Iz prijestolnice sam danas forsirao highway i cijelim Gorskim Kotarom se sljevalo kao da Jahve traži reprizu sudnjega dana. Nekako baš na Vratima Jadrana dan se čarolijom pretvorio u svježe predvečerje i Cres je na horizontu izranjao praćen falusolikim oblacima u pozadini. Kad sam kroz tunel proburazio Učku, pašnjaci pred Humom su punili vidokrug zelenilom.
Ročkim sam poljem u galopu najzad se domogao Buzeta te se dolinom Mirne uzverao prema Novigradu. Tu me dočekala siva realnost mas-turizma i gužvetina koja će primiriti Lorencina-ah kolovoz! To je to! Svake sezone ista priča-nakon što 1 za drugim podbace lipanj i srpanj, u kolovozu stignu Talijani i sve je opet divno & krasno, a sreći se našoj ne nazire kraja...Uz tu sitnu digresiju stigao sam živ & čitav na umašku pjacu, neobično živu. Zasjeo malo kod Robija u Buoni in piazza i odgledao si odličan koncert autentične istrijanske dive Radojke Šverko. Samouvjerena i elegantna, Radojka je požderala binu i publiku u maniri najiskusnijih performerica. Njezin glas, slatko grub i savršeno intoniran, zaokružio je pjacu i što se ono kaže, ukrao show. Svega je bilo u tom repertoaru, a ponajviše me se dojmio Beatles medley u kojemu je Radojka još jednom demonstrirala kako prići tuđoj pjesmi na svoj način, kako dati svoj pečat nečemu što samo po sebi već jest savršeno. Frapira Radojkina lakoća prilikom izvedbi i kada sam već pomislio da Yesterday nemam više čemu slušati u životu, Radojkin me pristup naježio. Sve u svemu bila je to slatka jagoda on top of the cream jednog čudesnog kolovoškog, Marijanskog dana na kraju kojega sam se slušajući taj njen prastari šlager još jednom zapitao...