hawkeye_1306

22.09.2014. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)

12-287


pa eto...nepouzdan kakav jesam
ni nastavci nisu kao što su nekad bili
svako jutro novi, u dnevnim novinama
toplim, s teškim mirisom olovnih slova
možda ne vrijedi puno ali ipak
tebi 'osmijehu' zahvaljujem na strpljenju
---
a ono što slijedi, znam da to nisi htjela
no želje su jedno, a stvarnost najčešće
nešto sasvim drugo
ti si svoju sretnu zvijezdu iskorištavala
prečesto i pretjerano
ponekad ti je donijela lagodnu raskoš
ponešto češće propast i potonuće...
baš kao sada, kad si me potražila
nakon više dugih godina šutnje
baš sada, kada ti je preostalo samo
tvoje predivno tijelo i te usne što znaju
najočitiju laž izgovoriti poput čvrste istine
godine su i meni donijele ponešto iskustva
sada znam što će se dogoditi
znam i da ću požaliti svaki slijedeći trenutak
kasnije, puno kasnije...jer sada
dok udišem miris tvoje kose
sada želim samo da prođe tih par minuta
koliko ti je potrebno da se ne osjetiš prelaka
položiti ću dlan na onaj čarobni trokut
zavjesa stvarnosti će se spustiti
ostaješ samo ti, kao da je sjećanje
držati ću te u rukama, uzdrhtalu, željnu...






( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.