Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

gore,Otsu,panorama i jezero Biwa,
photo by Flickr


18.travnja 2008.,petak,5. dan boravka u Japanu; Otsu - Kyoto - Otsu


Na putu između Otsua i Kyota - I dio





Nakon posjeta Gichu-ji hramu krenuo sam dalje pomješanih osjećaja.



gore,posljednji pogled na Gichu-ji



gore,statua Tanukija, japanskog rakuna,koja se često nalazi pored ulaznih vrata
privatnih kuća i restorana;u različitim dijelovima Japana drugačije ga nazivaju;



Na povratku prema Zeze stanici naišao sam na budistički hram.Sve je bilo
zatvoreno,ali kako nije bilo nikoga malo sam zavirio u vrt hrama i zadržao se
nekoliko minuta.















gore,ubrzo sam bio u samoj blizini Zeze stanice prema kojoj sam se uputio



gore i dolje,Zeze st.



gore i dolje,peron Zeze st.







gore,ukrcaj u vlak za Kyoto



gore i dolje,Kyoto st.;posljednji put obnovljena 1997. godine









gore.cure su skužile da njih slikam



gore,ukrcavanje u bus za Arashiyamu



gore,pogled kroz prozor busa u isčekivanju polaska



gore,potrebno je nekoliko minuta da se izađe iz ovog labirinta uličica



gore,ne baš razularena atmosfera u busu





gore,neki u busu su podlegli atmosferi











gore,pogled na planine Arashiyame i rijeku Oi











gore i dolje,ulazimo u zapadni dio Kyota poznat kao Arashiyama















gore,konačno na čvrstom tlu,nakon 45 minuta vožnje


...nastavak slijedi...

U davna vremena, jedan je general bio poveo svoje malobrojne trupe protiv
deset puta brojnije neprijateljske vojske.Na svom putu zaustavio se pored
malog svetišta da se pomoli.Nakon molitve general se obratio svojim
vojnicima:"Evo,bacit ću novčić da vidim kakva nam je sudbina.Ako bude
glava pobijedit ćemo;bude li pismo izgubit ćemo." I još je rekao:
"Naša je sudbina u rukama bogova."Kada je novčić pao na zemlju vojnici
su razdragani počeli vikati jedan za drugim:"Hej ! Glava je.Dobit ćemo bitku.
Zgazit ćemo ih."Bitka je počela i baš kako je bilo predviđeno,manja je
vojska pobijedila veću.nakon bitke jedan od generalovih vojnika je rekao:
"Nitko ne može promijeniti sudbinu koju su predodredili bogovi."
"Zar stvarno ?",upitao je znakovito general i izvadio novčić iz džepa
koji je imao dvije glave.

Završna riječ premudrog učitelja:"Nebesa gledaju na sva bića jednako i
neće pomagati nikome posebno.Onaj tko vam može pomoći jeste vi
sami."

Jedan je redovnik jednom prilikom upitao majstora Feng-hsueha:
"Kada su govor i šutnja neprihvatljivi,kako čovjek da ne pogriješi ?"
Majstor je odgovorio:

"Uvijek se sjetim Kiangsua u ožujku -
Pjesma prepelica,obilje mirišljavog cvijeća."



* Wu-men kuan,24;

"Otkrio sam da je Put samuraja smrt.Ako treba da izabereš između smrti i
života,izaberi,bez oklijevanja.Ništa nije jednostavnije."

Tako počinje knjiga Hagakure,knjiga stavova i misli o životu kao takvom
samuraja Tsunetomo Yamamota (1659-1719) koji je služio klanu Nabeshima.
Misli Tsunetoma zapisao je mladi samuraj Tsuramoto Motazemon Tashiro
(1678-17??).U knjizi se nalaze mnogi kritički stavovi o tadašnjem društvu.
Posebno o mladima koji ne poštivaju starije i ne znaju se ponašati u javnosti,
a vole pokazivati u lijepoj odjeći i jedino im je važno imati novaca da bi ih olako
potrošili.Također,u knjizi možete naći savjete o odgoju djece.

"Ako previše prekoravate i grdite svoju djecu,ona će postati previše plašljiva.
Jer kad djete stekne loše navike neće moći da ih se oslobodi ako mu se i
prigovara."

Kako zaustaviti zijevanje

"Nepristojno je zijevati na javnom mjestu.Ako vam se iznenada počne zijevati,
prijeđite rukom preko čela odozdo prema gore i ta će želja prestati.Ne djeluje li to,
trljajte jezikom unutrašnjost obraza.Usta su,naravno zatvorena."

"Samuraj kojeg ne zanimaju ni bogatstvo ni počasti obično zapada u sitničavost i
ogovaranje.Takav čovjek nije plodan i beskoristan je.Na kraju je manje vrijedan od
onoga koji teži bogatsvu i slavi.On u praksi nije za ništa."

Otkrio sam da je put samuraja smrt.Ako treba izabrati između smrti i života,
izaberi smrt bez oklijevanja.Ništa nije jdnostavnije.Skupi hrabrost i djeluj.Ako je
vjerovati nekima,umrijeti a da svoju dužnost nisi ispunio bila bi uzaludna smrt.
U tome je nedosljednost etike samuraja,koji odaje duh kalkulanata arogantnih
trgovaca.U takvoj situaciji gotovo je nemoguće pravedno odabrati.Svi mi više
volimo živjeti.Dakle,u takvoj situaciji,ništa nije prirodnije nego tražiti izgovor da
se preživi.Ali onaj koji izabere život,iznevjerio je svoj zadatak,on će navući prezir
na sebe...Smrt onoga koji nije uspio je uzaludna smrt,smrt fanatika.Ali nije
sramotna.U stvari,od takve smrti sastoji se Put samuraja.Ako se želi postati
savršeni samuraj neophodno je pripremiti se za smrt svakog jutra i večeri dan
za danom.Samuraj koji je stalno spreman na smrt zagospodario je Putem
samuraja i znat će,a da nikad ne zakaže,posvetiti svoj život služenju.

Tsunetomo Yamamoto,"Hagakure",knjiga prva

"Osjetiti što je ispravno i ne djelovati je nedostatak hrabrosti".

Konfucije

...a što je s onima kamenog srca koji koračaju krupnim koracima
put pakla i žele povući i nas ostale...vidim,većina im se ne
suprostavlja...Probudite se !

Kad mislim
o tuzi ljudi
ovoga svijeta,
njihova tuga
postaje mojom.

Razmišljajući o ljudima
ovoga prolaznog svijeta
do duboko u noć -
rukavi su mi mokri od suza.

O,da mi je barem redovnička halja dovoljno prostrana -
skupio bih pod njenim skutima
sve patnike ovoga prolaznog svijeta.

Iako misilim
da o tome više ne mislim
ipak mislim o tome
i močim rukave suzama
misleći o tome.

Poezija zen redovnika Ryokana





* pjesma pastora Niemöllera

...sjećanja na Majstora...



photo by Flickr


18.travnja 2008.,petak,5. dan boravka u Japanu; Otsu - Kyoto - Otsu





Iz kreveta sam teškom mukom ustao oko 9:30.Što mogu kad sam spavalica,a
navečer nema šanse da idem spavati prije pola noći. Još kad mogu uživati u
urnebesnom programu japanskih televizija tko razmišlja o spavanju.Pažljivi
posjetioci hagakure bloga primjetit će možda kao da su vidjeli već gornju sliku.
u stvari radi se o tome da sam svaki dan na putu do željezničke stanice morao
stati na tom mjestu i pričekati zeleno svjetlo za pješake.Dok bi tako čekao -
slikao sam.Tako imam slike od skoro svakog dana slikane sa ovog mjesta.
Kako se na zeleno svjetlo dugo čeka,dok bi ja slikao,upalilo bi se famozno
zeleno svjetlo,ali ja ne bih primjetio na vrijeme, jer sam,naravno slikao okolo,
pa sam morao opet čekati iduće zeleno svjetlo.Nisu mi puno pomogli ni zvučni
signali koji označavaju kada se upali zeleno,a signal počne ubrzano se glasat
kad je zeleno pri kraju.To mi se dogodilo nekolik puta.

Kiše srećom nije bilo kao dan prije kada je padala cijeli dan,a o tome ste mogli
čitati u prošlim postovima.Krenuo sam prema Kyotu,u oblast Arashiyama na
istočnoj strani Kyota,posjetiti jedan od značajnijih zen hramova Tenryu-ji.
O hramu će biti riječi nešto više kada mu se približimo.



Prije samog odlaska u Kyoto želio sam posjetiti mali zen hram po imenu
Gichu-ji u blizini Zeze stanice u gradu Otsu gdje sam bio smješten.Hram je
relativno malo poznat.Nije baš razvikan.Najpoznatiji je po tome što se u
njemu nalazi grob najvećeg haiku majstora Matsuo Bashoa (1644-1694)



gore,pogled na izlog jednog restorana gdje je izložena hrana koja se nudi i
cijene koje nisu pretjerane;jela se nude u rasponu cijena od 200 yena
(12 kuna) do 700 yena (42 kune)



gore,grob Matsuo Bashoa koji se nalazi u zen hramu Gichu-ji kojemu sam
posvetio poseban post



gore,Basho na Putu,sa jednim od svojih učenika


Profesor Devide je u svojoj knjizi o haiku poeziji* napisao:

"Bashoova pjesnička narav tjerala ga je da putuje,s jednog mjesta na drugo,
od jednog doživljaja do drugog,od jedne oskudice do druge,od jedne spoznaje
ljepote do druge."

A Miura Chora (1729-1780) posvetio je slijedeći haiku velikom Bashou:

U putnom odijelu,
roda u kiši kasne jeseni:
Stari majstor Basho.

Tabi-sugata
shigure no tsuru yo
bashoo


Na komemoraciji 314. godišnjice Bashove smrti prošle godine u hramu Gichu-ji
pjevan je slijedeći haiku naše majstorice od haiku stiha Višnje McMaster zajedno sa
onima prisutnih japanskih pjesnika,a kasnije su te pjesme, napisane kaligrafijom na
plocicama,pridonesene oltaru kao poklon Majstoru...

mokumoku to
kame no mukaite
fuyu no ike

kornjača prema
zimskoj bari ... niti glasa
od mirnih duša


...nastavak slijedi...


* Devide,"Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir",Zagreb,1985,str.86;

...možete pogledati kratki film u kojem se vidi mali dio inventivnosti,originalnosti i
smisla za humor,kao i samoironije japanskog čovjeka - Enka


* za neupućene,a znatiželjne,Enka je neka vrsta japanskog šlagera koji se
razvio nakon Drugog sv. rata,a ima veliki broj poklonika i danas,ali među
srednjom i starijom populacijom

photo by google earth


17.travnja 2008.,četvrtak,4. dan boravka u Japanu; Otsu (Zeze st.) - Kyoto
(Kyoto st.) - Otsu




gore,glavno raskršće ispred Kyoto st.;nakon što prijeđem zebru naći ću se ispred
Kyoto tornja (vidi dolje);nisam se do sada penjao na njegov vrh,iako dolazim u
Kyoto svake godine od 2002.; jednosatvno nisam stigao, jer uvijek ima nešto važnije
što želim vidjeti



gore,Kyoto toranj i moja malenkost ispred,snimljeni u travnju 2006. godine
kada je bilo ipak malo ljepše vrijeme;photo by Siniša s kojim organiziram put u
Japan i ove godine,idemo u listopadu;možete nam se pridružiti (vidi Nihon 09);





gore, jedan od gradskih Kyoto autobusa;ulazi se na zadnja vrata,a izlazi na
prva;karta se plaća vozaču prije samog izlaska;nije uvijek ista cijena karte,
to ovisi koliko ste se stanica vozili,cijena piše na displeju iznad vozača,a i
vozač koji nosi bijele rukavice će vam reći cijenu na tečnom japanskom





gore i dolje,samo pet minuta od Kyoto stanice nalazi se budistički hram
Higashi Hongan-ji;Higashi znači istočni,a samo par ulica dalje,nalazi se
Nishi (tj. zapadni) Hongan-ji;oba hrama pripadaju budističkoj školi Jodo
Shin-shu tj. školi istinski čiste zemlje,a postoji i škola čiste zemlje, Jodo-shu,
što nije isto,naravno;Higashi Hongan-ji dao je podignuti osnivač i prvi shogun
Tokugawa shogunata Ieyasu 1602. godine; jedan je od glavnih hramova ove
škole i pod sobom ima preko 10.000 manjih hramova;zgrade hrama su
uglavnom iz 1895. kada je hram obnovljen;



gore,glavno dvorište Higashi Hongan-ji hrama



gore,glavna zgrada hrama Goei-do,koja se ne vidi jer se obnavlja već nekoliko
godina;inače je najveća drvena zgrada u Kyotu i jedna od najvećih u svijetu
možete ju vidjeti dolje,u svom najboljem izdanju;



gore,glavna zgrada (honden) Higashi Hongan-ji hrama,
photo by wikipedia



Higashi Hongan-ji je bio prvi budistički hram koji sam posjetio kada sam bio
prvi put u Kyotu,a posjetim ga skoro svake godine jer je blizu Kyoto st.







gore,pogled unatrag,u daljini se vidi Kyoto toranj



gore,prolazim pored jedne od vrlo popularnih trgovina trenutno u Japanu,
"100 YEN SHOP" u kojem sve košta 100 yena; tada,u travnju je 100 yena
bilo oko 4,5 kuna,danas je 100 yena skoro 6 kuna;svejedno, još uvijek su to
super jeftine cijene;najsmješnije mi je kad mi netko kaže kako je Japan skup,
a što je onda Hrvatska,u koju kategoriju da strpamo Lijepu našu;osim toga u
Japanu su plaće veće 5,10 ili 20 puta nego kod nas,da se čovjek rasplače od
muke...kada dođete u Japan,nije problem nešto kupiti,problem je kako to sve
donijeti doma...svake godine si moram kupiti još jednu dodatnu torbu...




gore i dolje,pogled na rijeku Kamo ili Kamogawu (gawa ili kawa znači rijeka)








gore,iako je sezona cvijetanja japanske trešnje Sakure bila pri kraju,barem u
Kyotu, još se tu i tamo moglo vidjeti koje rascvjetalo drvo
























Kako je kiša uporno padala cijeli dan,oko 18 sati vratio sam se na Kyoto stanicu,
na kojoj sam ostao oko tri sata.Prvo sam bauljao knjižarama,a prije odlaska na vlak
svratio sam u jedan od bezboj restorana i pojeo brdo ukusnih špageta i popio kriglu
izvrsnog Asahi piva.Špageti su me koštali oko 700 yena (35 kuna) a pivo 500 yena
(25 kuna).Put do "kuće" je bio uobičajen bez nekih značajnijih događaja.Prije stana
svratio sam u samoposlugu po cugu za večer uz urnebesni tv program i klopu za jutro.

------------------------------------------------------------------------------------

Maksimilijan Kolbe - Vitez Bezgrešne

17.travnja 2008.,četvrtak,4. dan boravka u Japanu; Otsu (Zeze st.) -
Kyoto (Kyoto st.) - Otsu


Probudio sam se relativno kasno,bilo je blizu podne,iako sam planirao što ranije
biti u Kyotu i iskoristiti dan što je više moguće.Cijelo jutro pljuštala je kiša što je bio
dodatni razlog da se ne dižem iz kreveta.Dok sam bauljao po stanu nadajući se da
će kiša prestati napravio sam par snimaka sa balkona istog u kojem sam boravio,a
kojeg su mi ustupili na nekoliko dana dragi prijatelji kojima se i ovaj puta beskrajno
zahvaljujem.



gore,pogled sa balkona na lokalnu samoposlugu koja radi 24 sata,a koju sam
posjećivao svake večeri kad sam se iz Kyota vraćao "doma";iza se vidi najveće
jezero u Japanu,Biwa-ko;



gore,pogled na Biwa-ko



gore i dolje,panoramski pogled na Otsu,danas predgrađe Kyota,nekad
davno još prije Kyota,carska prijestolnica



gore,pogled prema parkiralištu na kat






Kako kiša nije prestajala,samo što više nije pljuštala onako jako,odlučio sam
izaći i uputiti se prema Kyotu;već je ionako bilo 14 sati.



gore,pogled na malu šumicu bambusa







gore,prolazim pored lokalnog pizza lokala gdje su parkirani zgodni dostavni
motorići;Kawai (tj. slatko,cute,lovely),što bi rekli japanci,zar ne ?



mnoštvo je auto salona na ovoj brzoj cesti kojom prolazim;idem prema najbližoj
željezničkoj stanici na kojoj ću pričekati vlak za Kyoto;auti me baš ne zanimaju,
a saloni mi služe za orijentaciju;



gore,pogled na lokalno groblje



gore,nadomak sam stanice koja se zove Zeze,a na kojoj ću pričekati vlak za Kyoto st.





gore,nakon 15-ak minuta hoda stigoh do Zeze stanice



gore,pogled na perone Zeze stanice



gore i dolje,pogled na ulice oko Zeze stanice





gore i dolje,već sam na Kyoto st.;od Zeze st. do Kyota ima 9 minuta vožnje,čak;



gore,pogled na nulti i 1. peron Kyoto st.;dobro da nisu dugi ti peroni,što bi bilo
da su dugi;



gore,pogled prema izlazu sa Kyoto st. i semaforima na kojima možemo pročitati
kada ide koji vlak i u koliko sati sa kojeg perona;znam što ćete reći,kakao je ovdje
čisto,baš upada u oči,ali ovdje,u Japanu je sve čisto;u dva tjedna bauljanja Japanom
možda sam vidio dva,tri papirića na podu, jednu limenku,opuška se ne sjećam ili
nedaj Bože žvakaće negdje zaljepljenje;



gore i dolje,glavni ulazni prostor Kyoto stanice,bojim se da fotografija ne može
dočarati čudesnost tog prostora





gore i dolje,pogled na jednu od glavni avenija u Kyotu sa Kyoto st.





gore,povratak do glavnog ulaznog prostora Kyoto st.



gore i dolje,kako je još uvijek padala kiša nije mi se napuštala Kyoto st.,
ma mogao bi ovdje živjeti,sve je pod krovom,toplo je,ima mnoštvo restorana,
trgovina,dolje je tržnica,knjižare su tu,ima i nekoliko banaka,pošta,hoteli,a i
mogu se odvesti bilo kuda vlakom,busom ili taxijem,kad bih imao toliko love,
naravno,taxi je ipak malo skup u Japanu;na Kyoto st. nalazi se i turistički ured u
kojem se mogu dobiti sve moguće informacije o Kyotu i Japanu,kao i besplatne
karte,čitati novine ili knjige,a može se i surfati interpletom,što sam svakodnevno i
činio,možda će se neki sjetiti,kojima sam se javljao sa Kyoto st.



gore,pogled na neke od trgovina na Kyoto st.,cure,žene da ovo vidite,raspametile
bi se,kakav Milano,London,New York...



gore,glavni ulaz (izlaz) sa Kyoto st.;kiša još ne prestaje pa sam odlučio malo
prošetati po Kyotu,ništa konkretno, jer hramovi i svetišta su maksimalno otvoreni
do 17 sati,a to je već bilo blizu,definitvno sam se predugo zadržao na Kyoto st.


...nastavak slijedi...

Prekapajući po arhivi hagakure bloga pronašao sam prekrasan haiku gosp.
Višnje McMaster,predsjednice našeg Haiku društva koji je ostavila u komentarima
prije godinu dana i u želji da ga otrgnem zaboravu objavljujem ga danas ovdje:

s bujne livade
praznih ruku - samotna
zdjela ikebane




Višnja McMaster osim što je predsjednica Društva Hrvatskih Haiku Pjesnika,
poznati je inovator,a možete ju posjetiti na njenom čarobnom blogu:
laughing granny.

-----------------------------------------------------------------------------------------------

* vidi,Yoshimoto kocka

Svojevremeno je živjela jedna imućna starica koja je često dolazila u hram
moliti se i paliti tamjan.Klečeći ispred Buddhe,govorila bi:"Proživjela sam dug
život i spremna sam poći na onaj svijet kad god ti zaželiš.Hvaljen bio Amitabha."
Jedan mladi redovnik odlučio se našaliti sa staricom.Sakrio se iza Buddhe
Amitabhe i počeo govoriti tako da starica misli da to govori sam Buddha:"Ženo,
kucnuo je trenutak.Budi spremna večeras."Starica se toliko šokirala da je ostala
na mjestu mrtva.

Završna riječ premudrog učitelja:"Lijepe i nadahnute riječi izgubit će svoju
jednostavnost i dovesti do konfuzije.Sklad između riječi i djela je temelj samousa-
vršavanja."

16.travnja 2008.,srijeda,3.dan,Kumagaya - Tokyo st. - Nagoya st. - Maibara st.
- Sekigahara - Maibara st. - Kyoto st. - Otsu

Put u Sekigaharu - I dio

Put u Sekigaharu - II dio

Put u Sekigaharu - III dio

Put u Sekigaharu - IV dio




gore i dolje,nakon posljednje fotografije iz četvrtog dijela ovog putovanja,oslikanog
šahta,nailazim na oslikani most

















gore,pogled na zgodno posađeno cvijeće i posloženo u obliku hiragana znakova
kojima je napisan naziv slavnog mjesta -Sekigahara



Polako se približilo vrijeme za povratak na željezničku stanicu,samo kako je
naći.Već pomalo umoran od cijelodnevnog putovanja i višesatnog hodanja,
odlučio sam ugnjaviti prvog lokalca na kojeg naletim i izbombardirati ga
pitanjima na savršenom japanskom,možeš si mislit'.



gore,na putu do stanice naletio sam na još jedno groblje



gore,uz groblje i mjesto Sekigaharu svakih nekoliko sekundi prozuji poznati
vlak-metak Shinkansen na putu iz Tokya u Kyoto ili iz Kyota u Tokyo;šteta je
što nema stanice za shinkansen u Sekigahari,ipak je to malo mjesto,iako
slavno,pa sam do Sekigahare morao obilaznom im prugom lokalnim vlakom
čime se gubi dosta vremena



gore,statua Bodisattve,idealne figure budističkog učenja Mahayana škole





gore,pogled na torii vrata i malo shinto svetište koje se nalazi u sklopu groblja



gore i dolje (klikni),ploča sa pričom nepoznata nam sadržaja,shvatio sam
samo da govori o nekakvoj princezi;možda netko od posjetitelja bloga
može odgonetnuti malo više





gore,šuma bambusa koja se nalazi tik do groblja



gore,posljednji pogled na groblje



gore,prelaz preko pješačkog mosta iznad ceste pored groblja



gore i dolje,dok sam zapitkivao za smjer prema željezničkoj stanici svakih
minutu,dvije bacio bih pogled na dvorišta i kuće stanovnika Sekigahare koje
izgledaju zaista impresivno







gore,sad sam već blizu željezničke stanice,pretpostavljam



gore,Sekigahara stanica simpatične vanjštine



gore i dolje,dok lagano pada mrak stiže lokalni vlak koji će me odbaciti do Maibara
stanice na kojoj ću se ukrcati u shinkansen koji staje na Kyoto stanici





gore,Kyoto stanica



gore,pogled na Hello Kitty kutak na Kyoto stanici;ako nemorate ovdje kupovati
nemojte jer cijene baš nisu popularne



gore,stigli smo do kraja puta nakon 700 i nešto kilometara,ostalo mi je
toliko snage da si složim krevet na podu i utonem u san sa mislima na
sutrašnji dan



Zašto sada šutite !

U listopadu ove godine planiramo krenuti put Japana te koristimo ovu priliku da
vas pozovemo da nam se pridružite !





Do tada ima još dosta vremena (čitaj 288 dana) i vjerujemo da će se mnogi pitati zašto
ovaj rani početak "priprema" - no odgovor je jednostavan:
želimo pružiti svim prijateljima Japana dovoljno vremena za odluku, i što je još važnije,
dovoljno vremena da se namaknu potrebna sredstva.

Sigurni smo da je netko od vas već planirao ići, ali je u tome bio poprilično usamljen i
neshvaćen (kao mi nekoć).

Vjerujemo da ima i takvih koji su pomišljali da prema Zemlji izlazećeg sunca
krenu u „paket aranžmanu“ neke turističke agencije, ali je to u konačnici ispalo
preskupo, programski suviše naporno ili na neki drugi način nepovoljno...
Ono što svima vama možemo obećati je da se ovaj put za društvo i snalaženje
po toj magičnoj zemlji ne morate brinuti!

NIHON '09 ima za cilj pružiti doživljaj Japana (preciznije, Tokya i Kyota) iz
„prve ruke“ - puno prisnije, upečatljivije i zabavnije nego što vam to može pružiti
bilo kakav turistički paket aranžman.

Ne samo da bi bilo super posjetiti ovu predivnu zemlju u društvu njezinih hrvatskih
zaljubljenika, već bi možda kao grupa mogli proći i osjetno jeftinije – posebice glede smještaja.

Ako volite Japan i maštali ste da ga jednog dana posjetite ili, pak, da mu se ponovno
vratite – NIHON '09 čeka na vas!


Ovdje možete preuzeti detaljan program putovanja s ostalim korisnim informacijama.


Dewa mata ! Vidimo se !

Siniša i Tomislav


* vidi i web stranicu Nihon 09

Pogledajte ovdje kako je ispraćena stara i dočena nova 2009. u Zozo-ji hramu u
Tokyu.