16.travnja 2008.,srijeda,3.dan,Kumagaya - Tokyo st. - Nagoya st. - Maibara st.
- Sekigahara - Maibara st. - Kyoto st. - Otsu
Put u Sekigaharu - I dio
Put u Sekigaharu - II dio
Put u Sekigaharu - III dio
Put u Sekigaharu - IV dio
gore i dolje,nakon posljednje fotografije iz četvrtog dijela ovog putovanja,oslikanog
šahta,nailazim na oslikani most
gore,pogled na zgodno posađeno cvijeće i posloženo u obliku hiragana znakova
kojima je napisan naziv slavnog mjesta -Sekigahara
Polako se približilo vrijeme za povratak na željezničku stanicu,samo kako je
naći.Već pomalo umoran od cijelodnevnog putovanja i višesatnog hodanja,
odlučio sam ugnjaviti prvog lokalca na kojeg naletim i izbombardirati ga
pitanjima na savršenom japanskom,možeš si mislit'.
gore,na putu do stanice naletio sam na još jedno groblje
gore,uz groblje i mjesto Sekigaharu svakih nekoliko sekundi prozuji poznati
vlak-metak Shinkansen na putu iz Tokya u Kyoto ili iz Kyota u Tokyo;šteta je
što nema stanice za shinkansen u Sekigahari,ipak je to malo mjesto,iako
slavno,pa sam do Sekigahare morao obilaznom im prugom lokalnim vlakom
čime se gubi dosta vremena
gore,statua Bodisattve,idealne figure budističkog učenja Mahayana škole
gore,pogled na torii vrata i malo shinto svetište koje se nalazi u sklopu groblja
gore i dolje (klikni),ploča sa pričom nepoznata nam sadržaja,shvatio sam
samo da govori o nekakvoj princezi;možda netko od posjetitelja bloga
može odgonetnuti malo više
gore,šuma bambusa koja se nalazi tik do groblja
gore,posljednji pogled na groblje
gore,prelaz preko pješačkog mosta iznad ceste pored groblja
gore i dolje,dok sam zapitkivao za smjer prema željezničkoj stanici svakih
minutu,dvije bacio bih pogled na dvorišta i kuće stanovnika Sekigahare koje
izgledaju zaista impresivno
gore,sad sam već blizu željezničke stanice,pretpostavljam
gore,Sekigahara stanica simpatične vanjštine
gore i dolje,dok lagano pada mrak stiže lokalni vlak koji će me odbaciti do Maibara
stanice na kojoj ću se ukrcati u shinkansen koji staje na Kyoto stanici
gore,Kyoto stanica
gore,pogled na Hello Kitty kutak na Kyoto stanici;ako nemorate ovdje kupovati
nemojte jer cijene baš nisu popularne
gore,stigli smo do kraja puta nakon 700 i nešto kilometara,ostalo mi je
toliko snage da si složim krevet na podu i utonem u san sa mislima na
sutrašnji dan
Zašto sada šutite !