Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

utorak, 06.01.2009.

Španciranje po kišnom Kyotu - I dio

17.travnja 2008.,četvrtak,4. dan boravka u Japanu; Otsu (Zeze st.) -
Kyoto (Kyoto st.) - Otsu

Probudio sam se relativno kasno,bilo je blizu podne,iako sam planirao što ranije
biti u Kyotu i iskoristiti dan što je više moguće.Cijelo jutro pljuštala je kiša što je bio
dodatni razlog da se ne dižem iz kreveta.Dok sam bauljao po stanu nadajući se da
će kiša prestati napravio sam par snimaka sa balkona istog u kojem sam boravio,a
kojeg su mi ustupili na nekoliko dana dragi prijatelji kojima se i ovaj puta beskrajno
zahvaljujem.

gore,pogled sa balkona na lokalnu samoposlugu koja radi 24 sata,a koju sam
posjećivao svake večeri kad sam se iz Kyota vraćao "doma";iza se vidi najveće
jezero u Japanu,Biwa-ko;

gore,pogled na Biwa-ko

gore i dolje,panoramski pogled na Otsu,danas predgrađe Kyota,nekad
davno još prije Kyota,carska prijestolnica

gore,pogled prema parkiralištu na kat

Kako kiša nije prestajala,samo što više nije pljuštala onako jako,odlučio sam
izaći i uputiti se prema Kyotu;već je ionako bilo 14 sati.

gore,pogled na malu šumicu bambusa

gore,prolazim pored lokalnog pizza lokala gdje su parkirani zgodni dostavni
motorići;Kawai (tj. slatko,cute,lovely),što bi rekli japanci,zar ne ?

mnoštvo je auto salona na ovoj brzoj cesti kojom prolazim;idem prema najbližoj
željezničkoj stanici na kojoj ću pričekati vlak za Kyoto;auti me baš ne zanimaju,
a saloni mi služe za orijentaciju;

gore,pogled na lokalno groblje

gore,nadomak sam stanice koja se zove Zeze,a na kojoj ću pričekati vlak za Kyoto st.

gore,nakon 15-ak minuta hoda stigoh do Zeze stanice

gore,pogled na perone Zeze stanice

gore i dolje,pogled na ulice oko Zeze stanice

gore i dolje,već sam na Kyoto st.;od Zeze st. do Kyota ima 9 minuta vožnje,čak;

gore,pogled na nulti i 1. peron Kyoto st.;dobro da nisu dugi ti peroni,što bi bilo
da su dugi;

gore,pogled prema izlazu sa Kyoto st. i semaforima na kojima možemo pročitati
kada ide koji vlak i u koliko sati sa kojeg perona;znam što ćete reći,kakao je ovdje
čisto,baš upada u oči,ali ovdje,u Japanu je sve čisto;u dva tjedna bauljanja Japanom
možda sam vidio dva,tri papirića na podu, jednu limenku,opuška se ne sjećam ili
nedaj Bože žvakaće negdje zaljepljenje;

gore i dolje,glavni ulazni prostor Kyoto stanice,bojim se da fotografija ne može
dočarati čudesnost tog prostora

gore i dolje,pogled na jednu od glavni avenija u Kyotu sa Kyoto st.

gore,povratak do glavnog ulaznog prostora Kyoto st.

gore i dolje,kako je još uvijek padala kiša nije mi se napuštala Kyoto st.,
ma mogao bi ovdje živjeti,sve je pod krovom,toplo je,ima mnoštvo restorana,
trgovina,dolje je tržnica,knjižare su tu,ima i nekoliko banaka,pošta,hoteli,a i
mogu se odvesti bilo kuda vlakom,busom ili taxijem,kad bih imao toliko love,
naravno,taxi je ipak malo skup u Japanu;na Kyoto st. nalazi se i turistički ured u
kojem se mogu dobiti sve moguće informacije o Kyotu i Japanu,kao i besplatne
karte,čitati novine ili knjige,a može se i surfati interpletom,što sam svakodnevno i
činio,možda će se neki sjetiti,kojima sam se javljao sa Kyoto st.

gore,pogled na neke od trgovina na Kyoto st.,cure,žene da ovo vidite,raspametile
bi se,kakav Milano,London,New York...

gore,glavni ulaz (izlaz) sa Kyoto st.;kiša još ne prestaje pa sam odlučio malo
prošetati po Kyotu,ništa konkretno, jer hramovi i svetišta su maksimalno otvoreni
do 17 sati,a to je već bilo blizu,definitvno sam se predugo zadržao na Kyoto st.

...nastavak slijedi...

- 23:59 - Komento o nokoshite kudasai (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Linkovi

Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

utorak, 06.01.2009.

Španciranje po kišnom Kyotu - I dio