Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

...nakon dugo vremena na hagakure blogu pričamo o japanskom
jeziku i pismu... i prisjećamo se dosadašnjih lekcija...


Japansko kanji pismo - lekcija 23.

kanji br. 35. iru,ireru,hairu - ući




gore,
On-čitanje (On-yomi) - nyuu
Kun-čitanje (Kun-yomi) - hai(ru), i(reru)
značenje - ući




gore,
shuunyuu - prihod,dohodak
nyuugaku - ulaz u školu
yunyuu - uvoz (import)
iremono - kontejner

iriguchi - ulaz
irihi - zalazak sunca
nyukoku - ući u zemlju
nyuinsuru - ući u bolnicu

primjeri rečenica:

Poketto no naka ni te iremasu. / Stavio (gurnuo) sam ruke u džep(ove).

Heya ni hairinasai. / Ući u sobu.

gakko ni hairu. / ući (upasti) u (na) školu.

daigaku ni nyugakusuru - ući (upasti) na faks



* kanji iru,ireru,hairu,audio i kako pisati

** kako pisati kanji znakove

*** Japansko pismo - Kanji XXII - 34. deru - izaći,otići

**** Japanska pisma : )

***** Japanski jezik - učimo zajedno

****** Japanese for Morons - 1 by Victor from Nagoya

******* Street Kanji - uvodni film by Victor

...i ne zaboravite na ciklus japanskog filma u Tuškancu koji je krenuo danas...vidi dolje...

Tradicionalno,kao i svake godine u kinu Tuškanac u Zagrebu održava se
ciklus suvremenog japanskog filma.Ciklus započinje 28. rujna a završava
7. listopada 2009. godine.Tema ciklusa je obitelj i problemi s kojima se
suočava u komunikaciji sa izvanskim svijetom.Ciklus započinje i završava
animiranim filmovima,između kojih će se prikazati 6 igranih filmova.Cijena
karte je 10 kuna po projekciji.U temu ovogodišnjeg ciklusa uvest će nas
jedna od najvećih poznavatelja japanskog filma u nas a i šire gosp. Tanja
Vrvilo:

Kretanja japanskog postobiteljskog filma

Iako su se najbolji obiteljski filmovi bavili sviješću pojedinaca u privatnom prostoru
obitelji i obiteljske kuće (imenovani sintagmom 'moj domizam' home-ism),pojmovi
doma i obitelji neraskidivo su isprepleteni s izvanjskim svijetom.Mikrosvijet obitelji
oduvijek je zrcalio velike mijene japanskog društva

Prije točno šezdeset godina Yasujiro Ozu je u svojem manifestnom obiteljskom
filmu Kasno proljeće tematizirao tjeskobu od (raspada) obitelji.U filmu,lik kćeri
Noriko ne žudi za prekidom djevojačkog života i stvaranjem nove obitelji. Razlozi
njezine 'neprirodne' pobune ostaju nejasni,ne otkriva nam ih ni Ozuova režija niti
gluma Setsuko Hara.Podjednakog su intenziteta slike bliskosti oca i kćeri,slike
neostvarene veze s očevim asistentom Hattorijem,krutog konzervatizma mlade
žene ili, možda,njezina radikalnog individualizma. Iz perspektive negdašnje slike
patrijarhalnog obiteljskog sustava,kao što je naglasio Tadao Sato:„Kći postaje
poput majke,a dodijelivši joj tu ulogu Ozu nastoji ispuniti prazninu izazvanu gubitkom
očeva autoriteta."

Japanski se obiteljski film desetljećima bavio vlastitim prazninama.Posljednjih je
godina u mnogim,tematski različitim filmovima zamjetna refleksija o drukčijim,
labavijim vrstama zajednice,hibridnim vrstama obitelji, često i bez stvarne obitelji,
utopijskoj obitelji budućnosti,nastaloj nakon tjeskobe,praznine,poslije obitelji.
Život ide dalje,govore novi postobiteljski filmovi,poput Hodamo,hodamo (2008.)
Hirokazua Koreede ili Tokijske sonate (2008.) Kiyoshija Kurosawe.Filmove u
ovogodišnjem uzbudljivom putujućem programu Japanske fondacije pokreću neki
simptomi 'smrti' ili odustajanja od obitelji u njezinom dvostrukom privatnom i javnom
osjećaju svijeta.No,likovi nemaju vremena žalovati,u međuprostoru nostalgije i
budućnosti bave se posljedicama tajni i laži (Boku n chi/ Moja kuća, Junji Sakamoto,
2003.;Kuchu teien/Viseći vrtovi,Toshiaki Toyoda, 2005.),religioznog fanatizma
(Kanaria/Kanarinac, Akihiko Shiota),rata (Garasu no usagi/Stakleni zec, Setsuko
Shibuichi, 2005.),rasne/manjinske (Pacchigi/Jednom ćemo to nadvladati,
Kazuyuki Izutsu) i rodne/seksualne (Hush! Ryosuke Hashiguchi, 2001.) diskriminacije,
bolesti/eutanazije (Han-ochi/Polovično priznanje,Kiyoshi Sasabe, 2004.),odrastanja
(Majo no takkyubin/Kikin servis za dostavljanje,Hayao Miyazaki, 1989.).Naizgled
eklektičan izbor filmova o sjećanju i strepnji od budućnosti uokviruju dvije anime,
ratna obiteljska drama Stakleni zec i film fantastike o djevojačkom sazrijevanju,
čežnji za slobodom i sjećanju na roditeljski dom Kikin servis za dostavljanje.

Osnovna podjela japanske kinematografije na prvi žanr filmova povijesne tematike
jidai geki i suvremeni film gendai geki,koji je procvao 20-ak godina poslije u studijima
Kamata filmske kuće Shochiku,utemeljila je dvostruki osjećaj prostora:vanjski i
unutarnji, javni i privatni,materijalni prostor kuće i dom kao imaginarni prostor bilo gdje.
Povijesni je film s likovima samuraja bez gospodara,kockara yakuza,prognanika i
izopćenika razvijao koncept nomadizma, bivanja u kretanju.Iako su se najbolji obiteljski
filmovi bavili sviješću pojedinaca u privatnom prostoru obitelji i obiteljske kuće
(imenovani sintagmom 'moj domizam' home-ism),pojmovi doma i obitelji neraskidivo su
isprepleteni s izvanjskim svijetom.Mikrosvijet obitelji oduvijek je zrcalio velike mijene
japanskog društva. Japanski postobiteljski film više nije nužno vezan uz koncept kuće,
njezin statičan,privatni prostor.Postao je nomadski.Ključni arhetip japanskog povijesnog
filma bio je lutalica,tumaralo,čije je tijelo bilo prva i posljednja stanica njegova doma.
Matatabi,životopis lutalice,zvao se jedan od prvih tipova ranog povijesnog filma,a danas
njegova djeca tumaraju gradovima japanskog postobiteljskog filma.

Što bi bilo da Noriko prije šezdesetak godina nije odigrala svoju obiteljsku ulogu ?
„Nastavila bi živjeti“,daje naslutiti Akihiko Shiota na kraju Kanarinca,najintrigantnijeg
filma u ovome ciklusu.

Tanja Vrvilo




U ciklusu će biti prikazani slijedeći filmovi:

Kikin servis za dostavljanje
Hush!
Moja kuća
Jednom ćemo to nadvladati
Kanarinac
Polovično priznanje
Viseći vrtovi
Stakleni zec

...nikako propustiti...

Yakusan (Yueh-shan,751-790) je u početku proučavao zen pod vodstvom
Sekitoa (shih-t'ou,700-790). Jednom prilikom ga je upitao:

"Nisu mi u potpunosti strane tri podjele i dvanest ogranaka Buddhina učenja,
ali baš nikakvog znanja nemam o doktrini zena kako je podučavaju na Jugu
(tj. južnim pokrajinama Kine).Njeni sljedbenici tvrde da je to doktrina koja
izravno ukazuje na um i postizanje prosvijetljenja kroz opažanje Buddhine
stvarne prirode.Ako je tako,kako onda mogu biti prosvijetljen ?"

Sekito odgovori:"Ne prevladava tvrdnja,a ni poricanje.Kad ni jedno od njih
nije konkretno,što bi ti rekao ?"

Yakusan je ostao zamišljen jer nije shvatio značenje pitanja.Učitelj mu tada
reče da ode k Badaishiju (Ma Tai-Shih) koji bi mu možda mogao otvoriti oči
da vidi istinu zena.Na to redovnik Yakusan ode k novom učitelju s istim
problemom.Njegov pak odgovor bijaše:

"Ponekad natjeram čovjeka da podigne obrve ili da trepne,dok je u nekom
drugom slučaju sasvim pogrešno to učiniti."

Yakusan je u tom trenutku shvatio krajnju istinu ove primjedbe.Kasnije ga je
drugi zen učitelj Baso pitao:"Što te dovelo do toga ?"

Yakusan mu odgovori:"Kad sam bio kod Sekitoa,bilo je to kao kad komarac
bode čeličnog bika."

Mnogo je simbola i asocija koje nam govore da je riječi upravo i samo o
Japanu.Ova slika predstavlja tri vrlo važna pojma: japansku trešnju - sakuru,
najviši japanski vrh Fuji-san (3776 m) i shinkansen "vlak metak" koji doduše
možemo vidjeti danas i u nekim drugim azijskim zemljama,ali ne u tolikoj mjeri
kao u Japanu gdje je u široj uporabi već 45. godina.

Kagami jishi (Ples lava) klasik je kabuki teatra.U ovom prikazu koji slijedi
Kagami jishi izvodi slavni kabuki glumac Bando Tamasaburo V (Godaime
Bando Tamasaburo) poznat i cijenjen po onnagata ulogama tj. po ženskim
ulogama (u kabuki teatru glume samo muškarci).






Ovdje je samo prvi dio predstave od ukupno sedam koji se nalaze na you tubu;
lako ćete ih naći ako budete željeli;svih sedam dijelova traju ukupno 63. minute;
odvojite li dio svog vremena da zavirite u ovaj čarobni svijet kabuki teatra ne bi
vam trebalo biti žao jer isplati se svaka minuta gledanja...ako nekoga zanima
postoji knjižica o kabuki teatru koja se može pronaći u knjižarama...


# vidi,
Tamasaburo Bando,wikipedia

kagami jishi na DVD-u
...iz kabuki repertoara...
kagamijishi,yahoo

Kagamijishi, Yasujiro Ozu (1936),imdb

Sadanobu III - Kagamijishi

# za one koji žele znati više,
Kabuki - uvod
Kabuki,početak i razvoj
Čarobni svijet kabukija
Kabuki - čarolija pokreta

...posjetioci nihonkichigai bloga mogli su primjetiti da pratim poduku iz
japanskog jezika na you tubu simpatičnog gaijina Victora koji sa suprugom
Japankom Yoko živi u Nagoyi...Victor je svoju poduku nazvao Japanese for Morons
( ja je zovem - poticajni tečaj japanskog),od prije par dana Victor je pokrenuo
novi niz filmova pod nazivom Street kanji koje također možete pratiti na
nihonkichigai blogu...trenutno smo na nihonkichigai blogu sigli do 32. lekcije
Japanese for Morons...zato bi vam ovdje želio predstaviti ovu interesantnu
poduku iz japanskog a u tome će mi najbolje pomoći genijalna Nina...uživajte : D

Ma-tsu (709-788) se podučavao zenu u hramu Chuang-fau kod učitelja
Huai-janga (677-744). Jednog dana dok je Ma-tsu meditirao,prišao mu je
Huai-jang i upitao ga:
"U čemu je svrha sjediti i meditirati ?"
"Cilj je",odgovori Ma-tsu,"postati Buddha".
Na to Huai-jang dohvati pločicu s poda i počne je glačati o kamen.
"Što to radite majstore ?",upita Ma-tsu.
"Glačam je da postane ogledalo",odgovori Huai-jang.
"kako se može dobiti ogledalo glačanjem pločice ?"
"Kako se može postati Buddha sjedeći i meditirajući ?"

«zlatno doba» klasične japanske kulture





Godine 794. 50.car Kanmu (živio,737-806,vladao,781-806) preselio je u
novu prijestolnicu Heian-kyo (Grad mira i sigurnosti) danas Kyoto (Glavni
grad).U to vrijeme su ga zvali Miyako (carska prijestolnica).Razlog
premještanju prijestolnice bio je prejak utjecaj budističkog klera starih škola
na cara što dominatnom klanu Fujiwara nije odgovaralo pa je caru predložio
preseljenje.Do tada su se carevi stalno selili,ali je izgradnja Heian-kyoa toliko
iscrpila dvor da se ovaj nije selio idućih tisuću godina (sve do 1867. kada je
nova carska prijestolnica postao grad Edo,danas Tokyo tj. Istočna prijestolnica).
Stalnu je prijestolnicu Japan dobio spletom okolnosti a ne planski.







gore,50. car Kanmu, jedan od najznačajnijih japanskih careva svih vremena;




gore,karta nove prijestolnice Heian-kyo,žuta površina predstavlja nekadašnju
carsku palaču (Kyoto Gosho) koja je danas puno manja;mala zelena površ.
desno dolje ispod carske palače je Shinsen-en (Sacred Spring) vrt u kojem
je dvorska elita organizirala pjesničke susrete i uživala u promjenama godišnj.
doba; dolje u sredini (označena crvenom bojom) nalaze se glavna vrata
Rajomon (Rashomon, južna vrata,poznata iz priče Ryunosuke Akutagawe
(1892 -1927) po kojoj je Akira Kurosawa snimio istoimeni film;u Hrvatskoj je
objavljena knjiga priča «Rashomon»);desno od vrata nalazi se budistički hram
To-ji (Istočni hram),podignut između 794. i 796. godine;pagoda hrama To-ji,
visoka je 56 m i najviša je u Japanu;lijevo od glavnih vrata Rashomon izgrađen
je Sai-ji (Zapadni hram),koji je jednom prilikom izgorio i nikada poslije više nije
obnovljen;postoji priča o dvojici glavnih svećenika tih hramova;glavni svećenik
u To-ji hramu je bio Kukai (774-835),poznat i kao Kobo Daishi koji je bio osnivač
budističke sekte Shingon-shu i drugi svećenik,glavni svećenik Sai-ji hrama,koji
se zvao Shubin;postojao je rivalitet između dva hrama,a Shubin je,navodno,
bio ljubomoran na Kukaija;iznad hramova To-ji i Sai-ji nalazile su se Istočna
tržnica i Zapadna tržnica,također označene zelenom bojom;

* vidi,za odnos Kukaija i Shubina,"Who's who of Japan,100 historical
personages",Tokyo,str.30,31;





Središtem grada prolazila je velika avenija,Suzaku Oji protežući se četiri
kilometra prema jugu do glavnih gradskih vrata Rajo (Rajomon).Kroz minula
je stoljeća do nas došao glas o sjaju te avenije:

Blistaju svijetlozelenom bojom,
Blistaju tamnozelenom bojom,
Protežući se u daljinu dokle oko seže,
Bliješte poput dragulja.
O,kako blješte - niske grane
Vrba u Suzaku Ojiju.







gore,model južnih vrata Rashomon


Vrata Rajo poznajemo iz maketa i filmske scenografije,a glavnu dvoranu za
primanja palače (Daigokuden) poznajemo zahvaljujući kopiji,svetištu Heian
današnjeg Kyota,sagrađenom krajem 19.st. u čast dolaska na vlast nove
carske kuće Meiji.




gore,vrata Rashomon iz filma "Rashomon" Akire Kurosawe (1910-1998)




gore,Kyoto,mjesto gdje su nekad stajala vrata Rashomon;




gore,kopija palače Daigoku-den koja se danas nalazi u Heian shinto svetištu,
izgrađenom 1895. godine kada se obilježavalo 1.100 godina od osnivanja
grada Kyota;




gore,karta Kyoto grada danas i granice (označene crvenom) nekadašnje
prijestolnice Heian-kyo;


Urbanistički plan prijestolnice Heian-kyo izgrađen je poput šahovske ploče po
uzoru na kineske prijestolnice i prijašnju prijestolnicu Naru (koja je to bila od
710. do 784) ali u znatno većim razmjerima (oko 5,5 x 4,5 km).Kao političko i
kulturno središte Heian razdoblja i prijestolnica više od tisuću godina (iako sa
sve slabijim utjecajem) Kyoto je do danas ostao "cvijet kutlure Japana"
(stariji se sjećaju istoimene izložbe koja je gostovala u Zagrebu 1986. godine).
Tome svjedoči preko 1600 budistički hramova i 400 shinto svetišta,20 %
nacionalnog blaga i 15 % kulturnog bogatstva zemlje.17 povijesnih građevina
grada Kyoto nalaze se na popisu UNESCO-ova popisa svjetske kulturne
baštine,a barem još toliko ih također zaslužuje da se nađe na tom popisu.
Danas Kyoto ima oko milion i pol stanovnika,a posjeti ga godišnje oko 40
miliona turista.Kako je Kyoto stoljećima bio prijestolnica,a Tokyo je to "tek"
nepunih 140 godina,stanovnici prema gradu gaje posebne osjećaje i to se
vidi na svakom koraku.Fascinatan je taj suživot modernog velegrada i
tradicije drevnih hramova i čarobnih vrtova.





Jačanjem klana Fujiwara u Heian razdoblju dolazi do promjene sustava
oporezivanja i funkcioniranja nominalnog vlasništva nad zemljom čime se
plemstvo sve više bogati (čitaj Fujiwara klan),dok prihodi dvora opadaju,a
široki slojevi pučanstva osiromašuju.

Padom kineske dinastije T'ang (618-907) slabe veze Japana sa Kinom,pa
se u razdoblju Heian japanska kultura razvija u smjeru znatnog jačanja
vlastite baštine a slabljenja kineskog utjecaja.



Godine 905. Ki no Tsurayuki (869-945) sastavio je prema nalogu 60. cara
Daigoa (živio,885-930;vladao,897-930) antologiju poezije Kokin wakashu
tj. "Zbirku starih i novih (japanskih) pjesama".Općenito govoreći,smatra se
da je ta zbirka profinjenija negoli ranije napisan Manyoshu ("Zbirka tisuću
listova" ili "Zbirka deset tisuća generacija"),ali s manje izvorne snage.
Manyoshu je nastao polovicom 8. st.Po opsegu i po vrijednosti ne samo
da je jedno od najvećih djela japanske poezije i uopće književnosti,već
ovoj zbirci takav rang pripada i u svjetskim razmjerima.U usporedbi s
pjesmama iz prvih knjiga uopće napisanih na japanskom jeziku - Kojikija i
Nihongija,sadržaj Manyoshua u tolikoj mjeri je bogatiji,raznovrsniji i profinjeniji
da je gotovo neshvatljivo kako je sastavljen u istom stoljeću.




gore,Ki no Tsurayuki


U predgovoru zbirke Kokin wakashu Tsurayuki piše u kakvim su okolnostima
stvrali pjesnici te antologije:

"...kad su,nekog proljetnog jutra,gledali rasute latice;kad su neke jesenske
večeri osluškivali kako opada lišće;kad su uzdisali nad snijegom i valovima
odraženim u njihovim ogledalima nakon svake godine koja bi prošla;kad su
se iznenađeni zamislili nad kratkoćom života gledajući rosu na travi ili pjenu
na vodi;kad su - jučer ponositi i sjajni - iz bogatstva zapali u samoću;ili kad
su,nakon što ih se od srca ljubilo,bili zanemareni..."





Na carskom dvoru pisanje pjesama postaje gotovo formaliziranim dijelom
rituala ljubakanja među njegovim članovima.Brižno se pazilo ne samo na
izbor riječi i fraza u pjesmi,već i na vrstu papira na kojem je ona bila
napisana i na popratni ukras listovima ili cvjetovima.Održavaju se uta-awase,
pjesnička natjecanja u wakama na kojima prisutni pjesnici komponiraju pjesme.
Nije čudno da - naručito kod manje nadarenih - takve pjesme često odaju
improviziranost,tim više što su se vremenom gomilala formalna ograničenja na
kompoziciju koja je time ponekad postajala sve više neka vrsta zanatskog posla a
sve manje je bila spontana umjetnost.No s druge strane ta natjecanja su ipak
bila i snažnim poticajem za razvoj pjesništva.





Uz pjeništvo razvijala se i proza posebno zbirke priča monogatari (hrv. pripo-
vjedanje tj. prepričavanje stvari) koje su najčešće pisale dvorske dame poput
Murasaki Shikibu i Sei Shongon,o čemu sam već pisao u više navrata na
hagakure blogu.





Također razvijaju se slikarstvo i kiparstvo.U sakralnom slikarstvu Heian
razdoblja nalazimo mnogo portreta budističkih redovnika.U svjetovnom
slikarstvu razvijaju se izrazito japanske škole slikanja Kasuga i Tosa.U školi
Tosa uz njena osnivača Fujiwara Motomitsua ističe se i Fujiwara Mitsunaga.




gore,Kukai ili Kobo Daishi (774–835),osnivač Shingon budističke škole




gore,Saicho ili Dengyo Daishi (767–822),osnivač budističke škole Tendai




gore,Mandala (detalj),grafička predodžba mnogoznačnih likova i simbola
koji sačinjavaju kosmičko zajedništvo,utjecaj Tibetanske umjetnosti;
Heian period (9. st);mandala se nalazi u gore spomenutom budističkom
hramu Shingon škole Toji (Kyo-o-gokoku-ji,Kyoto) podignutom 795. god.
kada i sama prijestolnica Heian-kyo;




gore,Budha Amida na oblaku (11. st),slika se nalazi u hramu Hokke-ji u
Nari,a hram datira iz 8. st. (Nara period) kada ga je osnovala carica Komyo
(701-760),supruga 45. jap. cara Shomua (živio,701-756;vladao,724-749);
carica Komyo je bila kćer Fujiware Fuhitoa (659-720) i unuka prvog Fujiware -
Kamatarija (614–669);




gore,silazak Amida Buddhe (Amida Raigo),Heian period (11. st)


Kiparstvo je u Heian razdoblju uznosito,uzvišeno i produhovljeno:Prvi put je
japanska budistička skulptura u drvu neobojena tako da je na dovršenom
kipu vidljiva prirodna tekstura materijala ili su lagano obojeni samo kosa,očni
kapci i usnice.Drvena se skulptura sada počinje izrađivati i iz dijelova koji se
poslije sastavljaju,umjesto iz monolitnog bloga. Javlja se i skulptura u kamenu...




gore i dolje,Buddha Yakushi Nyorai (eng. Medicine Buddha) sa
bodhisattvama sunčane svjetlosti (Suryaprabha,Radiant Sun) i mjesečeve
svjetlosti (Candraprabha, Radiant Moon) u dvorani Kon-do budističkog
hrama Toji;






gore,Shakyamuni,Muro-ji;




gore i dolje,Muro-ji,budistički hram Shingon škole koji je podignut u 9. st. u
šumi u okolici Nare




Predmeti umjetničkog obrta u ranom Heianu ograničeni su uglavnom na
instrumentarij za budističke obrede;poslije su češća i brončana zrcala te
razni upotrebni predmeti od laka i inkrustacije* u metalu i sedefu.


U arhitekturi Heian razdoblja značajno je podizanje novog dvorca giganstkih
razmjera od kojeg je danas ostao jedan manji dio ponovo podignut u 19.st.
kao i promjene u oblicima i lociranju budističkih hramova i shinto svetišta u
koja počinju prodirati stanoviti budistički elementi.U kasnom Heianu razvija
se i arhitektura plemićkih kuća za stanovanje.Sve postaje izgovor za
svečanost,za svakojaka slavlja.Na carskom dvoru velikih i jednostavnih
prostorija okrenutom umjetnosti,kulturi,ali i spletkama možemo čuti šuštanje
teških kimona koji se vuku po podu.Na dvoru je život sjajan,raskošan,lagodan...
dok je običnom puku teško.Uz siromaštvo s vremena na vrijeme pogodi
prijestolnicu i koja vremenska neprilika poput potresa,poplava,požara ili bolesti.




gore,Gaki Zoshi (svitak gladnih duhova)




gore,Dvorana Feniksa,Byodo-in,Uji (danas predgrađe Kyota);Byodo-in
izgrađen 998. godine bio je raskošna vila najmoćnijeg čovjeka Heian perioda
Fujiware Michinage (966-1028);godine 1052. Fujiwara Yorimichi (990-1074)
vilu je pretvorio u budistički hram,a 1053. izgrađena je Dvorana Feniksa
(hoo-do) ili Dvorana Amide;




gore,Fujiwara Michinaga




















Razdoblje Heian (Heian jidai) završit će Genpei ratom (1181-1185) i
posljednjom bitkom u tom ratu,bitkom kod Dan-no-Ure 1185. godine u kojoj
je Minamoto klan dotukao klan Taira zauvijek.Oduzimanjem vlasti dvorskoj
aristokraciji predvođenom klanom Fujiwara i pobjedom u ratu Minamoto klan
započeo je dugu vladavinu vojnih klanova sve do razdoblja Meiji restauracije
(1867-1912).




gore,bitka kod Dan-no-Ure u travnju 1185. kojom je završilo Heian razdoblje;


Heian period (794-1185) zamjenit će razdoblje Kamakura (1185-1333) jer je
klan Minamoto pobjednik nad klanom Taira utvrdio svoj stožer u gradu Kamakuri
(danas jedan sat vlakom od Tokya) čime će zaslužiti titulu shoguna,kojom je car
1192. imenovao lidera Minamoto klana Minamoto Yoritomoa (1147-1199).



* Inkrustacija (latinski: incrustatio = umetanje) vrsta dekoracije;ukrašavanje
kiparskih i arhitektonskih površina umetanjem ljepšeg i skupocjenijeg materijala;


# korištena literatura i tekstovi,

Conrad Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.

Vladimir Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.

Joan Stanley Baker,"Japanese Art";London,1998.

Brigitte Bizalion,"Najveće kulture svijeta - Japan",Rijeka,2005.

Vladimira Devide,"Umjetnosti u Japanu - Heian period",tekst koji se
nalazi u katalogu izložbe "Kyoto - cvijet kulture Japana",Zagreb,1986.

Fujiwara klan jedan je od najslavnijih klanova u japanskoj povijesti.Mnoga
poznata imena društveno-političkog i kulturnog života Japana sve do danas
dolaze iz ovoga klana.Od Murasaki Shikibu (97?-102?),dvorske dame i
autorice prvog romana u modernoj povijesti "Priče o princu Genjiju" (Genji
monogatari),preko Miyamoto Musashija (1584-1645) do Fumimaro Konoea
(1891-1945) posljednjeg japanskog premijera za vrijeme Drugog sv. rata.
Carica Shoken (1849-1914),supruga 122. jap. cara Meijija (živio,1852-1912;
vladao,1867-1912) bila je povezana s klanom Fujiwara preko Gracie Hosokawe
(1563-1600) čije podrijetlo je povezano s klanom Minamoto.Zatim još jedan
premijer Morihiro Hosokawa (1938) koji je tu funkciju vršio u kratkom razdoblju
(1993-1994).Morihiro Hosokawa je bio unuk Konoe Fumimaroa.Također treba
reći da su tri najvažnija lika japanske povijesti (Oda Nobunaga,Toyotomi Hideyoshi i
Tokugawa Ieyasu) bili povezani sa klanom Fujiwara preko bračnih veza nekih
od članova njihovih klanova.Do braka princa Hirohita (posthumno car Showa,
predposljednji japanski car koji je živio od 1901 do 1989,a vladao od 1926 do smrti) sa
princezom Kuni Nagako (posthumno carica Kojun,1903-2000),u siječnu 1924.,carski
pratitelji i još neki visoki dužnosnici su uvijek uzimani iz kuće Fujiwara.




gore,Murasaki Shikibu i Sei Shonagon (966-1017),dvorske dame i autorice
prva dva romana u svjetskoj povijesti (oba su prevedena na hrvatski);
roman Murasaki Shikibu već je spomenut,a roman Sei Shonagon naslova
je "Zapisi za uzglavljem" (Makura no soshi) i svakako ga vrijedi pročitati;


Osnivač klana bio je Fujiwara Kamatari (614-669),koji je bio sin Nakatomi
Mikeko-a (7. st.).Fujiwara Kamatari rođen je kao Nakatomi Kamatari.Godine
645. u želji da ukloni tada moćni klan Soga u suradnji sa princom Nakako
Oeno Oji-jem (ili Naka-no-Oe (626-672) tj. budući 38. car Tenji (667-672)
započeo je reforme (čije se neke posljedice osjećaju do danas u japanskom
društvu) koje su nazvane reforme Taika ili "velike promjene".Nakako Oeno
Oji bio je sin 34. cara Jomei-ja (živio,593-641;vladao,629-641) i 35. japanske
carice Kogyoku (živjela,594-661;vladala,642-645) koja je vladala i kao 37. jap.
carica Saimei od 655. do 661. godine.




gore,Nakatomi Kamatari (Fujiwara Kamatari)




gore,princ Nakakako Oeno Oji (38. jap. cr Tenji tenno),otac dvije carice Jito i
Genmei


Nakatomi no Kamatari (614-669) na samrti je dobio ime Fujiwara od cara
Tenji-ja,počasni naslov koji je prenio na svog sina Fuhitoa (659-720).Fuhito
je imao mnogo potomaka pa je obitelj Fujiwara postala najbrojnija muška
nasljednja loza u Japanu i dala je najveći broj carskih muževa u idućim stolj.
Fuhito je bio jedan od najmoćnijih ljudi na carskom dvoru u razdobljima
Hakuho (645-710) i Nara (710-794).




gore,Fujiwara Fuhito


Jedna kćer Fujiware Fuhitoa (Miyako,???-754) postala je konkubina 42. jap.
cara Mommua (živio,683-707;vladao,697-707),kojemu je rodila sina princa
Obitoa (701-756) koji će postati 45. jap. car Shomu (vladao,724-749).
Fuhito je imao još jednu kćer (Komoyoshi) i četiri sina:Muchimaroa,Fusasakija,
Umakaija i Maroa.Svaki od ove četvorice osnovao je svoju obitelju:Nanke,
Hokke,Shikike i Kyoke.Među njima je obitelj Hokke postala najmoćnija te se
smatrala i vodećom granom klana.




gore,45. jap. car Shomu


Za vrijeme Heian perioda (794-1185) članovi Fujiwara klana služili su kao
najviši službenici na carskom dvoru (kampaku) i kao namjesnici (sessho) za
maloljetne monarhe.Oni su predstavljali pravu moć iza trona stoljećima.
Interesantno je kako nikada nisu pokušali istisnuti i zamijeniti carske dinastije.
Umjesto toga,svoju moć su održavali bračnim vezama sa carskim obiteljima.
Tako su njihove žene postajale carice a muški lideri klana bili su ujaci,djedovi
po majci itd.Kuća Fujiwara vrhunac moći je dostigla pod Fujiwara Michinagom
(966 - 1027),koji je bio dugogodišnji kampaku.Bio je djed trima carevima,ocem
ga je nazivalo šest carica a djed je bio još i sedmorici dvorskih dužnosnika.
S obzirom na to, nije pretjerano reći da je Michinaga zapravo u tom periodu
vladao Japanom.




gore,Fujiwara Michinaga


Do 13. stoljeća, Fujiwarina sjeverna kuća se podijelila na 5 zasebnih kuća:
Konoe,Takatsukasa,Kujo,Nijo i Ichijo.Imali su monopol nad sessho i
kampaku funkcijama.Politička moć se tada iz Kyota prebacila na ratničku
klasu van grada.Međutim,Fujiware ostaju bliski savjetnici, regenti i ministri
careva sve do 20. stoljeća (spomenuti princ Konoe i Morihiro Hosokawa).




gore,obiteljsko stablo klana Fujiwara



* vidi i Sanjo grana Fujiwara klana

“Floating weeds, drifting down the leisurely river of our lives”


Ukigusa (Ukikusa) ili Plutajuća trava (korov) 51. je film Yasujiro Ozua, jednog
od najznačajnijih japanskih filmskih redatelja,ali i svjetskih.Sam film je remake
31. Ozuovog filma Ukigusa monogatari ili Priče o plutajućem korovu iz 1934.
godine.











Na samom početku filma scena u u kojoj trajekt pristaje u luku jedina je
scena u u kojoj je Ozuova kamera u pokretu u njegovih 6 filmova u boji.





Film počinje,dolaskom glumačke skupine brodom u malo mjesto jednog
prevrućeg ljeta.Šef glumačke trupe u tom je mjestu ostavio ženu i sina,koje
želi vidjeti nakon mnogo godina. Jedna od glumica iz trupe mu je trenutna
ljubavnica i tu dolazi do pravog zapleta tj. nekoliko njih.




gore,Nakamura Ganjiro kao Arashi Komajuro i Kyo Machiko kao Sumiko


Ovo je jedan od ponajboljih filmova genijalca Yasujiro Ozua,ako uopće
možemo reći za neki njegov film da je slab ili loš.Melodrama koja
preispituje obiteljske odnose kao takve.


scenario:Ozu Yasujiro & Noda Kogo

glazba:Satio Kojun

uloge:
Nakamura Ganjiro (Arashi Komajuro)
Kyo Machiko (Sumiko)
Wakao Ayako (Kayo)
Kawaguchi Hiroshi (Homma Kiyoshi)
Sugimura Haruko (Oyoshi)
Nozoe Hitomi (Aiko)
Ryu Chishu (vlasnik kazališta)
Koji (Hideo)
Mitsui (Kichinosuke)
Tanaka Haruo (Yatazo)
Irie Yosuke (Sugiyama)
Hoshi Hikaru (Kimura)
Ushio Mantaro (Sentaro)
Urabe Kumeko (Shige)

trajanje:120 min.






...film možete pogledati cijeli (podijeljen na 11. dijelova) na
you tubu...uz engleski titl...






# vidi za Yasujiro Ozua i njegove filmove:

* Ozu-san,Ukigusa

** filmovi Yasujiro Ozua na hagakure blogu:

Yasujiro Ozu,ciklus filmova na HTV-u

Bakushu (1951)
Tokyo monogatari (1953)
Akibiyori (1960)
Kohayagawa ke no Aki (1961)
Sanma no aji (1962)


*** posjet Engaku-ji hramu i Yasujiro Ozuu

Ono što je japanska trešnja sakura
među cvijećem,to je samuraj među ljudima


natsukusa ya
tsuwamono domo ga
yume no ato

Ljetne trave
preostale od snova
palih ratnika.

Matsuo Basho (1644-1694)






Samurajski stalež formirao se tokom Heian perioda (794-1185) kao protuteža
dvorskoj aristokraciji prijestolnice ( jap. Miyako tj. Heian kyo (Grad mira),danas
poznat kao Kyoto ili Glavni grad) kojom je dominirala kuća Fujiwara čiji su
članovi držali većinu važnih položaja u tadašnjoj vladi i na dvoru.Kako nije bilo
mjesta za sve na dvoru i oko njega neki mlađi članovi carske obitelji i dio nižeg
plemstva zauzeli su položaje u provincijama ili su im dodjeljivani od samoga cara.
Da bi zaštitili svoje stečene posjede oragnizirali su zaštitne jedinice koje su
naoružavali a te ratničke grupacije činili su njihovi rođaci i lokalno stanovništvo.
Od tih vojnih grupa nastaće ratnički stalež - buke.Nakon nekog vremena dvor je
počeo angažirati te grupe ratnike za dvorsku stražu te su tako nastali samuraji
(od glagola samurau što znači služiti,pratiti).Naziv samuraj se u početku odnosila
samo na vojnike koji su bili na dužnosti u carskoj palači a tek kasnije je označavala
sve pripadnike ratničkog staleža.Te prve organizirane jedinice ratnika nazivane su
samurai-dokoro (samurajske postrojbe),a jedan od prvih vođa takvih jedinica
bio je Minamoto Mitsunaga (912-997) član jednog od prvih ratničkih klanova u
japanskoj povijesti.Klan koji se suprostavio Minamoto klanu bio je klan Taira i
njihovo suparništvo će trajati sve do kraja Heian perioda.Ratnički klanovi (buke)
suprostavit će se,oduzeti moć i poluge vladanja do kraja Heian perioda plemstvu
carskoga dvora (kuge),koje je provodilo vrijeme u dokolici i dekadenciji.







gore,Minamoto Mitsunaka




Iz kanji znaka kojim se označava pojam samuraj (vidi gore) vidimo da on
kombinira i spaja dva znaka,to su čovjek (lijevi dio znaka) i hram;dakle,
samuraj bi trebao biti čovjek-hram,ne samo u nekom površnom,vanjskom
smislu,nego i unutrašnjem,duhovnom...




gore,Bushido napisan kanji znakovima;


Tokom stoljeća nastao je kodeks Bushido ( jap. bushi - ratnik,do - Put ~
Bushido - Put ratnika).Iako je bushido u pravilu nepisani kodeks tj. svaki
ratnik (samuraj) mogao je imati svoje norme ponašanja i funkcioniranja u
društvu,neki su ga pokušali zapisati:

01. Nemam roditelje,nebo i zemlja moji su roditelji.
02. Nemam božanske moći,odanost je moja moć.
03. Nemam dom,poslušnost je moj dom.
04. Nemam nikakvih ciljeva,od popustljivosti stvaram svoj cilj.
05. Nemam život,vječnost je moj život i moja smrt.
06. Nemam tijelo,moja snaga je moje tijelo.
07. Nemam oči,moje oči su sijev groma.
08. Nemam uši,moje uši su osjećajnost.
09. Nemam udove,moji udovi su moja spremnost.
10. Nemam planove i strategiju,moja strategija je prilika.
11. Nemam zahtjeva,moji zahtjevi su prilagođavanje.
12. Nemam prijatelja,moji prijatelji su moj duh i um.
13. Nemam neprijatelja,moj neprijatelj je nebudnost.
14. Nemam oklop,dobra volja i ispravnost su moj oklop.
15. Nemam zamak,od nepokretnog uma stvaram zamak.
16. Nemam mač,odsutnost uma je moj mač.


Treba reći da se u različitim knjigama ovaj kodeks razlikuje u nijansama a
broj naputaka varira...

Kodeks Musashi sadržavao je slijedeća upustva:

01. Ne skreći sa svojega Puta.
02. Ne misli samo o zadovoljstvima,zabavi i vlastitoj ugodi.
03. Ne budi sebičan.
04. Nemoj se kajati zbog učinjenog.
05. Ne zavidi drugima.
06. Ne tuguj pri rastanku.
07. Ne predaj se suviše ljubavi
08. Ne nasjedaj ljepim pričama.
09. Ne budi izbirljiv u jelu.
10. Ne poželi kuću niti se vezuj za stvari.
11. Ne teži za slavom i počastima.
12. Ne plaši se smrti i ne misli na nju.
13. Ne teži za bogatstvom i dragocjenostima niti u starosti.
14. Poštuj bogove,ali ne traži ništa od njih.
15. Misli samo na to kao ćeš se boriti.





Istinski ratnik bio je upoznat i sa Konfuchijevim uputstvima:

01. Lojalnost vlastima,roditeljima,starijima i pretpostavljenima.
02. Odanost običajima i normama.
03. Poštovanje i uvažavanje prošlosti.
04. Ljubav prema tradicionalnom učenju.
05. Poštivanje dobrog primjera - uzora.
06. Prednost moralnog formiranja nad stručnim obrazovanjem.
07. Poštivanje nenasilja u državi i društvu.
08. Razboritost,obazrivost,sklonost umjerenome.
09. Izbjegavanje suparništva.
10. Samopoštovanje u nesreći.
11. Hrabrost i osjećaj odgovornosti prema tradiciji.
12. Sposobnost odabira.
13. Dosljednost u odnosima s drugim ljudima.


Osim ovih pravila od malena se mlade samuraje učilo da se daje prednost dužnosti
(giri) nad nižim osjećajima (ninjo),a trešnjin cvijet uspoređivan je sa samurajem jer to
je cvijet izuzetne ljepote,blagog je mirisa,te latice brzo i s lakoćom otpadaju kao što
je samuraj spreman umrijeti ne držeći se očajnički života gazeći svoje principe.
Govorimo naravno o idealnoj figuri. Jasno da nisu svi mogli,znali ili se usudili
slijediti taj Put.Oni koji su uspjeli ostati na tome Putu ili su samo pokušali,
ostali su u kolektivnoj svijesti japanskog puka sve do danas (vidi priču "Riznica
lojalnih vazala" ili Chushingura poznatu i kao Priču o 47 ronina).




gore,Chusingura Kuniyoshi Utagawe


* vidi Posjet hramu Sengaku-ji u Tokyu u kojem je sahranjeno 47 ronina

** vidi za Minamoto klan na hanzo blogu

*** korišteni izvori:
01. Branimir Zorić,"Samuraj - čovjek hram",časopis "Nova Akropola",br. 04,1996. god.
02. Inazo Nitobe,Bushido",Beograd,1986.
03. Nenad Simić,"Samuraji,odjeci ratničkog sna,knjiga druga",Beograd,2008.
04. Sonja Višnjić (priređivačica),"Samuraji,ratnička klasa Japana",Beograd,2003.

**** vidi i knjigu Daidoji Yuzana (1639-1730),samuraja i vojnog stratega "Bushido
za početnike" (Bushido shoshinshu),Beograd,2004.

Iscrpljen homoseksualnim užicima,grlim svoju ženu.
Za mene nije uski put askeze;
Duh mi trči u suprotnom smjeru.
O zenu je lako biti brbljav - no ja ću držati jezik
za zubima.I cijelog dana ću se pouzdati u ljubavnu igru.

pjesma zen učitelja Ikkyu Sojuna (1394-1481)





Ikkyu Sojun iznimna je figura ne samo među učiteljima zena kroz povijest,
u čijem društvu nije lako biti originalan,nego općenito gledajući cjelokupnu
japansku pa i svjetsku povijest.Neumoljiv i principjelan kako prema drugima,
tako i prema sebi.


Nakon deset dana u samostanu
postao sam nemiran.
Crvena nit među nogama sve je duža
Budeš li me tražio,raspitaj se u ribarnici,
vinskom podrumu ili bordelu.

pjesma Ikkyu Sojuna,kojem je kao budističkom redovniku bilo zabranjeno
jesti ribu i meso,piti alkohol i upuštati se u seksualne odnose...crvena nit što je
ne moram valjda objašnjavati ; )


Majka mu je bila jedna od dvorskih dama 100-tog jap. cara Go-Komatsua
(živio,1377-1433;vladao,1382-1392-1433) koji mu je,pretpostavlja se,bio otac,
ali ga nije mogao priznati zbog ljubomorne carice i tadašnje društveno-političke
situacije.Povrh svega,majka je prognana iz carske palače.Iako nije rođen na
carskom dvoru,niti mu je ikada službeno priznato da je carev sin tj. princ,bio je
čest gost kod oca u carskoj palači a bio je pozvan kad je car bio na smrtnoj
postelji.

Kada mu je bilo 5 godina majka ga je poslala u zen hram Kennin-ji u Kyotu.
Već kao klinac bio je bistar i o tome periodu njegova života ima nekoliko
anegdota.Ikkyu je živio u turbulentnom razdoblju Muromachi (1333-1568) u
kojem je "vladao" klan Ashikaga,a razdoblje je dobilo ime po ulici u Kyotu u
kojem je bilo sjedište Ashikaga klana.Tako je tadašnji već umirovljeni shogun
Ashikaga Yoshimitsu također čuo za visprenog Ikkyu-a kojeg je pozvao na
svoj dvor.





"Čuo sam da si vrlo bistar" rekao je shogun Yoshimitsu Ikkyuu.
"Misliš li da možeš uhvatiti tigra ?"
"Da gospodaru,vjerujem da mogu" odvratio je Ikkyu samouvjereno.
"Evo ti uže.Uhvati onog" izazvao ga je shogun,pokazujući prstom na tigra
naslikanog na velikom paravanu u sobi.
Bez oklijevanja,Ikkyu je stao pred paravan,pripremio uže i povikao:
"A sada,gospodaru,molim vas istjerajte tigra !" : D




gore,Ashikaga Yoshimitsu (1358-1408) 3. shogun Ashikaga shogunata
(1368-1394),graditelj Zlatnog paviljona (Kinkaku-ji)




gore,Ashikaga Yoshimitsu i Kinkaku-ji


Svoju prvu pjesmu u kineskom formalnom stilu napisao je Ikkyu kada mu je
bilo 12 godina,i pretpostavlja se da osim budističkih motiva govori o svojoj
majci koja je bila prezrena od svoje okoline.


Uvela trava kraj imanja

U pustoši jeseni,napuštena ljepotica pjeva.
Ne dolaze glasnici da je pozovu natrag na imanje.
Čast i nemilost,radost i tugu-sve je to upoznala.
Naklonost njena gospodara bijaše plitka,ali
trava je nemara duboka.



Godine 1410.,razočaran pohlepom i pokvarenošću starijih redovnika,
16-ogodišnji Ikkyu napustio je hram u kojem je do tada boravio,Kennin-ji.
Prije nego je otišao napisao je slijedeću pjesmu:

Ispunjen stidom teško mogu obuzdati jezik.
Riječi zena su nadvladane i demonske sile izlaze
kao pobjednici.
Ovi redovnici bi morali naučavati zen,
ali oni se samo hvališu obiteljskom poviješću.


Ubrzo je Ikkyu postao učenik Ken'oa,ekscentričnog učitelja zena koji nije bio
dio institucije zena,što je obojici odgovaralo.Ali,1414.godine učitelj Ken'o se
razbolio i umro.Nakon što ga je pokopao Ikkyu nije mogao ublažiti tugu i bol
za svojim učiteljem,imao je 20 godina,pa se odlučio ubiti.Pokušao se baciti u
obližnje jezero Biwa (najveće jezero u Japanu,nalazi se pored Kyota) govoreći
da je beskoristan na zemlji,te da je bolje da bude hrana ribama.Srećom je
njegova majka,koja je poznavala svoga sina bolje nego itko,poslala jednog
slugu da prati Ikkyua,koji ga je na kraju spriječio i odgovorio od samoubojstva
predajući mu majčino pismo.Tako se Ikkyu smirio i vratio u majčin dom.

Uskoro je pronašao novog učitelja koji je bio još stroži od prethodnog Ken'oa.
To je bio Kaso (1352-1428),koji je jedno vrijeme bio poglavar velikog Rinzai
zen hrama u Kyotu Daitoku-ji.Ipak Kaso nije odmah prihvatio Ikkyua.Ikkyu je
ustrajao i provodio je cijele dane ispred vrata Kasova hrama,Zenko-ana.Nakon
pet dana da bi otjerali Ikkyua počeli su ga zalijevati splačinama i tući metlom.
Ikkyu je bio uporan.Nije se htio maknuti.Nakon tjedan dana fizičkog maltretirana
Kaso ga je ipak prihvatio u svoj hram.Kao član Kasove zajednice Ikkyu je bio
podvrgnut poznatom strogom režimu:teškom fizičkom radu,oskudnoj hrani,
kratkom snu i dugim satima meditacije.Zahvaljujući svojoj slikarskoj vještini,
uspio je izbjeći svakodnevni naporni rad u hramu, jer je zarađivao za hram
na taj način da je oslikavao kimono kojim su oblačili lutke.
Nakon što mu je umro učitelj Kaso 1428.godine Ikkyu si je dao ime "Ludi
Oblak" jer se nikad nije mogao dugo zadržati na jednom mjestu.





U Ikkyuovu životu smjenjivala su se razdoblja provedena u rezidencijama
bogataša i plemića,prežderavanja,opijanja,seksualnih maratona i dugotrajni
boravci u zabačenim hramovima u kojima bi danima prakticirao za-zen
(sjedenje u meditaciji),gladujući i nespavajući.

Prije nego će umrijeti njegova majka poslala mu je pismo.Iz sadržaja tog pisma
može se nazreti kakva je to žena bila:

"Čovjek koji se služi samo primjerenim sredstvima nije bolji od muhe što živi
na izmetinama.Čak ako znaš naizust 80.000 svetih učenja,ukoliko ne budeš
potpuno otvorio oči svoje Budhine prirode,nikad nećeš biti kadar shvatiti niti
ovo što sam ja napisala ovdje,u ovom pismu".





Kad su Ikkyuu bile 73 godine,zaljubio se u slijepu ženu Mori.U stvari bila je
to obostrana ljubav.Ikkyu je tada napisao:

Slijepa Mori na gornjem katu pjeva ljubavne pjesme;
njezina pjesma pred cvijećem donosi deset tisuća godina proljeća.


Mori je bila tridesetak godina mlađa od Ikkyua,i nije bila neka posebna
ljepotica.Ipak Ikkyu ju je volio kao nikoga prije nje.
Navodno mu je rodila kćer.Postoji pjesma u kojoj Ikkyu govori o
svojoj kćeri:

Čak i među ljepoticama ona je dragocjeni biser,
Mala princeza u ovome tužnom svijetu.
Ona je neizbježna posljedica istinske ljubavi,
i majstor zena nije joj dorastao.





Godine 1475.kada mu je bilo 81 godina 103. jap. car Go-Tsuchimikado
(živio,1442-1500;vladao,1464-1500) postavio ga je za poglavara hrama
Daitoku-ji.Ikkyu je bio prisiljen protiv svoje volje prihvatiti tu dužnost.
O tadašnjem stanju u Daitoku-ji hramu rekao je u slijedećoj pjesmi:

Učenici Daitoku-jija utrnuli su svjetiljke što tinjahu;
teško im je razumjetii pjesničke osjećaje ledene noći.
Kroz pedeset sam godina nosio slamnati ogrtač i
pokrivalo za glavu.
Sada sam postiđen i tužan u ovoj purpurnoj haljini.


Glavni svećenici u zen hramovima često nose purpurnu odjeću.Na to je mislio
Ikkyu u ovoj pjesmi...Ikkyu je i jedan od najvećih majstora kaligrafije u japanskoj
povijesti a poznat je i ovaj njegov tekst o mrtvom vrapcu:

Časna šuma

Othranih jednom vrapčića što sam ga od sveg srca volio.
Kad jednog dana iznenada umre,osjetih duboku bol.
I tako ga pokopah uza sve obrede kakvi dolikuju čovjeku.
Isprva ga nazivah "Vrabac-dvorjanin",
no kasnije promjenih u "Budhin-dvorjanin".
Konačno mu dadoh budističko ime:"Časna šuma" i
uz to svjedočim u ovoj pjesmi:
Njegovo blistavo zlatno tijelo dugo šesnaest stopa,
među blizancima sal stabala,izjutra na dan njegove
konačne nirvane,oslobođeno,izišlo iz
kruga rađanja i umiranja,
izvor je tisuću planina,deset tisuća stabala i stotinu cvjetova.

1453.godine,osmog mjeseca,devetnaestog dana
Kyounshi Sojun (tako se Ikkyu tada zvao)



U jednoj drugoj svojoj pjesmi kaže:

Jedemo,izbacujemo izmetine,
spavamo i ustajemo;
to je naš svijet.
Sve što još iza toga treba učiniti
- jest da umremo.


Prije nego što je umro 1481.napisao je svoju posljednju pjesmu:

U ovom golemom svemiru
Tko je razumio moj zen ?
Čak da se sam Hsu-t'sang vrati
Ne bi vrijedio ni prebijenog groša !


Ikkyuov učenik i prvi biograf Bokusai opisao je svog učitelja ovako:

Ikkyu nije razlikovao visoke i niske staleže u društvu i uživao je u druženju
sa obrtnicima,trgovcima i djecom.Mladež ga je posvuda slijedila a ptice su
mu jele iz ruku.Koliko je god imovine stekao,sve je podjelio drugima.Bio je
strog i zahtjevan,ali postupao je sa svima jednako.Ikkyu se slatko smijao
kad je bio sretan,a žestoko urlao kad se naljutio.

Nikad,nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje - Satori.





* Izvori za tekst

Vladimir Devide,"Zen",Zagreb,1993.
John Stivens,"Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin,Ryokan",objavilo Društvo Hrvatskih
Haiku Pjesnika,Zagreb,2000.

Na Putu Ratnika ne postoji neprijatelj ni protivnik.
Na Istinskom Putu težimo da se sjedinimo sa svijetom oko sebe,
jer Put Ratnika nije ubijanje i razaranje,već poticanje života i
vječnog stvaranja.

Osensei (veliki učitelj) Morihei Ueshiba (1883-1969),osnivač Aikido-a
(Puta savršene energije i ljubavi)

Odai no kata rođena je 1528. godine u gradu Higashiura (danas prefektura
Aichi).Bila je kćer Mizuno Tadamase (1493-1543),daimyoa Kariye (provincija
Mikawa,danas Aichi-ken).

Stanovnici Higashiure,rodnog mjesta majke Tokugawe Ieyasua prisjećaju je se
svake godine u travnju na Odai festivalu (Odai matsuri).





Odai no Kata rodila je 31. siječnja 1543. u Okazaki zamku u Mikawa provinciji
(danas istočni dio Aichi prefekture) Matsudairu Takechiyoa (koji će u 23. godini
života promjeniti ime u Tokugawa Ieyasu).Otac Tokugawe Ieyasua (1543-1616)
bio je Matsudaira Hirotada (1526-1549),daimyo Mikawe (danas Aichi-ken).




gore,Odai no Kata




gore,Tokugawa Ieyasu,osnivač i prvi shogun Tokugawa shogunata,poznatog i
kao Edo period jer je Ieyasu vladao iz Edo zamka (Edo-jo,danas carska palača u
Tokyu)




gore,Okazaki-jo,u kojem je Ieyasu živio do 1590. kada se preselio u Edo;
Okazaki-jo ponovo je podignut 1959. godine;




gore,položaj Mikawa provincije na karti Japana; (danas je to Aichi prefektura sa
glavnim gradom Nagoyom)





Odainokata (ili Odai-no-kata) umrla je 1602. godine.Sahranjena je u Tokyu
(Bunkyo-ku),na groblju budističkog hrama Dentsu-in (Denzu-in) koji pripada
školi Čiste zemlje ( jap. Jodo-shu).












gore i dolje,grob Odai no Kate čije je budističko ime bilo Dentsuin

Upitao Shih-kung mlađeg majstora Hsi-t'ang Chih-ts'anga:"Možeš li uhvatiti rukom
malo praznine ?" "Naravno",reče ovaj. "Kako to radiš ?",upita Shih-kung.
Hsi-t'ang zamahne rukom po praznom prostoru i stisne šaku.
"I to je to ? Pa nisi ulovio ništa."
"A kako bi ti to uradio ?"
Shih-kung uhvati Hsi-t'anga za nos i reče:"Ovako !"

Završna riječ premudrog učitelja:"Budući da je materija prazna,a praznina materija,
hvatanje malo praznine nije bliže realnosti od hvatanja nečijeg nosa"

: D

Sutra Srca (Sanskrit Prajńaparamita Hridaya; jap. Hannya Shingyo) je sutra
koja sadrži jezgro Buddhinog učenja;svakodnevno se recitira u zen hramovima;











Samilosni bodhisattva
iz dubine prajna mudrosti
vidi prazninu svih pet
skandhi i raskida veze
koje su mu nanijele patnju.

Znaj onda:

Odavde je samo praznina,
praznina je jedini oblik.
Oblik nije ništa doli praznina,
praznina nije ništa doli oblik.

Osjećaj,misao i izbor,
sama svijest,
isto su što i ovo.

Ovdje su dharme prazne,
sve je praiskonska praznina.
Ništa se ne rađa niti ne umire.
Nisu ni prljave ni čiste,
i ne rastu i ne opadaju.
Stoga u praznini nema oblika,
nema osjećaja,misli ni izbora
niti ima svijesti.

Nema oka,uha,nosa,
jezika,tijela,uma;
nema boje,zvuka,mirisa,
okusa,dodira ili nečega
čega bi se Um držao,
čak niti čina osjećanja.

Nema neznanja ni njegovog kraja
niti svega onoga što dolazi iz neznanja:
nema slabljenja,nema smrti,
nema im kraja.

Niti boli ili uzroka boli
ili prestanka ili plemenite staze
koja b vodila dalje od boli,
čak niti mudrosti koja bi se mogla steći,
stjecanje je također praznina.

Stoga znaj da bodhisattva
koji se ničega ne drži
osim obitavanja u prajna mudrosti
oslobođen je varljive prepreke
lišen straha koji ona uzrokuje,
i dostiže najjasniju nirvanu.

Sve prošle i sadašnje buddhe,
buddhe budućeg vremena
kroz vjeru u prajna mudrost
dolaze do punog prosvjetljenja.

Upoznaj,dakle, veliki dharani
blistavu,neusporedivu mantru,
uzvišenu nepogrešivu mantru,
Prajna Paramitu,
čije riječi ublažavaju svaku bol.

To je najviša mudrost
istinita izvan svake sumnje,
upoznaj i proglasi njenu istinu:

Gate,gate,
para gate,
para sam gate,
bodhi svaha !

Sanskrtska mantra na kraju sutre može se otprilike ovako prevesti:

Prošlo,prošlo,
sasvim prošlo,
potpuno prošlo
probudi se,raduj se !

* Ovaj prijevod Sutre Srca preuzet je iz knjige Simon E:Phillipsa,"Zen budizam",
Zagreb,2000.;str. 141,142 &152;