskoj Areni spot za pjesmu The Power of Love. Spot je sniman i na Brijunima. Ove dvije lokacije odabrane su vjerojatno radi spoja mora, prirode i arheoloških nalaza iz rimskog doba, rekao nam je Valter Kiršić iz Lire Intersound, koja je izvršni producent. Ova grupa, koja iza sebe ima već četiri albuma, 10. studenog se sprema objaviti i novi album pod nazivom "The Promise". S obzirom na to da će album izaći u predbožićno vrijeme, očito je da je obrada "The Power of Love" izabrana jer se njena originalna izvedba najčešće na radiju može čuti za božićne blagdane. Četiri mladića odlučila su ići na sigurno kako odabirom pjesme, tako i odabirom lokacije, a Arena, koja imponira svojom ljepotom, se puno puta pokazala kao idealna pozornica za velike i kvalitetne projekte. (Mladen Radić - Glas Istre 17.rujna 2008.)  U spotu koji sam odabrala kao ilustraciju uz ovu vijest, Il Divo izvodi kompoziciju "Si tu me amas". Okvir četvorici mladića i njihovim predivnim glasovima pružilo je rimsko kazalište u Meridi, glavnom gradu španjolske Estremadure. |
- 21:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
13.09.2008., subota
Jugo na jugu Istre
Oblaci, vjetar, kiša... danas je najbolje ostati kod kuće, pronaći započetu knjigu (onu koju ste počeli čitati ili onu koju ste počeli pisati) i nastaviti tamo gdje ste stali. A evo kako je izgledao dan prije mjesec dana. Gdje? Pogledajete sličicu s Google Eartha. |
- 15:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #
11.09.2008., četvrtak
Pobjeda prirode
Mala priča u slikama nastala na zapadnoj obali Kamenjaka  Prije otprilike dva tjedna netko neodgovoran, nepromišljen, netko zločest i bahat najvjerojatnije je bacio opušak u suhu travu. To bi već bila ružna vijest, a kada se doda da je mjesto radnje zaštićeni krajolik Kamenjak, priča postaje još ružnija i još tužnija. Istini za volju, nisam u novinskim vijestima pročitala koji je uzrok požara, ali eto – ja si dozvoljavam pretpostavku koja i nije nezamisliva. Na tom mjestu ljudi ostavljaju automobile da bi se pješice spustili u uvalu Plovanija. Srećom, brzo se reagiralo i požar je ugašen. Stradalo je nisko raslinje na manjem području, ali i jedan parkirani automobil.  Hodajući pažljivo tlom pokrivenim sivim pepelom, povremeno sam rukom dodirivala niske crne izgorjele grane. Kasnije sam na licu, rukama i odjeći otkrivala ružne crne mrlje od gara. Ali… u tužnom sivilu i crnilu odjednom svježa zelena boja!  Pod kamenom i nagorjelom zemljom ostalo je korijenje biljčica koje su već nakon desetak dana hrabro provirile prkoseći ljudskom nemaru.  Uvijek mi se na takvim mjestima najhrabrije, najodvažnije čine neuništive šparožine i nježni mladi zeleni izdanci. Ubrala sam ih nekoliko (ništa zato, šparožina raste neumorno dalje) i krenula svojim omiljenim puteljkom.  Još sam bila na mjestu odakle nisam mogla vidjeti svoje stijene i svoj žal, a do mene je dopro šum koji nije slutio na dobro. Valovi su snažno udarali u stijene, a u dnu uvale gurali su okruglaste kamenčiće stvarajući povisoke piramide od oblutaka. Vraćajući se na pučinu, voda je željela ponijeti natrag dio kamenčića pa je njihovo kotrljanje i udaranje jednog o drugi stvaralo nevjerojatnu zaglušujuću buku. Dok sam naslonjena na stijenu puštala da me val s vremena na vrijeme cijelu prekrije i gotovo baci na koljena, ta mi se buka na trenutke činila poput sazvučja uhu i duši najugodnijih tonova.  A evo što se spremalo u daljini.  Nisam se dala prestrašiti. Hrabro sam na horizontu pratila kretanje nevere i zaključila da će moju uvalu preskočiti. Kasnije te večeri pronašla sam na svom balkonu tragove vjetra i kiše, razbacanu zemlju, pokidane cvjetiće. Navodno je u gradu bilo i tuče. Ja sam za to vrijeme uživala u toplim snažnim valovima. Prije nego se utopilo, čak nam se i sunce na trenutak pokazalo kroz pukotinu u oblacima.  Bilo je to u nedjelju, a evo što sam ručala u ponedjeljak. Osmog rujna!  Svježe ubrane! |
- 15:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #
06.09.2008., subota
Tuđi novac pod jastukom
 Problem: - zadržati nađeni novčanik pun novca ili se gnjaviti traženjem njegova nemarnog vlasnika? Teze: - novac je izgubio netko tko je nemaran – takav ne zaslužuje da mu se novac vrati! - novac je nemarnom vlasniku trebao za liječenje bolesnog djeteta - odlučujem da je to važno pa ću mu novac vratiti - konstantno sam dekintirana pa ću si dozvoliti da se malo potkožim tuđim - ima mnogo nepoštenih (jako istaknutih i cijenjenih građana ove zemlje) pa ću si i zbog toga dozvoliti da se malo potkožim tuđim Preskačem svrhu, ciljeve, metode, rezultate i prelazim na lamentiranje po zaključcima (koji su porazni): Nije uopće važno kako i zašto je netko izgubio novac, nije uopće važno kako je netko taj novac zaradio ni na što ga je mislio potrošiti! Važno je samo da nađeni novac NIJE MOJ! Naročito mi se sviđa ideja nekih ispitanika o parcijalnom poštenju: "vratit ću novčanik, vratit ću kartice, a gotovinu ću zadržati..." Ili: "... vratit ću jer sam JA ODLUČILA da je osoba koja je novac izgubila isti kanila potrošiti za nešto što JA ODOBRAVAM..." Opišite mi, molim vas, kako izgleda zadovoljstvo koje si netko priušti novcem koji NIJE NJEGOV. Nekakva sporedna teza koja se pojavila u tijeku istraživanja: - tuđe mišljenje treba poštovati (?)! Treba poštovati tuđe mišljenje, odnosno poštovati i priznavati svakome pravo da ima svoje mišljenje. To ne znači da je apsolutno svako mišljene ispravno i moralno. Na taj način bi svaki nemoralan pa i kriminalan čin imao svoje opravdanje i na neki način zasluživao tuđe poštovanje. Kao sociolog tvrdim da je to totalni apsurd. Visoko moralne vrijednosti i razmišljanje koje je lišeno morala na svakom mjestu jednako se vrjednuju. Bila rasprava na blogu ili na bilo kojem drugom mjestu! Ne može netko biti pošten u javnosti, malo manje pošten na blogu, nepošten kad ga nitko ne vidi (a njemu treba novaca za radove po kući). Nema parcijalnog poštenja! Naravno da ima mnogo nepoštenih ljudi, ljudi koji uživaju u tuđem. To nikome ne daje alibi da i on bude nepošten. Jedno je kad ne misle svi isto u odlučivanju treba li koristiti maslinovo ili suncokretovo ulje. Sasvim je druga priča kad neki ljudi misle da se u tuđem može uživati bez griže savjesti! To je itekako društveno zabrinjavajuća činjenica. I zastrašujuća. Jako je bitno odgovoriti na pitanje kako netko može uživati u tuđem. Upravo je to ono što pokazuje koliki nedostatak savjesti osoba ima. Nastranu teoretiziranje, i ja sam razmišljala o sebi – kako bih postupila kad bih se našla u takvoj situaciji. Nikako, ali baš nikako ne mogu zamisliti kako bih trošila novac za koji znam da nije moj. Pokušala sam zamisliti da ga je izgubio neki kriminalac kojemu taj novac sigurno nije pošteno pripao. NE, NI TADA ne bih mogla mirno spavati s tuđim novcem pod jastukom. Priznajem da me ne iznenađuju mnogo rezultati ovog malog istraživanja. Nažalost, društvena situacija (gospodarska, politička, ako hoćemo i kulturna) je takva da mnogi ljudi zbog razočaranosti i osjećaja prevarenosti gube vlastite moralne kriterije. To bih gotovo svrstala u jedan vid socijalne patologije. Nije to uopće bezopasno ni naivno. I daleko je više od nečijeg mišljenja kojeg treba poštovati. Bolest društva treba tretirati kao svaku organsku bolest. Nažalost, naše društvo jeste bolesno, ali nitko ne želi naći lijek. Pojedinac bi morao biti toliko snažan da se sam liječi i izmakne bolesti. Mnogi za to nemaju snage, a neki ni volje. Mnogi idu linijom manjeg otpora, a savjest su spremili u dugačku hibernaciju. Prema zapisima, Kuzma i Damjan bili su blizanci, rođeni u Siriji, tadašnjoj rimskoj provinciji, oko 270. godine. Po zanimanju su bili liječnici koji su ujedno pripravljali i lijekove od kojih su ljudi čudesno ozdravljali. (Molimo se ovim mučenicima, možda nam pomognu.) Među najveća čuda sv. Kuzme i Damjana ubraja se operacija u kojoj su bolesniku odrezali bolesnu nogu te je zamijenili nogom preminulog crnca. Operacija je uspjela i kada se bolesnik probudio prohodao je, iako s jednom crnom, a drugom bijelom nogom. Dva liječnika spojivši naizgled nespojivo učinila su čudo. 17 stoljeća koja su prohujala od tada nisu umanjila čudo niti su priči oduzela njezinu simboliku. Kad bismo bili tolerantniji, manje opterećeni predrasudama i imali više hrabrosti pružiti ruke i onima koji misle različito od nas, svijet bi možda bio sretnije i mirnije mjesto. Tekst preuzet ovdje. |
- 10:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |