Marketing
Ikkyu Sojun,učitelj kojeg je nemoguće slijediti
Iscrpljen homoseksualnim užicima,grlim svoju ženu.
Za mene nije uski put askeze;
Duh mi trči u suprotnom smjeru.
O zenu je lako biti brbljav - no ja ću držati jezik
za zubima.I cijelog dana ću se pouzdati u ljubavnu igru.
pjesma zen učitelja Ikkyu Sojuna (1394-1481)
Ikkyu Sojun iznimna je figura ne samo među učiteljima zena kroz povijest,
u čijem društvu nije lako biti originalan,nego općenito gledajući cjelokupnu
japansku pa i svjetsku povijest.Neumoljiv i principjelan kako prema drugima,
tako i prema sebi.
Nakon deset dana u samostanu
postao sam nemiran.
Crvena nit među nogama sve je duža
Budeš li me tražio,raspitaj se u ribarnici,
vinskom podrumu ili bordelu.
pjesma Ikkyu Sojuna,kojem je kao budističkom redovniku bilo zabranjeno
jesti ribu i meso,piti alkohol i upuštati se u seksualne odnose...crvena nit što je
ne moram valjda objašnjavati ; )
Majka mu je bila jedna od dvorskih dama 100-tog jap. cara Go-Komatsua
(živio,1377-1433;vladao,1382-1392-1433) koji mu je,pretpostavlja se,bio otac,
ali ga nije mogao priznati zbog ljubomorne carice i tadašnje društveno-političke
situacije.Povrh svega,majka je prognana iz carske palače.Iako nije rođen na
carskom dvoru,niti mu je ikada službeno priznato da je carev sin tj. princ,bio je
čest gost kod oca u carskoj palači a bio je pozvan kad je car bio na smrtnoj
postelji.
Kada mu je bilo 5 godina majka ga je poslala u zen hram Kennin-ji u Kyotu.
Već kao klinac bio je bistar i o tome periodu njegova života ima nekoliko
anegdota.Ikkyu je živio u turbulentnom razdoblju Muromachi (1333-1568) u
kojem je "vladao" klan Ashikaga,a razdoblje je dobilo ime po ulici u Kyotu u
kojem je bilo sjedište Ashikaga klana.Tako je tadašnji već umirovljeni shogun
Ashikaga Yoshimitsu također čuo za visprenog Ikkyu-a kojeg je pozvao na
svoj dvor.
"Čuo sam da si vrlo bistar" rekao je shogun Yoshimitsu Ikkyuu.
"Misliš li da možeš uhvatiti tigra ?"
"Da gospodaru,vjerujem da mogu" odvratio je Ikkyu samouvjereno.
"Evo ti uže.Uhvati onog" izazvao ga je shogun,pokazujući prstom na tigra
naslikanog na velikom paravanu u sobi.
Bez oklijevanja,Ikkyu je stao pred paravan,pripremio uže i povikao:
"A sada,gospodaru,molim vas istjerajte tigra !" : D
gore,Ashikaga Yoshimitsu (1358-1408) 3. shogun Ashikaga shogunata
(1368-1394),graditelj Zlatnog paviljona (Kinkaku-ji)
gore,Ashikaga Yoshimitsu i Kinkaku-ji
Svoju prvu pjesmu u kineskom formalnom stilu napisao je Ikkyu kada mu je
bilo 12 godina,i pretpostavlja se da osim budističkih motiva govori o svojoj
majci koja je bila prezrena od svoje okoline.
Uvela trava kraj imanja
U pustoši jeseni,napuštena ljepotica pjeva.
Ne dolaze glasnici da je pozovu natrag na imanje.
Čast i nemilost,radost i tugu-sve je to upoznala.
Naklonost njena gospodara bijaše plitka,ali
trava je nemara duboka.
Godine 1410.,razočaran pohlepom i pokvarenošću starijih redovnika,
16-ogodišnji Ikkyu napustio je hram u kojem je do tada boravio,Kennin-ji.
Prije nego je otišao napisao je slijedeću pjesmu:
Ispunjen stidom teško mogu obuzdati jezik.
Riječi zena su nadvladane i demonske sile izlaze
kao pobjednici.
Ovi redovnici bi morali naučavati zen,
ali oni se samo hvališu obiteljskom poviješću.
Ubrzo je Ikkyu postao učenik Ken'oa,ekscentričnog učitelja zena koji nije bio
dio institucije zena,što je obojici odgovaralo.Ali,1414.godine učitelj Ken'o se
razbolio i umro.Nakon što ga je pokopao Ikkyu nije mogao ublažiti tugu i bol
za svojim učiteljem,imao je 20 godina,pa se odlučio ubiti.Pokušao se baciti u
obližnje jezero Biwa (najveće jezero u Japanu,nalazi se pored Kyota) govoreći
da je beskoristan na zemlji,te da je bolje da bude hrana ribama.Srećom je
njegova majka,koja je poznavala svoga sina bolje nego itko,poslala jednog
slugu da prati Ikkyua,koji ga je na kraju spriječio i odgovorio od samoubojstva
predajući mu majčino pismo.Tako se Ikkyu smirio i vratio u majčin dom.
Uskoro je pronašao novog učitelja koji je bio još stroži od prethodnog Ken'oa.
To je bio Kaso (1352-1428),koji je jedno vrijeme bio poglavar velikog Rinzai
zen hrama u Kyotu Daitoku-ji.Ipak Kaso nije odmah prihvatio Ikkyua.Ikkyu je
ustrajao i provodio je cijele dane ispred vrata Kasova hrama,Zenko-ana.Nakon
pet dana da bi otjerali Ikkyua počeli su ga zalijevati splačinama i tući metlom.
Ikkyu je bio uporan.Nije se htio maknuti.Nakon tjedan dana fizičkog maltretirana
Kaso ga je ipak prihvatio u svoj hram.Kao član Kasove zajednice Ikkyu je bio
podvrgnut poznatom strogom režimu:teškom fizičkom radu,oskudnoj hrani,
kratkom snu i dugim satima meditacije.Zahvaljujući svojoj slikarskoj vještini,
uspio je izbjeći svakodnevni naporni rad u hramu, jer je zarađivao za hram
na taj način da je oslikavao kimono kojim su oblačili lutke.
Nakon što mu je umro učitelj Kaso 1428.godine Ikkyu si je dao ime "Ludi
Oblak" jer se nikad nije mogao dugo zadržati na jednom mjestu.
U Ikkyuovu životu smjenjivala su se razdoblja provedena u rezidencijama
bogataša i plemića,prežderavanja,opijanja,seksualnih maratona i dugotrajni
boravci u zabačenim hramovima u kojima bi danima prakticirao za-zen
(sjedenje u meditaciji),gladujući i nespavajući.
Prije nego će umrijeti njegova majka poslala mu je pismo.Iz sadržaja tog pisma
može se nazreti kakva je to žena bila:
"Čovjek koji se služi samo primjerenim sredstvima nije bolji od muhe što živi
na izmetinama.Čak ako znaš naizust 80.000 svetih učenja,ukoliko ne budeš
potpuno otvorio oči svoje Budhine prirode,nikad nećeš biti kadar shvatiti niti
ovo što sam ja napisala ovdje,u ovom pismu".
Kad su Ikkyuu bile 73 godine,zaljubio se u slijepu ženu Mori.U stvari bila je
to obostrana ljubav.Ikkyu je tada napisao:
Slijepa Mori na gornjem katu pjeva ljubavne pjesme;
njezina pjesma pred cvijećem donosi deset tisuća godina proljeća.
Mori je bila tridesetak godina mlađa od Ikkyua,i nije bila neka posebna
ljepotica.Ipak Ikkyu ju je volio kao nikoga prije nje.
Navodno mu je rodila kćer.Postoji pjesma u kojoj Ikkyu govori o
svojoj kćeri:
Čak i među ljepoticama ona je dragocjeni biser,
Mala princeza u ovome tužnom svijetu.
Ona je neizbježna posljedica istinske ljubavi,
i majstor zena nije joj dorastao.
Godine 1475.kada mu je bilo 81 godina 103. jap. car Go-Tsuchimikado
(živio,1442-1500;vladao,1464-1500) postavio ga je za poglavara hrama
Daitoku-ji.Ikkyu je bio prisiljen protiv svoje volje prihvatiti tu dužnost.
O tadašnjem stanju u Daitoku-ji hramu rekao je u slijedećoj pjesmi:
Učenici Daitoku-jija utrnuli su svjetiljke što tinjahu;
teško im je razumjetii pjesničke osjećaje ledene noći.
Kroz pedeset sam godina nosio slamnati ogrtač i
pokrivalo za glavu.
Sada sam postiđen i tužan u ovoj purpurnoj haljini.
Glavni svećenici u zen hramovima često nose purpurnu odjeću.Na to je mislio
Ikkyu u ovoj pjesmi...Ikkyu je i jedan od najvećih majstora kaligrafije u japanskoj
povijesti a poznat je i ovaj njegov tekst o mrtvom vrapcu:
Časna šuma
Othranih jednom vrapčića što sam ga od sveg srca volio.
Kad jednog dana iznenada umre,osjetih duboku bol.
I tako ga pokopah uza sve obrede kakvi dolikuju čovjeku.
Isprva ga nazivah "Vrabac-dvorjanin",
no kasnije promjenih u "Budhin-dvorjanin".
Konačno mu dadoh budističko ime:"Časna šuma" i
uz to svjedočim u ovoj pjesmi:
Njegovo blistavo zlatno tijelo dugo šesnaest stopa,
među blizancima sal stabala,izjutra na dan njegove
konačne nirvane,oslobođeno,izišlo iz
kruga rađanja i umiranja,
izvor je tisuću planina,deset tisuća stabala i stotinu cvjetova.
1453.godine,osmog mjeseca,devetnaestog dana
Kyounshi Sojun (tako se Ikkyu tada zvao)
U jednoj drugoj svojoj pjesmi kaže:
Jedemo,izbacujemo izmetine,
spavamo i ustajemo;
to je naš svijet.
Sve što još iza toga treba učiniti
- jest da umremo.
Prije nego što je umro 1481.napisao je svoju posljednju pjesmu:
U ovom golemom svemiru
Tko je razumio moj zen ?
Čak da se sam Hsu-t'sang vrati
Ne bi vrijedio ni prebijenog groša !
Ikkyuov učenik i prvi biograf Bokusai opisao je svog učitelja ovako:
Ikkyu nije razlikovao visoke i niske staleže u društvu i uživao je u druženju
sa obrtnicima,trgovcima i djecom.Mladež ga je posvuda slijedila a ptice su
mu jele iz ruku.Koliko je god imovine stekao,sve je podjelio drugima.Bio je
strog i zahtjevan,ali postupao je sa svima jednako.Ikkyu se slatko smijao
kad je bio sretan,a žestoko urlao kad se naljutio.
Nikad,nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje - Satori.
* Izvori za tekst
Vladimir Devide,"Zen",Zagreb,1993.
John Stivens,"Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin,Ryokan",objavilo Društvo Hrvatskih
Haiku Pjesnika,Zagreb,2000.
Post je objavljen 09.09.2009. u 15:15 sati.