Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

petak, 09.01.2009.

...na Putu između Otsua i Kyota...

...sjećanja na Majstora...

photo by Flickr

18.travnja 2008.,petak,5. dan boravka u Japanu; Otsu - Kyoto - Otsu

Iz kreveta sam teškom mukom ustao oko 9:30.Što mogu kad sam spavalica,a
navečer nema šanse da idem spavati prije pola noći. Još kad mogu uživati u
urnebesnom programu japanskih televizija tko razmišlja o spavanju.Pažljivi
posjetioci hagakure bloga primjetit će možda kao da su vidjeli već gornju sliku.
u stvari radi se o tome da sam svaki dan na putu do željezničke stanice morao
stati na tom mjestu i pričekati zeleno svjetlo za pješake.Dok bi tako čekao -
slikao sam.Tako imam slike od skoro svakog dana slikane sa ovog mjesta.
Kako se na zeleno svjetlo dugo čeka,dok bi ja slikao,upalilo bi se famozno
zeleno svjetlo,ali ja ne bih primjetio na vrijeme, jer sam,naravno slikao okolo,
pa sam morao opet čekati iduće zeleno svjetlo.Nisu mi puno pomogli ni zvučni
signali koji označavaju kada se upali zeleno,a signal počne ubrzano se glasat
kad je zeleno pri kraju.To mi se dogodilo nekolik puta.

Kiše srećom nije bilo kao dan prije kada je padala cijeli dan,a o tome ste mogli
čitati u prošlim postovima.Krenuo sam prema Kyotu,u oblast Arashiyama na
istočnoj strani Kyota,posjetiti jedan od značajnijih zen hramova Tenryu-ji.
O hramu će biti riječi nešto više kada mu se približimo.

Prije samog odlaska u Kyoto želio sam posjetiti mali zen hram po imenu
Gichu-ji u blizini Zeze stanice u gradu Otsu gdje sam bio smješten.Hram je
relativno malo poznat.Nije baš razvikan.Najpoznatiji je po tome što se u
njemu nalazi grob najvećeg haiku majstora Matsuo Bashoa (1644-1694)

gore,pogled na izlog jednog restorana gdje je izložena hrana koja se nudi i
cijene koje nisu pretjerane;jela se nude u rasponu cijena od 200 yena
(12 kuna) do 700 yena (42 kune)

gore,grob Matsuo Bashoa koji se nalazi u zen hramu Gichu-ji kojemu sam
posvetio poseban post

gore,Basho na Putu,sa jednim od svojih učenika

Profesor Devide je u svojoj knjizi o haiku poeziji* napisao:

"Bashoova pjesnička narav tjerala ga je da putuje,s jednog mjesta na drugo,
od jednog doživljaja do drugog,od jedne oskudice do druge,od jedne spoznaje
ljepote do druge."

A Miura Chora (1729-1780) posvetio je slijedeći haiku velikom Bashou:

U putnom odijelu,
roda u kiši kasne jeseni:
Stari majstor Basho.

Tabi-sugata
shigure no tsuru yo
bashoo

Na komemoraciji 314. godišnjice Bashove smrti prošle godine u hramu Gichu-ji
pjevan je slijedeći haiku naše majstorice od haiku stiha Višnje McMaster zajedno sa
onima prisutnih japanskih pjesnika,a kasnije su te pjesme, napisane kaligrafijom na
plocicama,pridonesene oltaru kao poklon Majstoru...

mokumoku to
kame no mukaite
fuyu no ike

kornjača prema
zimskoj bari ... niti glasa
od mirnih duša

...nastavak slijedi...

* Devide,"Japanska haiku poezija i njen kulturnopovijesni okvir",Zagreb,1985,str.86;

- 23:23 - Komento o nokoshite kudasai (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Linkovi

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

petak, 09.01.2009.

...na Putu između Otsua i Kyota...