Marketing
Pobjeda prirode
Mala priča u slikama nastala na zapadnoj obali Kamenjaka
Prije otprilike dva tjedna netko neodgovoran, nepromišljen, netko zločest i bahat najvjerojatnije je bacio opušak u suhu travu. To bi već bila ružna vijest, a kada se doda da je mjesto radnje zaštićeni krajolik Kamenjak, priča postaje još ružnija i još tužnija. Istini za volju, nisam u novinskim vijestima pročitala koji je uzrok požara, ali eto – ja si dozvoljavam pretpostavku koja i nije nezamisliva. Na tom mjestu ljudi ostavljaju automobile da bi se pješice spustili u uvalu Plovanija. Srećom, brzo se reagiralo i požar je ugašen. Stradalo je nisko raslinje na manjem području, ali i jedan parkirani automobil.
Hodajući pažljivo tlom pokrivenim sivim pepelom, povremeno sam rukom dodirivala niske crne izgorjele grane. Kasnije sam na licu, rukama i odjeći otkrivala ružne crne mrlje od gara. Ali… u tužnom sivilu i crnilu odjednom svježa zelena boja!
Pod kamenom i nagorjelom zemljom ostalo je korijenje biljčica koje su već nakon desetak dana hrabro provirile prkoseći ljudskom nemaru.
Uvijek mi se na takvim mjestima najhrabrije, najodvažnije čine neuništive šparožine i nježni mladi zeleni izdanci. Ubrala sam ih nekoliko (ništa zato, šparožina raste neumorno dalje) i krenula svojim omiljenim puteljkom.
Još sam bila na mjestu odakle nisam mogla vidjeti svoje stijene i svoj žal, a do mene je dopro šum koji nije slutio na dobro. Valovi su snažno udarali u stijene, a u dnu uvale gurali su okruglaste kamenčiće stvarajući povisoke piramide od oblutaka. Vraćajući se na pučinu, voda je željela ponijeti natrag dio kamenčića pa je njihovo kotrljanje i udaranje jednog o drugi stvaralo nevjerojatnu zaglušujuću buku. Dok sam naslonjena na stijenu puštala da me val s vremena na vrijeme cijelu prekrije i gotovo baci na koljena, ta mi se buka na trenutke činila poput sazvučja uhu i duši najugodnijih tonova.
A evo što se spremalo u daljini.
Nisam se dala prestrašiti. Hrabro sam na horizontu pratila kretanje nevere i zaključila da će moju uvalu preskočiti. Kasnije te večeri pronašla sam na svom balkonu tragove vjetra i kiše, razbacanu zemlju, pokidane cvjetiće. Navodno je u gradu bilo i tuče. Ja sam za to vrijeme uživala u toplim snažnim valovima. Prije nego se utopilo, čak nam se i sunce na trenutak pokazalo kroz pukotinu u oblacima.
Bilo je to u nedjelju, a evo što sam ručala u ponedjeljak. Osmog rujna!
Svježe ubrane!
Post je objavljen 11.09.2008. u 15:06 sati.