Iz prijestolnice sam danas forsirao highway i cijelim Gorskim Kotarom se sljevalo kao da Jahve traži reprizu sudnjega dana. Nekako baš na Vratima Jadrana dan se čarolijom pretvorio u svježe predvečerje i Cres je na horizontu izranjao praćen falusolikim oblacima u pozadini. Kad sam kroz tunel proburazio Učku, pašnjaci pred Humom su punili vidokrug zelenilom.
Ročkim sam poljem u galopu najzad se domogao Buzeta te se dolinom Mirne uzverao prema Novigradu. Tu me dočekala siva realnost mas-turizma i gužvetina koja će primiriti Lorencina-ah kolovoz! To je to! Svake sezone ista priča-nakon što 1 za drugim podbace lipanj i srpanj, u kolovozu stignu Talijani i sve je opet divno & krasno, a sreći se našoj ne nazire kraja...Uz tu sitnu digresiju stigao sam živ & čitav na umašku pjacu, neobično živu. Zasjeo malo kod Robija u Buoni in piazza i odgledao si odličan koncert autentične istrijanske dive Radojke Šverko. Samouvjerena i elegantna, Radojka je požderala binu i publiku u maniri najiskusnijih performerica. Njezin glas, slatko grub i savršeno intoniran, zaokružio je pjacu i što se ono kaže, ukrao show. Svega je bilo u tom repertoaru, a ponajviše me se dojmio Beatles medley u kojemu je Radojka još jednom demonstrirala kako prići tuđoj pjesmi na svoj način, kako dati svoj pečat nečemu što samo po sebi već jest savršeno. Frapira Radojkina lakoća prilikom izvedbi i kada sam već pomislio da Yesterday nemam više čemu slušati u životu, Radojkin me pristup naježio. Sve u svemu bila je to slatka jagoda on top of the cream jednog čudesnog kolovoškog, Marijanskog dana na kraju kojega sam se slušajući taj njen prastari šlager još jednom zapitao...
Post je objavljen 16.08.2014. u 01:43 sati.