hawkeye_1306
22.09.2014. ( ponedjeljak ) u 13:06 (3)
12-287
pa eto...nepouzdan kakav jesam ni nastavci nisu kao što su nekad bili svako jutro novi, u dnevnim novinama toplim, s teškim mirisom olovnih slova možda ne vrijedi puno ali ipak tebi 'osmijehu' zahvaljujem na strpljenju --- a ono što slijedi, znam da to nisi htjela no želje su jedno, a stvarnost najčešće nešto sasvim drugo ti si svoju sretnu zvijezdu iskorištavala prečesto i pretjerano ponekad ti je donijela lagodnu raskoš ponešto češće propast i potonuće... baš kao sada, kad si me potražila nakon više dugih godina šutnje baš sada, kada ti je preostalo samo tvoje predivno tijelo i te usne što znaju najočitiju laž izgovoriti poput čvrste istine godine su i meni donijele ponešto iskustva sada znam što će se dogoditi znam i da ću požaliti svaki slijedeći trenutak kasnije, puno kasnije...jer sada dok udišem miris tvoje kose sada želim samo da prođe tih par minuta koliko ti je potrebno da se ne osjetiš prelaka položiti ću dlan na onaj čarobni trokut zavjesa stvarnosti će se spustiti ostaješ samo ti, kao da je sjećanje držati ću te u rukama, uzdrhtalu, željnu... ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
07.09.2014. ( nedjelja ) u 13:06 (5)
11-286
nakon 12 godina sna u mraku hangara... ponovo smo na suncu, moj prvi auto i ja --- ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
02.09.2014. ( utorak ) u 13:06 (4)
10-285
a ti...izbjegavaš odgovor površno slušam kako pričaš kako sam još uvijek dio tvojih snova i da neznaš što ti je bilo da odeš... prekinem te negdje u onom trenutku kad si htjela reći da ti je žao pitam te, jesi li svjesna kuda te ovo vodi pitam te, znaš li da nema povratka da, da, da...prebrzo mi odgovaraš znam da u glavi vrtiš mogučnosti bijega kažeš, ne mogu o tome telefonom naravno, odgovaram, niti ja ne želim tako dočekam te na ulici, u hladu drvoreda dok se uspinješ stepenicama promatram konturu tvog tijela pitam se koju varijantu si odabrala danas ljubičaste gaćice veličine poštanske marke ili si odlučila da je i to previše no, ionako to neće dugo biti tajna dovoljno dugo te poznajem pokazati ćeš mi to, onako, naizgled slučajno već za par trenutaka, dok sjedaš u fotelju ... dok prebacuješ nogu preko noge taj trenutak kao nekom čarolijom činiš dugim više nego dovolno dugim da budem siguran osmjehuješ se zadovoljna što znaš da si uspjela usmjeriti moju pažnju baš tamo gdje si željela...a ja, zadovoljan pogledom više ne obraćam pažnju na tvoje riječi kratkim pogledom provjeravam dali je... stol dovoljno prazan da te posjednem na njega naravno, pobrinuo sam se za to ali sigurno je sigurno, ne želim da se ubodeš na bilo što osim...iako, danas je drugačiji dan znam, tvoja bedra će me stezati željna mekog dodira brade dok spuštam prvi, spori poljubac...da, baš tamo, a tvoj glasan uzdah potvrđuje mi da još znam ... u tom trenutku, zapitam se, zašto, zašto sada moj usporeni muški mozak, anesteziran mirisom vlažne ženke, odsutan iz stvarnosti zapitam se ali ne očekujem odgovor želim smo položiti pulsirajući kurac među tvoje još uvijek ružićaste, svijetle usne želim te samo osjećati kako se stežeš zapravo, svejedno mi je što ćeš poželjeti jer ionako ti neću udovoljiti nijednoj želji osim ove,koja niti nije želja nego potreba potreba za budalom, novcem, potvrđivanjem i dobiti ćeš sve, budala jesam, ti ćeš uspjeti potvrditi ćeš svoju nadmoć...ili ipak ne da, još te želim kao i onog davnog dana razlika je jedino u onome što slijedi ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |