Kad me pitaju za religiju obično se izjašnjavam kao politeist.
Vjerujem da Bog ne može biti samo 1. Vjerujem u savršenstvo svake pojave-u najfinije jelo, u najboljeg strijelca, u najljepšu sliku i u pjesmu nad pjesmama, ma koja to bila. Za mene je to Odiseja. Moja osobna biblija. Moj Kuran.

Odiseja je prva knjiga koju treba pročitati. Milenijima već taj ep o lukavstvu, kreposti, putovanju, odanosti i o ljubavi nadahnjuje vrhunske umjetnike:

Odiseja toka svijesti Jamesa Joycea ili Odiseja u svemiru Stanleya Kubricka platforme su za jednu te istu priču koja evoluira unutar sebe i pronalazi svoj mliječni put kroz okvire vječnosti.

Ilijada nam kazuje o smrtnosti, Odiseja o vječnosti. Ljudi se dijele na one koji ratuju i na one koji putuju. Na kraju puta čeka nas mirna luka u Itaci i Penelopa što ratuje s proscima i paparazzima. Banka jest Kiklop, a telekom
čarobnica Kirka. U marketinškom paklu sirene sa otoka Lezbos uvjeravaju te da je sve u redu.

Uspijete li danas podmiriti ratu kredita, nahraniti i školovati djecu, platiti režije Vi ste Odisej i sve ono što Vam se događa jest put. Bez obzira na spol, orjentacije raznorazne, boju kože-Odisej u vama jest onaj koji nalazi pute, savladava prepreke.

Starogrčki mitovi i tumačenja bogova i ljudi te njihova odnosa, u sebi sadrže drevnu i iskonsku mudrost univerzuma. U ravnanju prema idejama iz tih mitova, čojstvo je osnovni azimut.

Odiseja je u Mediteranu temom je brojnim raspravama u povjesničara, arheologa i putopisaca i u takvom se kontextu 60-ih pojavljuje teorija da je Odisej ustvari plovio Jadranom. Aristid Vučetić (1884.-1975.), Velolučki geodet, sin kapetana plovidbe i zanesenjak, 30-ak je godina proučavao i povezivao Odiseju sa jadranskim podnebljima. Knjiga koju je pritom sastavio nikada nije objavljena i gubi joj se svaki trag. O tome i o nizu sličnih asocijacija u putopisu pripovjeda Jasen Boko pritom se služeći jednim pitkim, larpolartističkim stilom. Dijalog o mitu smješta na konkretne lokacije u dalmatinskome otočju otkrivajući bezbroj dragocjenih detalja i malo poznatih motiva. Izrazito mediteranske poetike i laganog narativnog ritma, knjiga je osvježila mi ljeto te sam u doživotnom proučavanju Odiseje sakupio sijaset izuzetno zanimljivih detalja. Apsolutno preporučam!

Baljanski arhipelag po mojem je ukusu najljepša plaža na istarskoj west coast strani Jadrana. Izuzmemo li Kamenjak i Kanegru te samo ušće Mirne, po svojoj ljepoti i egzotici u istu tu kategoriju ubrajam Šan Pol i Kolone, dvije skrivene baljanske plaže. Malo je ljudi nekoć znalo za te bisere-tek lokalni Baljani, ponešto prebjeglih Rovinježa i ,naravno, najbolji poznavatelji Jadrana-Slovenci ;) More na tim plažama je biserno zeleno kao na razglednicama sa Kariba. Poneki škoj razbacan je stotinjak metara od obale, a borova šumica tvori debeli hlad stvoren za lješkarenje. Od zvukovlja se konstantno izmjenjuje filharmonijska kolonija cvrčaka sa rijetkim močvarnim pticama iz obližnjih Paludi. Močvara Paludi nalazi se tik malo dublje u šumi i brojni ornitolozi tamo proučavaju život ptica u idealnim staništima-vodomari, slavuji, drozdovi, čvorci, kosovi, razne selice, pjevice, lugari...povjerujemo li da raj uistinu postoji, prvotno ga zamišljam ne puno drukčijeg od Paludi.
Imate sreće pa mi je mob na kućnoj njezi u t coomu pa nisam mogao aploudati fotke Šan Pola, ali vjerujte mi na riječ...ne samo zato što sam genetski vezan za taj kraj, ali ljepšega mora na zapadnoj obali Istre-nema!
Baljansko je more omeđeno s Brijunima na jugu i sa rovinjskim otočjem na sjeveru. U blizini se naziru prve hridi San Giovannija kojeg Vam i ne bih preporučio jer se na njemu gnijezde i sastanče galebovi. Izrazito agresivni.
Da bi pronašli Šan Pol i Kolone morate izaći iz Bala i potražiti stadion NK Jedinstva Bale. Potom ćete ugledati 1 puteljak i samo hrabro...na pravom ste putu pitaju li Vas na porti kampa kuda ćete kažite da vozite neku robu za beach bar ;)

Iz prijestolnice sam danas forsirao highway i cijelim Gorskim Kotarom se sljevalo kao da Jahve traži reprizu sudnjega dana. Nekako baš na Vratima Jadrana dan se čarolijom pretvorio u svježe predvečerje i Cres je na horizontu izranjao praćen falusolikim oblacima u pozadini. Kad sam kroz tunel proburazio Učku, pašnjaci pred Humom su punili vidokrug zelenilom.
Ročkim sam poljem u galopu najzad se domogao Buzeta te se dolinom Mirne uzverao prema Novigradu. Tu me dočekala siva realnost mas-turizma i gužvetina koja će primiriti Lorencina-ah kolovoz! To je to! Svake sezone ista priča-nakon što 1 za drugim podbace lipanj i srpanj, u kolovozu stignu Talijani i sve je opet divno & krasno, a sreći se našoj ne nazire kraja...Uz tu sitnu digresiju stigao sam živ & čitav na umašku pjacu, neobično živu. Zasjeo malo kod Robija u Buoni in piazza i odgledao si odličan koncert autentične istrijanske dive Radojke Šverko. Samouvjerena i elegantna, Radojka je požderala binu i publiku u maniri najiskusnijih performerica. Njezin glas, slatko grub i savršeno intoniran, zaokružio je pjacu i što se ono kaže, ukrao show. Svega je bilo u tom repertoaru, a ponajviše me se dojmio Beatles medley u kojemu je Radojka još jednom demonstrirala kako prići tuđoj pjesmi na svoj način, kako dati svoj pečat nečemu što samo po sebi već jest savršeno. Frapira Radojkina lakoća prilikom izvedbi i kada sam već pomislio da Yesterday nemam više čemu slušati u životu, Radojkin me pristup naježio. Sve u svemu bila je to slatka jagoda on top of the cream jednog čudesnog kolovoškog, Marijanskog dana na kraju kojega sam se slušajući taj njen prastari šlager još jednom zapitao...