...ovaj je blog poput prsta koji
pokazuje na mjesec...bitno je
nezamijeniti mjesec sa prstom...
Hagakure ( jap.- skriveno u lišću)
knjiga je misli i stavova o životu i
smrti bushi-ja Yamamoto Jocho
Tsunetomoa (1659-1719), koje je
on preneo mlađem samuraju Tsuramoto Tashiro-u (1678-17??)
između 1709. i 1717. godine;
knjiga je prevedena na hrvatski;
beskrajna zahvalnost svim bićima u prošlosti,
beskrajna dužnost svim bićima u sadašnjosti,
beskrajna odgovornost svim bićima u budućnosti
zavjeti Bodhisattve
Živa bića su bezbrojna-zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive-zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Dharma(Učenje) je beskrajna-zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan-zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Bodhisattve
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
postoji patnja,ali ne onaj tko pati
postoje dijela,ali ne onaj tko radi
postoji oslobođenje,ali ne onaj
tko slobodan biva
postoji Put,ali na njemu putnika nema.
Visudhimagga
Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,
ne rasipajte dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni ! Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama
i golemim knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.
Drugi će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,
ako duh nije usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi
đavoli i nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u
nekoj zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u
starom,olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome
može olako odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !
"konačne opomene" Daito Kokushi-ja koje se svaki dan čitaju u zen hramu Daitoku-ji
Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam.
Na poljima zelenim On mi daje odmora, na vrutke me
tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravednosti On me upravlja radi imena svojega.
Da mi je i dolinom proći,zla se ne bojim,jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Bogatu trpezu preda mnom prostireš u prisutnosti
neprijatelja mojih;uljem mi glavu mažeš i moj se pehar
prelijeva.
Dobrota tvoja i milost pratit će me u sve dane života moga;
U Gospodinovu ću domu prebivati dovijeka.
Psalam 23
Ne tražite znanje u ovom svijetu,već nađite svoj Put osobnog iskustva discipliniranog mirovanja i
prihvaćanja životne situacije u kojoj se nalazite
majstor Rinzai
...gradnjom brodova nemožeš
zaustaviti oblake...
Nobody,Dead Man
...stupid fucking white man...
Nobody, Dead man
Kad superioran čovjek čuje za Istinu,
on čini sve da je je primjenjuje.
Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu,
on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi.
Kad inferioran čovjek čuje za Istinu,
on joj se ruga na sav glas i smije.
Ako se ne smije,to nije Istina
Lao-tse
"Ustupiti znač biti savršen,
biti povijen,znači uspraviti se,
biti prazan,znači ispuniti se,
biti otrcan,znači obnoviti se,
biti u oskudici,znači posjedovati.
Živjeti u obilju,znači biti smeten."
Lao-tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII
Nikakva misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo.
"šest opažanja"
Još od davnih vremena oni koji imaju osjećaj za
profinjenost...nalaze užitak u poznavanju istine o stvarima
i nihovom doživljavanju...
Prastari ribnjak
uskočila žaba
- zvuk vode
Basho (1644-1694)
Poznavanje Boga bez bijede
stvara - oholost;
Poznavanje bijede bez Boga
stvara - očaj
Shiroi kami o kudasai.
Mogu li dobiti bijeli papir,molim ?
May I have some white paper,please ?
Yuki wa shiroi desu.Shio mo sato mo shiroi desu.
Snijeg je bijel.Sol i šećer su također bijeli.
Snow is white.Both salt and sugar are white,too.
Sensei wa hakuboku de,kokuban ni ji o kakimasu.
Učitelj piše kredom po ploči.
The teacher writes on the blackboard with chalk.
Oisha-san ya kangofu-san wa hakui o kite imasu.
Doktor(i) i med. sestre su obučeni u bijelo.
The doctors and nurses wear white uniforms or
are dressed in their white uniforms.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
Jedan od najvažnijih kanji znakova u japanskom pismu, jer označava sunce kao i
riječ dan.Čita se nichi,hi ili bi,a može se čitati i ka ili jitsu.Ovaj znak,nichi plus
znak hon čine riječ Japan ili Nihon(Nippon,ako ima mali kružić iznad znakova).
gore,Nihon ili Japan,čije je cjelovito ime "Nihon no koku" što znači "Zemlja gdje
izlazi sunce".Ime su dali kinezi jer su tako doživljavali Japan,kao što japanci zovu
Kinu "Središnja zemlja" ili Chugoku.Kina je dugo bila centar svijeta za ostale
azijske narode,dok nije izgubila bitku pred bijelim predatorima i kompromitirala
se u 20. st. komunizmom,kao i u 21. st. kapitalizmom.
On-čitanje -nichi, jitsu
Kun-čitanje - hi,bi,ka
značenje - sunce,dan,nedjelja,Japan
gore,
mainichi - svaki dan
nichiyobi - nedjelja
nihon - Japan
asahi -jutarnje sunce
sakujitsu ili kino - jučer
honjitsu ili kyo - danas
gore, nikko - sunčeva svjetlost(Nikko je i grad udaljen oko sat vremena vlakom od
Tokya,a najpoznatiji je po shinto svetištu Tosho-gu u kojem se nalazi grob
jedne od najznačajnijih osoba u japanskoj povijesti,ako ne i najznačajnije, Tokugawe Ieyasua(1542-1616); nichibotsu - zalazak sunca
gore:
1.red:kanji znakovi nichi i yobi - dan
2.red:getsuyobi,kayobi - ponedjeljak,utorak
3.red:suiyobi,mokuyobi - srijeda,četvrtak
4.red:kinyobi,doyobi - petak,subota
5.red.nichiyobi - nedjelja
Primjeri:
Hi wa higashi kara demasu.
Sunce izlazi na istoku.
The sun rises in the west.
Watashi wa sono hi ni umaremashita.
Rođen sam taj dan.
I was born on that day.
Kyo wa naniyobi desu ka ?
Koji je danas dan ?
What day is it today ?
Kyo wa nichiyobi desu.
Danas je nedjelja.
Today is sunday.
Kyo wa nannichi desu ka ?
Koji je danas dan u mjesecu ?
What day of the month is it today ?
kyo wa toka desu.
Danas je deseti.
It is the tenth,today.
Ichinichi wa nijuyojikan desu.
(Jedan) dan ima 24 sata.
A day has twenty four hours.
Mainichi gakko e ikimasu.
Idem u školu svaki dan.
I go to school every day.
Kyo wa nigatsu tsuitachi desu.
Danas je 1.veljače
Today is the first of February.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
13. Hon
gore,
On-čitanje - hon
Kun-čitanje - moto
značenje - knjiga,podrijetlo,osnova,temelj,glavno,stvarno,istinsko,zbiljsko...
gore,
kihon - temelj,fundacija
honya - knjižara
honsha - glavni ured
honmono - glavna stvar
Ovaj kanji znak se koristi u brojanju dugih predmeta:
ippon - jedna olovka(ili jedan štapić)
nihon -dva
sanbon -tri
shihon ili yonhon - četiri
gohon -pet
roppon - šest
shichihon,nanahon - sedam
happon - osam
kyuhon - devet
jippon - deset
hyappon - 100
senbon - 1000
ichiman - 10.000
nanbon - koliko ? / how many ?
Primjeri:
Hon o yomimasu.
Čitam knjigu
Read a book.
Honya de hon o kaimashita.
Kupio sam knjigu u knjižari.
I bought some books at the bookstore.
Kono enpitsu wa ippon ikura desu ka ?
Koliko košta jedna(svaka) olovka ?
How much are these pencils each ?
Banana o gohon kudasai.
Molim vas pet banana.
May I have five banana please ?
Genkan ni kasa ga sanbon arimasu.
U predsoblju se nalaze tri kišobrana.
There are three umbrellas at the entrance.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
Obilježavajući 15. obljetnicu diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i
Japana,Etnografski muzej u Zagrebu i Veleposlanstvo Japana obilježavaju
japanski festival djevojčica - HINA MATSURI ili Festival lutaka
1. ožujka 2008. u 11 sati
u Etnografskom muzeju, Trg Mažuranića 14
Ulaz je slobodan!
Povedite svoje djevojčice i dječake, ili dođite sami, i pridružite nam se na
proslavi festivala, uz degustaciju ukusnih japanskih napitaka i delicija.
gore,
On-čitanje - go
Kun-čitanje - itsu(tsu)
značenje - pet,peti
gore,
goju - 50
gokai - peti kat
gogatsu - svibanj
itsuka - pet dana,peti dan u mjesecu
itsutsuki - pet mjeseci
goji -5 sati
Primjer:
Koko ni tamago ga futatsu to ringo ga mittsu arimasu.Minna de itsutsu arimasu.
Ovdje se nalaze dva jaja i tri jabuke.Ukupno ih ima pet.
There are two eggs and three aples here.That makes five (articles) in all.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
7. Šest - roku
gore,
On-čitanje - roku
Kun-čitanje - mut(tsu), mui
značenje - šest,šesti
gore,
rokuji - 6 sati
rokugatsu - lipanj
dairokkan - šesto čulo
muika - 6 dana,6. dan u mjesecu
mutsuki - 6 mjeseci
rokuji - 6 sati
Primjer:
Futatsu to yotsu de,muttsu ni narimasu.
Dva i četiri čine šest.
Two and four make six.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
8. Sedam - nana,shichi
gore,
On-čitanje - shichi
Kun-čitanje - nana,nano
značenje - sedam,sedmi
gore,
shichigatsu - srpanj
juushichinichi - 17 dana,17. dan u mjesecu
nanahyaku - 700
nanoka - sedam dana,7. u mjesecu
nanatsuki - sedam mjeseci
shichiji - sedam sati
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
9. Osam - hachi
gore,
On-čitanje - hachi
Kun-čitanje - yat(tsu), you
značenje - osam,osmi
gore,
hachijuu - 80
yaoya - trgovina vožem i povrćem
yaezakura - double cherry blossoms
youka - osam dana,8. dan u mjesecu
yatsuki - osam mjeseci
hachigatsu - kolovoz
hachiji - osam sati
Primjer:
Yattsu no hanbun wa yottsu desu.
Pola od osam je četiri.
Half of eight is four.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
10. Devet - kyu
gore,
On-čitanje - kyuu,ku
Kun-čitanje - kokono(tsu)
značenje - devet
gore,
kyuju - 90
kyukai - 9 puta
kugatsu - rujan
kokonoka - 9 dana,9. dan u mjesecu
kuji - 9 sati
kokonotsuki - 9 mjeseci
Primjeri:
Yottsu to itsuttsu de,kokonotsu ni narimasu.
Četiri i pet čine devet.
Four and five čine devet.
Hon ga kyusatsu arimasu.
Ovdje je 9 knjiga.
There are nine books.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
11. Deset - ju ili to
gore,
On-čitanje - ju
Kun-ćitanje - to
značenje - deset,deseti
gore,
On-čitanje - ni
Kun-čitanje - futa(tsu)
značenje - dva,drugi
gore,
niju - dvadeset
nigatsu -veljača
nikai - drugi kat(naše prizemlje u Japanu je prvi kat)
futari -dvoje ljudi,dvije osobe
futatsuki - dva mjeseca
niji - dva sata
Primjer:
Me wa futatsu arimasu.Mimi mo futatsu arimasu.
Imam(o) dva oka.Također,imam(o) dva uha.
Each of us has two eyes and also two ears.
ili
We have two eyes and also two ears. each.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
3. Yen - krug
Yen je japanska monetrana jedinica.Čita se en.Trenutno je 100 yena ~ 5 kuna.
gore,
On-čitanje - en
Kun-čitanje - maru, maru(i)
značenje - krug,okruglo,yen
Za - Ondekoza večeras bubnja u Splitu,a već sutra u Ljubljani u Cankarjevu Domu.
Od ponedjeljka do početka ožujka su u Italiji.Raspored možete vidjeti na njihovim službenim stranicama.Nakon Italije se navodno opet vraćaju u Hrvatsku.
8. ožujka bi trebali imati koncert na Zagrebačkom Velesajmu.Navodno.Ovdje
možete vidjeti Ondekozu na fotografijama nekoliko blogera sa koncerata u
Lisinskom u Zagrebu.
Ovim postom započet će mala škola ideogramskog japanskog pisma - Kanji na
hagakure blogu.Započet ćemo kanjijima za brojeve,naravno od broja jedan do
deset uz prikaz još nekih drugih brojeva i kanji znakova.Nisam profesor japan-
skog,nego učenik,pa su greške i nepravilnosti moguće.Ako ih primjetite,molim vas
recite.Također svaka konstruktivna primjedba,sugestija i savjet su dobro došli.
Ponizno sagibljem glavu.
1. Jedan - ichi
gore,
On-čitanje(on-yomi) - ichi,itsu
Kun-čitanje(kun-yomi) - hito(tsu)
značenje - jedan
* on-čitanje i kun čitanje su dva načina čitanja japanskih kanjija,on je kinesko
čitanje,a kun je japansko čitanje;pri čemu se kinesko koristi u složenicama od
više ideograma,a japansko u kombinaciji ideograma i hiragane,a to znači da
učeći japansko pismo i jezik,saznajete ponešto i o kineskom pismu i jeziku;
gore,
ichigatsu - siječanj
ichido - jedan put
ippan - opće,uobičajeno,najčešće
hitori - jedan čovjek, jedna osoba
hitotsuki -jedan mjesec
ichiji - jedan sat
Primjer:
Watashitachi wa kuchi ga hitotsu arimasu.
Mi imamo jedna usta.
Each of us has a mouth.
* japanese - na ovoj stranici možete čuti audio zapis ovog kanjija i njegove
kombinacije
Jednom je Hakuin meditirao u sjedećem za-zen stavu sedam dana i noći bez sna.
Tom prilikom zabilježio je svoje trenutno prosvijetljenje pjesmom zvanom waka:
Kako bih volio da ljudi čuju
u starom hramu
u šumi u kraju Shinoda
ove zvuke snijega što pada
kroz noć što je sve dublja.
------------------------------------------------ Hakuin Ekaku(1685-1768),učitelj zena i obnovitelj Rinzai zen škole,
svi današnji Rinzai zen učitelji,nasljednici su Hakuina
Kamakura je bila prvi grad shoguna u japanskoj povijesti.Kada je 1192. Minamoto
no Yoritomo od cara proglašen shogunom,završilo je jedno povijesno razdoblje, Heian i započelo je novo koje je nazvano Kamakura razdoblje ili Kamakura
shogunat.
Na filmu vidimo mnoštvo oko statue velikog Buddhe(Daibutsu),za kojeg mnogi
izvori tvrde,da je drugi Buddha po veličini u Japanu,iako je u stvari treći.Statua
Buddhe se nalazi u budističkom hramu Kotoku-in koji pripada školi Čiste zemlje, Jodo-shu. Zatim nas šetnja Kamakurom vodi do velikih vrata torii koje se nalaze
ispred shinto svetišta Tsurugaoka Hachiman-gu.Ni danas Kamakura nije izgubila
ništa od svoga šarma,unatoč protoku vremena.Čak štoviše,danas je ljepša i
dragocjenija nego ikad.
Koncerti tradicionalne japanske glazbe u Lijepoj našoj
Prošli tjedan ukazala se izvanredna prilika,koja se,naravno,nije smjela propustiti.
U samo nekoliko dana razmaka,dogodila su se dva koncerta tradicionalne japan-
ske glazbe.
Prvi se dogodio u srijedu u domu Histriona,gdje su nastupili Koto Shakuhachi
Quintet,čime je obilježena 15. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa između
Hrvatske i Japana.
Quintet je izveo ukupno sedam skladbi,a čine ga troje glazbenika na kotu:Shin
Ichikawa,Naoko Kikuchi i Mitsuki Dazai,svi vrhunski glazbenici čije se obitelji gene-
racijama bave glazbom,posebno koto instrumentom,na shakuhachiju(neka vrsta
malo veće frule) je svirao Akihisa Kominato,također iz u Japanu poznate glazbene
obitelji te na gitari Shunsuke Matsuo.Valja reći da Shin Ichikawa i Akihisa Kominato
sviraju u japanskoj pop grupi Zan.Ovo im je bio jedan od prvih koncerata kao
Quintetu, jer se Shunsuke Matsuo na gitari priključio tek nedavno.
gore,Shunsuke Matsuo,gitara
Svečanom koncertu su nazočili najbolji vic maher među predsjednicima Stjepan
Mesić,sa suprugom,veleposlanik Japana u Hrvatskoj Tetsuhisa Shirakawa sa
suprugom, potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor,zamjenica zagrebačkog grado-
načelnika Ljiljana Kuhta Jeličić,saborski zastupnici te članovi diplomatskog zbora
akreditirani u Hrvatskoj.Bio je tu,naravno,neizostavni Tonći Tadić koji je na mnogo
načina vezan za Japan,u kojem je boravio nekoliko mjeseci,i prof. Devide sa supru-
gom. Pozdravljajući nazočne veleposlanik Shirakawa najavio je da će predsjednik
Mesić uskoro službeno posjetiti Japan.Izrazio je uvjerenje da će nakon toga posjeta
dobri odnosi između Hrvatske i Japana biti na još višoj razini.
gore,Mitsuki Dazai,koto
Drugi koncert dogodio se u nedjelju u koncertnoj dvorani Lisinski,a nastuplia je
japanska bubnarska trupa Za-Ondekoza u sklopu evropske turneje.ovo im je
treći posjet Hrvatskoj.Očito im se svidjela Hrvatska,a i oni hrvatskoj publici.
Svaki tekst je nedovoljan da dočara atmosferu njihovih koncerata.Fascinatna
snaga,energija,suspregnuti humor,tako tipičan za japance,pomalo dječija razigra-
nost,to je Ondekoza,i još puno više.Majstorski vas vode od ritmova prirode do
frenetičnih ritmova koji podsjećaju na rad strojeva u tvornici.Ondekoza je još
ovaj tjedan u Hrvatskoj.To nikako ne bi trebalo propustiti.Radujemo se novim
gostovanjima japanskih glazbenika.Yokoso !
U ovom kratkom filmu mogu se vidjeti kadrovi japanskih gradova sa kraja 19.st. i
početka 20.st.Prvo vidimo ulice Tokya,Kyota...u jednom trenutku prikazana je
želj. stanica u Nagoyi,također vidimo japanskog cara koji pozdravlja mnoštvo,
sumo borce,glumce i običan puk....Japan je u vrlo kratkom vremenu u posljednjih
130 godina prešao veliki put...
Dentsu-in(ili Denzu-in) je hram budističke škole Jodo-shu(škola čiste zemlje) u
Tokyu,u kvartu Bunkyo-ku.Podignut je 1415. godine.Značajan je po tome što se
u sklopu hrama nalazi groblje na kojem su pokopani neki od članova obitelji
Tokugawa,posljednjeg shogunskog klana u japanskoj povijesti(1603-1868).
Hram sam posjetio u svibnju prošle godine.
gore,karta kvarta Koishikawa,Bunkyo-ku u Tokyu u kojem se nalazi Dentsu-in
(polje označeno zelenom bojom);
na pruzi desno koja je okomito prikazana na karti nalazi se linija Toei-Mita-line,
strelica prema dolje upućuje na stanicu Jimbocho;strelica desno upućuje na st.
Hongo-sanchome linijom Marunochi,koja vozi prema jugu do Tokyo st.,a ako
krenete od Tokyo st. možete stići do Ikebukuro st.,preko stanice Myogodani(prva
slijedeća od Korakuen st. i Kasuga st.,to su ove dvije kućice jedna uz drugu);
Kasuga st. je i ova stanica na liniji Toei-Mita(jedina označena stanica na toj
liniji na karti);strelica iznad Kasuga stanice upućuje nas prema Todaimae stanici
linijom Namboku koja vozi od stanice Yotsuya do stanice Oji koja se nalazi skoro
već na periferiji Tokya
gore i dolje,ulica ispred svetišta Dentsu-in
gore,staza do glavne zgrade hrama
gore,hramsko zvono
gore,bodhisattve,idealne figure Mahayana budizma
gore,Sakura,japanska trešnja
dolje,grob majke Tokugawe Ieyasua Mizuno Odai-no-kate
(1528-1602);Budističko ime joj je bilo Dentsuin
gore,grob Odai-no-kate,majke Tokugawe Ieyasua
Odai-no kata je bila kćer Mizuno Tadamase(1493-1543),daimyoa Kariye(Mikawa) i
supruga Matsudaire Hirotade(1526-1549) oca Tokugawe Ieyasua(1543-1616).
dolje,grob Senhime ili princeze Sen(1597-1666),najstarije kćeri Tokugawa
Hidetade(1579-1632),trećeg sina Tokugawe Ieyasua,osnivača Tokugawa
shogunata i 1.shoguna;Hidetada je bio 2. shogun Tokugawa shogunata
(1605-1623)
Senhime je Tokugawa Hidetada imao sa gospom Oeyo(1573-1626).Po očevoj strani
djed joj je bio Tokugawa Ieyasu,a po majčinoj Asai Nagamasa(1545-1573) čija je
žena bila Oichi,sestra Ode Nobunage(jedan od trojice najvećih;druga dva su:
Toyotomi Hideyoshi i Tokugawa Ieyasu).
Upad u hram : 0 yena( 0 kuna)
Otvoren : 9.30 am - 5 pm 365 dana u godini
Addresa : 3-14-6 Koishikawa, Bunkyo-ku,Tokyo
Tel. : 03-3814-3701
kako doći do hrama : Od Tokyo Metro Korakuen Station,15 min. hoda;
od Toei Kasuga Station #6 izlaz, 10-ak min.
Dentsu-in se nalazi u blizini dvorane Tokyo dome,parka Koishikawa Korakuen i
Shiatsu centra;
gore,crvenom crtom je označen kvart Bunkyo-ku,a Dentsu-in je označen
žutim x znakom
Prije dva dana,11. veljače u Japanu je obilježen Kinkoku Kinenbi ili "Dan osnivanja
nacije",nešto kao kod nas Dan državnosti.Ovaj nacionalni praznik uveo je 122. jap.car Meiji(živio,1852-1912;vladao 1867-1912) nakon što je 1872. godine odlučeno da
će se od 1. siječnja 1873. u Japanu uz japansko računanje vremena(godine se za
svaki period broje od početka,kako je neki car došao na vlast,tako sada teče
20.godina Heisei razdoblja tj. vladavina 125.cara Akihita(1933),računati i prema
zapadnjačkom Gregorijanskom kalendaru.Smatra se da je u veljači tog dana
660. godine prije Krista, Japan dobio svog 1. cara Jimmua.
gore,1. jap.car Jimmu koji je posto car prije 2668. godina,čime je započela
tradicija vladanja koja i danas traje,te je time najduža na svijetu;autor dijela je Tsukioka Yoshitoshi(1839-1892) iz serije "slavni vođe i generali Japana"
između 1876 i 1882.
gore,122. car Meiji, jedan od najvažnijih japanskih careva u japanskoj povijesti
gore,trenutni 125. jap. car tj. Njegovo carsko veličanstvo car Akihito od Japana
prekosutra počinje hrvatski dio turneje japanskih bubnjara Za-Ondekoza,jeste li
nabavili karte ?
u rubrici "pogled unazad" pročitajte o urnebesnim japanskim filmovima,o kojima
sam pisao prije točno godina dana,"Glamurozni život Sachiko Hanai" i "Kuća",
ovo ne smijete propustiti !
Reginald Horace Blyth bio je jedan od najzaslužnijih ljudi u približavanju,
povezivanju i shvaćanju između Zapada i Istoka.Iznimna osoba u ljudskoj
povijesti,za koju se zna relativno slabo.U svojih 66 godina napisao je preko
40 knjiga " od kojih će većina ostati među najznačajnijom i najljepšom
literaturom o haiku i o zenu koja postoji na nejapanskim jezicima",kako kaže
prof. Devide.
Djetinjstvo i mladost
Rođen je 3. prosinca 1898. u mjestu Leytonstone u Essexu u Engleskoj u
siromašnoj obitelji "u kući iz koje se pružao pogled na dva groblja,na ono
kršćansko,i na židovsko",kako započinje eng. književnik i prevoditelj James Kirkup (r. 1918) predgovor u knjizi "The genius of Haiku Readings
from R.H.Blyth on poetry,life,and Zen".Otac Horace Blyth bio je djelatnik na
željeznici,a majka Herrietta Williams Blyth kućanica.Izvori kažu da je bio zdrav i
energičan mladić.Godine 1915. završio je County High School za dječake u
Ilfordu u Engleskoj.Godine 1916. za vrijeme I sv. rata završio je u zatvoru kao
deklarirani pacifist.
Put na Daleki Istok
Godine 1923. diplomirao je na Londonskom sveučilištu englesku književnost i
povijest jezika,a studirao je još i latinski,francuski i logiku,te se također upo-
znao s talijanskim,španjolskim,njemačkim i ruskim jezikom u tolikoj mjeri da je
mogao čitati djela Dantea,Cervantesa,Meister Eckharta,Goethea i Dostojevskog
na izvorniku.Također je učio svirati orgulje i flautu,te je izrađivao neke od instru-
menata.Obožavao je genijalnu glazbu velikog Johanna Sebastiana Bacha
(1685-1750) i bio vegetarijanac.Godine 1924. stažirao je pri Londonskom
sveučilištu i završio London Day Training College gdje je dobio diplomu učitelja.
Iste godine oženio se Annie Bercovitch,kolegicom sa fakulteta te prihvatio poziv
jednog svog japanskog studenta da preseli u Keijo,današnji Seoul,koji je tada bio
kao i cijela Koreja pod japanskom okupacijom.Na putu u Koreju,zaistavio se u
Indiji,gdje je boravio nekoliko mjeseci.Indija je još uvijek tada bila britanska kolo-
nija,što se Blythu nikako nije sviđalo.Godine 1925. stigao je u Koreju,gdje je
postao profesor-asistent engleskog na Keijo sveučilištu u Seoulu.Počeo je učiti
japanski i kineski te 1926. studirati zen kod roshija Kayame Taizija iz Myoshin-ji
Betsuina.Godina 1927. intenzivno čita zen literaturu prof. Daistez Teitaro Suzu-
kija(1870-1966) i proučava japansku kulturu,umjetnost,film i način života.
Supruge i djeca
Godine 1933. Blyth je posvojio jednog korejskog dječaka i platio njegovo školo-
vanje u Keijo-u i Londonu.Kasnije će dječak posatti učitelj,ali će navodno biti
smaknut kratko nakon Korejskog rata.Godine 1934. njegova supruga vraća se u
Englesku sama,uskoro on krene za njom,da bi se 1935. rastali. U Keijo se vratio
nakon nepunih godinu dana,a 1937. se oženio japankom po imenu Kishima
Tomiko koja će mu roditi dvije djevojčice Nana i Harumi.Uskoro se preselio u Japan,
u mjesto Kanazawa gdje je 1939.prihvatio mjesto prof. engleskog u lokalnoj srednjoj
školi,u četvrtoj koto gakko školi.
gore,Blyth sa kćerima Nana i Harumi,60-ih godina 20. st. u njihovoj tadašnjoj kući u
mjestu Oiso,u Japanu
gore,Kanazawa,Ishikawa prefektura;grad sa dugom i značajnom povijesnom
tradicijom,između ostalog i najveći Blythov uzor prof. Daisetz Teitaro Suzuki
(1870-1966) rođen je u Kanazawi
Između 1941. i 1945. Blyth je proveo je u jednom logoru blizu Kobea kao
državljanin neprijateljske zemlje.Čak je zatražio japansko državljanstvo,ali je
odbijen.Njegov dom i knjižnica su uništeni u bombardiranju.Vrijeme zatočeništva
iskoristio je za pisanje knjiga.Tako mu je 1942. izašla njegova prva knjiga "Zen u
engleskoj književnosti i istočnim klasicima".
Nakon rata,1945. i 1946. godine zajedno sa Haroldom G. Hendersonom
(1889-1974),generalom u američkom stožeru i jednim od najzaslužnijih
ljudi za razvoj haikua u Americi nakon rata,Blyth je postao važnim
medijatorom u pacifikaciji Japana i suradnji japanskih vladajućih struktura
sa američkom upravom u Japanu. Blyth o tim stvarima zbog svoje skromnosti
nije govorio u javnosti.Tako se saznalo mnogo godina kasnije da je sudjelovao u
formulaciji deklaracije japanskog cara Showe (u nas poznat kao Hirohito,
živio,1901-1989;vladao,1926-1989) na Novu godinu 1946.,kojom se car prvi put
javno obrativši japanskom narodu preko nekog medija (u ovom slučaju radija,
a milioni japanaca prvi su put u povijesti čuli glas jednog cara) javno zanijekao
svoje božansko podrijetlo priznavši da je čovjek kao i svaki drugi.Blythova zasluga je
bila i u tome što se je osobnom intervencijom u komandi glavnog stožera generala Douglasa MacArthura (1880-1964) uspio izboriti da se ne ukine glasovito jap.
sveučilište Gakushuin u Tokiyu na kojem je postao prof. engleskog kao i na još
par koledža i sveučilišta.Također, Blyth je postao mentor za engleski jezik tada-
šnjeg japanskog princa prijestolonasljednika,današnjeg japanskog cara Akihita
(rođen,1933;vlada od 1989).
gore, japanski car Akihito,1938. godine sa školskim kolegama u Carskoj školi u
Tokyu
Od 1949. do 1952. objavljena mu je knjiga "Haiku" u 4 sveska.Po mišljenju
stručnjaka najbolja knjiga o haiku na nejapanskim jezicima,kao i "Povijest haikua" u
dva sveska,objavljena 60-ih godina 20. st.Godine 1956. nagrađen je doktoratom
iz literature na Tokijskom sveučilištu,a godinu poslije dobio je odlikovanje Zuihosho
(Order of Merit) 4. stupanj.
Reginald Horace Blyth umro je 28.listopada 1964. od cerebralnog tumora na
mozgu i komplikacija od pneumonije u bolnici Seiroka u Tokyu.Pokopan je na
hramskom groblju zen hrama Tokei-ji.Grob mu se nalazi odmah pored groba
njegovog velikog prijatelja D.T.Suzukija.
gore,grob R.H. Blytha u Tokei-ji zen hramu u Kita-Kamakuri
gore,grob Daisetz Teitaro Suzukija,Tokei-ji zen hram
Nakon Blythove smrti Suzuki je o njemu napisao:
Smrću dr. Reginalda Horace Blytha svijet je izgubio jednog od najistaknutijih
predstavnika japanske kulturologije novijeg vremena.Njegove su studije o haiku i
japanskom smislu za humor kao i o zenu bile jedinstven doprinos razumijevanju
između Istoka i Zapada.
gore,Suzuki D.T.
Blyth je duboko poštovao Suzukija.Posvetio mu je većinu svojih najvažnijih knjiga,i
te su posvete same pune zena:
U prvoj knjizi svojih klasika zena piše: "Posvećeno,kao što bi sve moje knjige trebale
biti,Suzukiju Daisetzu,koji me naučio svemu što ne znam";u drugoj: "Posvećeno
Suzukiju Daisetzu,koji može čitati ono što ja ne mogu pisati"; u četvrtoj: "Posvećeno
Suzukiju Daisetzu,najvećem Japancu ovog stoljeća"; u petoj: "Posvećeno Suzukiju
Daisetzu, jedinom čovjeku koji može pisati o zenu a da mi se ne gadi"; u Orijentalnom
humoru:"Posvećeno (kao što bi trebale biti sve moje knjige) Daisetzu Suzukiju koji me
učio da znam"; u Antologijama satiričkog stiha razdoblja Edo: "Posvećeno
Daisetzu Suzukiju,koji me učio da ne učim."
gore,rujan,2002., Tokei-ji zen hram u kojem se nalazi grob R.H.Blytha;
s lijeva na desno,Yuji Takeda (suprug Blythove kćeri Nane) Ikuyo Yoshimura
(pjesnikinja,istražiteljica Blytha i autorica Blythove biografije te profesor na
Asahi univerzitetu u Gifuu) Patricia Hackett (supruga James W. Hacketta),
Nana Margaret Takeda (kćer R.H.Blytha) James W.Hackett (haijin (haiku pjesnik)
rođen 1929) i Hana (unuka R.H.Blytha,kćer Nane i Yujija Takede)
gore, James W. Hackett i Harumi Blyth,druga Blythova kćer,
studeni 1993, Južna Kalifornija
Blyth u svojoj knjizi "Japanski humor" piše između ostalog:
Na kraju 21. pjevanja,u opisu demona koji bacaju grešnike u provaliju sa vilama,
deset ih je u jednoj gomili,a vođa im daje znakove uz glasan prdež i kako kaže
Dante, "Egli avea del cul fatta trombella"(Bio je napravio trubu od svoje trtice.)
To nas podsjeća na jedan stari senryu:
Kesei wa
toppazu shite mo
on ni kake
Kurtizana čak i kad prdi
Čini to
Kao uslugu.
* Reginald Horace Blyth,"Japanski humor",Društvo Hrvatskih Haiku Pjesnika,
Zagreb,2000.,str.5;
To znači da je sin koji je potajno otišao do Yoshiware(sjećate se Yoshiware,
pisao sam svojevremeno o njoj),bez znanja svoga oca,dobio neku veneričnu
bolest i otpao mu je nos.
* iz knjige "Japanski humor" Reginald Horace Blytha(1898-1964),koju je objavilo
Društvo Hrvatskih Haiku Pjesnika,Zagreb,2000.,str.5;
** senryu je haiku u kojem dominiraju komični elementi
Svake godine na najsjevernijem od četiri najveća japanska otoka,Hokkaidu,u
najvećem gradu na otoku Sapporu,svake godine početkom veljače sedam dana
traje Sapporo yuki matsuri ili "festival snijega".U parku Odori podignu se najma-
štovitije skulpture od snijega i leda,a festival posjeti i do dva milijuna ljudi.Ove
godine festival traje od 5. do 11. veljače.Broj skulptura bude i do 400.Početak
festivala datira od 1950. godine kada je šest srednjoškolaca izgradilo šest statuta.
Trebalo je nekoliko godina da se čuje za festival i postane popularan kao
što je danas.
...prekrasna geisha pjeva sentimentalnu,srcedrapateljsku pjesmu poznatu
kao enka,koja govori o romansi jedne geishe i njenog ljubavnika...neki bi
rekli japanska kuruza...
Znate li priču o ribaru Urashima Tarou koji je živio jako, jako davno.Priču sam
pročitao prije par godina,a neki dan me na nju podsjetio jedan poziv.Naime,dobio
sam poziv poznanice, japanke koja živi u Zagrebu ako želim nazočiti kratkoj
glumačkoj izvedbi jedne japanske glumice.Kako bi mogao to propustiti.Taj dan se
draga prijateljica i blogerica laughing granny spustila u grad sa svoga brega u
u Markuševcu,gdje živi,pa sam i nju pozvao.Kad sam tamo stigao,ugodno izne-
nađenje je bilo kad sam u njenom društvu ugledao dragu blogericu Tixi sa kojom sam
do sada komunicirao samo preko bloga.Glumačka izvedba japanske glumice
događala se u školi stranih jezika Aplo na Trgu bana Jelačića.U 15 minuta
glumica nam je ispričala tri stare japanske priče vrlo sugestivno i sa puno žara,
što se vidi i na fotografijama koje je snimila Tixi poznata i kao maslina_Oliva.
Evo jedne od priča,ona o ribaru Urashima Tarou:
Mladi Urashima Taro živio je u pokrajini Tango,u selu Tsutsugawa.Jednog dana u
izvezao se sam na otvoreno more u ribolov.Nakon što tri dana i tri noći nije ništa
ulovio,konačno iz mreže izvuče ogromnu kornjaču.Kad ju je izvukao,legne spavati.
Iznenada se Urashima probudi,a umjesto kornjače u čamcu stajala je prekrasna
djevojka.Začuđeni Urashima upita tko je ona.
"Vidjela sam te samog na moru i zaželjela sa tobom razgovarati.Došla sam na vjetru i
oblacima."
"Ali odakle su te donijeli vjetar i oblaci ?"
"Ja sam besmrtna i živim na nebu.Ne sumnjaj u mene. budi blag i nježan prema meni."
Urashima shvati da je ona božanskog podrijetla,i sav njegov strah od nje je nestao.
"Voljeću te dok god bude neba i zemlje",obeća ona,"dok god bude sunca i mjeseca !
Ali reci,da li me želiš ?"
"Tvoja želja je i moja,kako bih bogao da te ne volim",odgovori joj.
"Onda zamahni veslima,dragi,i odvedi nas na Vječnu Planinu,gdje ja živim."
Ona mu reče da zatvori oči.Za tren oka su stigli do jednog velikog ostrva.
Svjetlost svjetionika bila je prigušena,a čudesna palača je svjetlucala poput dragulja.
Pristali su uz obalu i držeći se za ruke stigli do prekrasnog zdanja.Ona ga zamoli
da je pričeka.Otvore se velika vrata i ona uđe.
Ubrzo,vrata se otvore,izađe sedam mladih djevojaka koje su prošle kraj njega
došaptavajući se kako je on suprug Kornjače.Nakon njih prošlo je još osam
djevojaka,te je on saznao njeno ime.Kada se ona vratila,on joj spomene
djevojke,a ona mu kaže da su prvih sedam zvijezde sazviježđa Plejade,a
drugih osam pripadaju sazviježđu Aldebaran.A onda ga uvede unutra.
Njeni majka i otac toplo ga dočekaše i ponudiše mu da sjedne.Objasnili su mu
razlku između božanskog i ljudskog svijeta,i rekoše mu kako su silno sretni što je
došlo do tog rijetkog susreta između bogova i ljudi.Onda on isproba mnoge delicije
sa božanskog stola i napi se vina sa Kornjačinim braćom i sestrama.Djevojke su
prekrasno pjevale,a mnoge su i zaplesale.
Gozba je bila kakvu nijedan smrtnik prije njega nije doživio.Urashima nije ni
primjetio da je sunce zašlo,a kad je došao sumrak svi se iskradoše iz odaja.On i
djevojka legnu i prepuste se ljubavnoj igri.Tri godine Urashima nije pomišljao na
svoj prethodni život i živio je u raju sa Besmrtnicima.Ali,s vremenom osjeti žudnju
za domom i mjestom gdje se rodio,za roditeljima koje je ostavio.Sve su mu više
nedostajali."Dragi",reče mu njegova žena,"u posljednje vrijeme ne ličiš na sebe.
Kaži mi što je posrijedi."
"Kažu da se lisica na na umoru okreće ka svojoj jazbini,a onemoćali čovjek žudi
da se vrati kući.Nikada nisam vjerovao u to,ali sada znam da je tako."
Da li želiš da se vratiš ?"
"Ovdje sam u zemlji bogova,daleko od porodice i prijatelja,i znam da se ne bi
trebalo tako osjećati,ali ne mogu a da ne osjećam nostalgiju za njima.Toliko
želim da se vratim majci i ocu."
Žena obriše suze sa svog lica."Mi smo jedno drugo sebe dali zauvijek !"
Zaplače ona.
Obećali smo da ćemo biti postojani kao zlato ili planinske stijene.Kao me možeš
ostaviti zbog mlo nostalgije ?"
Hodali su držeći se za ruke,tužno razgovarajući o svemu.Na kraju se zagrliše.
Njihov rastanak je bio konačan.
Njeni roditelji su također bili tužni kada su čuli da odlazi.Tada mu je žena dala
jednu kutiju ukrašenu draguljima."Najdraži",reče mu ,"da me ne zaboraviš i
zaželiš mi se vratiti,snažno stisni i stegni kutiju,ali je nikako ne smiješ otvarati.
On uđe u čamac,a ona mu reče da zatvori oči.Ubrzo se kroz maglu nađe ispred
svoje rodne Tsutsugawe.Mjesto je izgledalo sasvim drugačije.Više ništa nije
prepoznavao.
"Gdje je kuća Urashime ribara ?",upita nekog prolaznika.
"Tko si ti ?"upita ga prolaznik."Odakle dolaziš ?Kako to da ličiš na čovjeka koji
je tu živio nekada davno ?Čuo sam da stari ljudi spominju nekog Urashimu.On je
otišao na more i više se nikada nije vratio.To je bilo ptrije tri stotine godina.Što ti
imaš s njim ?"
Zbunjen Urashima je lutao mjestom deset dana ne pronašavši ni traga od svoje
obitelji i prijatelja.U jednom trenutku pomilova kutiju koju mu je dala supruga i
pomisli na nju.zaboravivši što mu je rekla,otvori je.Pred njegove oči,nošen
oblacima i vjetrom,doleprša njen lik,a onda nestade.Sjeti se njenih riječi i da je
više nikada neće vidjeti.Dugo je još zurio u daljinu,a onda se jecajući uputi duž
obale.
Kada se malo smirio,obrisao je oči i zapjevao o njenom dalekom cartsvu među
oblacima kojima je pjevao da odnesu njegovu poruku ljubavi.Ubrzo,njen glas
mu odgovori,preko nebeskih prostranstava,zaklinjući da je nikad ne zaboravi.
Da samo nije otvorio kutiju ukrašenu draguljima,mogao je ponovo biti sa njom.
Međutim,oblaci su sakrili njen raj od njega i ostavili mu samo njegovu bol.
gore,glumica među svojom publikom
Evo sada priče o ribaru Urashimi na engleskom sa jedne internet stranice.
Ovdje je priča malo opširnija,a ovdje možete vidjeti priču u slikama.
The Story of Urashima Taro, the Fisher Lad
Long, long ago in the province of Tango there lived on the shore of Japan in the little fishing village of Mizu-no-ye a young fisherman named Urashima Taro. His father had been a fisherman before him, and his skill had more than doubly descended to his son, for Urashima was the most skillful fisher in all that country side, and could catch more Bonito and Tai in a day than his comrades could in a week.
But in the little fishing village, more than for being a clever fisher of the sea was he known for his kind heart. In his whole life he had never hurt anything, either great or small, and when a boy, his companions had always laughed at him, for he would never join with them in teasing animals, but always tried to keep them from this cruel sport.
One soft summer twilight he was going home at the end of a day's fishing when he came upon a group of children. They were all screaming and talking at the tops of their voices, and seemed to be in a state of great excitement about something, and on his going up to them to see what was the matter he saw that they were tormenting a tortoise. First one boy pulled it this way, then another boy pulled it that way, while a third child beat it with a stick, and the fourth hammered its shell with a stone.
Now Urashima felt very sorry for the poor tortoise and made up his mind to rescue it. He spoke to the boys:
"Look here, boys, you are treating that poor tortoise so badly that it will soon die!"
The boys, who were all of an age when children seem to delight in being cruel to animals, took no notice of Urashima's gentle reproof, but went on teasing it as before. One of the older boys answered:
"Who cares whether it lives or dies? We do not. Here, boys, go on, go on!"
And they began to treat the poor tortoise more cruelly than ever. Urashima waited a moment, turning over in his mind what would be the best way to deal with the boys. He would try to persuade them to give the tortoise up to him, so he smiled at them and said:
"I am sure you are all good, kind boys! Now won't you give me the tortoise? I should like to have it so much!"
"No, we won't give you the tortoise," said one of the boys. "Why should we? We caught it ourselves."
"What you say is true," said Urashima, "but I do not ask you to give it to me for nothing. I will give you some money for it--in other words, the Ojisan (Uncle) will buy it of you. Won't that do for you, my boys?" He held up the money to them, strung on a piece of string through a hole in the center of each coin. "Look, boys, you can buy anything you like with this money. You can do much more with this money than you can with that poor tortoise. See what good boys you are to listen to me"
The boys were not bad boys at all, they were only mischievous, and as Urashima spoke they were won by his kind smile and gentle words and began "to be of his spirit," as they say in Japan. Gradually they all came up to him, the ringleader of the little band holding out the tortoise to him.
"Very well, Ojisan, we will give you the tortoise if you will give us the money!" And Urashima took the tortoise and gave the money to the boys, who, calling to each other, scampered away and were soon out of sight.
Then Urashima stroked the tortoise's back, saying as he did so:
"Oh, you poor thing! Poor thing!--there, there! you are safe now! They say that a stork lives for a thousand years, but the tortoise for ten thousand years. You have the longest life of any creature in this world, and you were in great danger of having that precious life cut short by those cruel boys. Luckily I was passing by and saved you, and so life is still yours. Now I am going to take you back to your home, the sea, at once. Do not let yourself be caught again, for there might be no one to save you next time!"
All the time that the kind fisherman was speaking he was walking quickly to the shore and out upon the rocks; then putting the tortoise into the water he watched the animal disappear, and turned homewards himself, for he was tired and the sun had set.
The next morning Urashima went out as usual in his boat. The weather was fine and the sea and sky were both blue and soft in the tender haze of the summer morning. Urashima got into his boat and dreamily pushed out to sea, throwing his line as he did so. He soon passed the other fishing boats and left them behind him till they were lost to sight in the distance, and his boat drifted further and further out upon the blue waters. Somehow, he knew not why, he felt unusually happy that morning; and he could not help wishing that, like the tortoise he set free the day before, he had thousands of years to live instead of his own short span of human life.
He was suddenly startled from his reverie by hearing his own name called:
"Urashima, Urashima!"
Clear as a bell and soft as the summer wind the name floated over the sea.
He stood up and looked in every direction, thinking that one of the other boats had overtaken him, but gaze as he might over the wide expanse of water, near or far there was no sign of a boat, so the voice could not have come from any human being.
Startled, and wondering who or what it was that had called him so clearly, he looked in all directions round about him and saw that without his knowing it a tortoise had come to the side of the boat. Urashima saw with surprise that it was the very tortoise he had rescued the day before.
"Well, Mr. Tortoise," said Urashima, "was it you who called my name just now?"
The tortoise nodded its head several times and said:
"Yes, it was I. Yesterday in your honorable shadow (o kage sama de) my life was saved, and I have come to offer you my thanks and to tell you how grateful I am for your kindness to me."
"Indeed," said Urashima, "that is very polite of you. Come up into the boat. I would offer you a smoke, but as you are a tortoise doubtless you do not smoke," and the fisherman laughed at the joke.
"He-he-he-he!" laughed the tortoise; "sake (rice wine) is my favorite refreshment, but I do not care for tobacco."
"Indeed," said Urashima, "I regret very much that I have no "sake" in my boat to offer you, but come up and dry your back in the sun-- tortoises always love to do that."
So the tortoise climbed into the boat, the fisherman helping him, and after an exchange of complimentary speeches the tortoise said:
"Have you ever seen Rin Gin, the Palace of the Dragon King of the Sea, Urashima?"
The fisherman shook his head and replied; "No; year after year the sea has been my home, but though I have often heard of the Dragon King's realm under the sea I have never yet set eyes on that wonderful place. It must be very far away, if it exists at all!"
"Is that really so? You have never seen the Sea King's Palace? Then you have missed seeing one of the most wonderful sights in the whole universe. It is far away at the bottom of the sea, but if I take you there we shall soon reach the place. If you would like to see the Sea King's land I will be your guide."
"I should like to go there, certainly, and you are very kind to think of taking me, but you must remember that I am only a poor mortal and have not the power of swimming like a sea creature such as you are--"
Before the fisherman could say more the tortoise stopped him, saying:
"What? You need not swim yourself. If you will ride on my back I will take you without any trouble on your part."
"But," said Urashima, "how is it possible for me to ride on your small back?"
"It may seem absurd to you. but I assure you that you can do so. Try at once! Just come and get on my back, and see if it is as impossible as you think!"
As the tortoise finished speaking, Urashima looked at its shell, and strange to say be saw that the creature had suddenly grown so big that a man could easily sit on its back.
"This is strange indeed!" said Urashima; "then. Mr. Tortoise, with your kind permission I will get on your back. Dokoisho!" [Footnote: "All right" (only used by lower classes).] he eed as he jumped on.
The tortoise, with an unmoved face, as if this strange proceeding were quite an ordinary event, said:
"Now we will set out at our leisure," and with these words he leapt into the sea with Urashima on his back. Down through the water the tortoise dived. For a long time these two strange companions rode through the sea. Urashima never grew tired, nor his clothes moist with the water. At last, far away in the distance a magnificent gate appeared, and behind the gate, the long, sloping roofs of a palace on the horizon.
"Ya." eed Urashima. "that looks like the gate of some large palace just appearing! Mr. Tortoise, can you tell what that place is we can now see?"
"That is the great gate of the Rin Gin Palace, the large roof that you see behind the gate is the Sea King's Palace itself."
"Then we have at last come to the realm of the Sea King and to his Palace," said Urashima.
"Yes, indeed," answered the tortoise, "and don't you think we have come very quickly?" And while he was speaking the tortoise reached the side of the gate. "And here we are, and you must please walk from here."
The tortoise now went in front, and speaking to the gatekeeper, said:
"This is Urashima Taro, from the country of Japan. I have had the honor of bringing him as a visitor to this kingdom. Please show him the way."
Then the gatekeeper, who was a fish, at once led the way through the gate before them.
The red bream, the flounder, the sole, the cuttlefish, and all the chief vassals of the Dragon King of the Sea now came out with courtly bows to welcome the stranger.
"Urashima Sama, Urashima Sama! welcome to the Sea Palace, the home of the Dragon King of the Sea. Thrice welcome are you, having come from such a distant country. And you, Mr. Tortoise, we are greatly indebted to you for all your trouble in bringing Urashima here." Then, turning again to Urashima, they said, "Please follow us this way," and from here the whole band of fishes became his guides.
Urashima, being only a poor fisher lad, did not know how to behave in a palace; but, strange though it was all to him, he did not feel ashamed or embarrassed, but followed his kind guides quite calmly where they led to the inner palace. When he reached the portals a beautiful Princess with her attendant maidens came out to welcome him. She was more beautiful than any human being, and was robed in flowing garments of red and soft green like the under side of a wave, and golden threads glimmered through the folds of her gown. Her lovely black hair streamed over her shoulders in the fashion of a king's daughter many hundreds of years ago, and when she spoke her voice sounded like music over the water. Urashima was lost in wonder while he looked upon her, and he could not speak. Then he remembered that he ought to bow, but before he could make a low obeisance the Princess took him by the hand and led him to a beautiful hall, and to the seat of honor at the upper end, and bade him be seated.
"Urashima Taro, it gives me the highest pleasure to welcome you to my father's kingdom," said the Princess. "Yesterday you set free a tortoise, and I have sent for you to thank you for saving my life, for I was that tortoise. Now if you like you shall live here forever in the land of eternal youth, where summer never dies and where sorrow never comes, and I will be your bride if you will, and we will live together happily forever afterwards!"
And as Urashima listened to her sweet words and gazed upon her lovely face his heart was filled with a great wonder and joy, and he answered her, wondering if it was not all a dream:
"Thank you a thousand times for your kind speech. There is nothing I could wish for more than to be permitted to stay here with you in this beautiful land, of which I have often heard, but have never seen to this day. Beyond all words, this is the most wonderful place I have ever seen."
While he was speaking a train of fishes appeared, all dressed in ceremonial, trailing garments. One by one, silently and with stately steps, they entered the hall, bearing on coral trays delicacies of fish and seaweed, such as no one can dream of, and this wondrous feast was set before the bride and bridegroom. The bridal was celebrated with dazzling splendor, and in the Sea King's realm there was great rejoicing. As soon as the young pair had pledged themselves in the wedding cup of wine, three times three, music was played, and songs were sung, and fishes with silver scales and golden tails stepped in from the waves and danced. Urashima enjoyed himself with all his heart. Never in his whole life had he sat down to such a marvelous feast.
When the feast was over the Princes asked the bridegroom if he would like to walk through the palace and see all there was to be seen. Then the happy fisherman, following his bride, the Sea King's daughter, was shown all the wonders of that enchanted land where youth and joy go hand in hand and neither time nor age can touch them. The palace was built of coral and adorned with pearls, and the beauties and wonders of the place were so great that the tongue fails to describe them.
But, to Urashima, more wonderful than the palace was the garden that surrounded it. Here was to be seen at one time the scenery of the four different seasons; the beauties of summer and winter, spring and autumn, were displayed to the wondering visitor at once.
First, when he looked to the east, the plum and cherry trees were seen in full bloom, the nightingales sang in the pink avenues, and butterflies flitted from flower to flower.
Looking to the south all the trees were green in the fullness of summer, and the day cicala and the night cricket chirruped loudly.
Looking to the west the autumn maples were ablaze like a sunset sky, and the chrysanthemums were in perfection.
Looking to the north the change made Urashima start, for the ground was silver white with snow, and trees and bamboos were also covered with snow and the pond was thick with ice.
And each day there were new joys and new wonders for Urashima, and so great was his happiness that he forgot everything, even the home he had left behind and his parents and his own country, and three days passed without his even thinking of all he had left behind. Then his mind came back to him and he remembered who he was, and that he did not belong to this wonderful land or the Sea King's palace, and he said to himself:
"O dear! I must not stay on here, for I have an old father and mother at home. What can have happened to them all this time? How anxious they must have been these days when I did not return as usual. I must go back at once without letting one more day pass." And he began to prepare for the journey in great haste.
Then he went to his beautiful wife, the Princess, and bowing low before her he said:
"Indeed, I have been very happy with you for a long time, Otohime Sama" (for that was her name), "and you have been kinder to me than any words can tell. But now I must say good-by. I must go back to my old parents."
Then Otohime Sama began to weep, and said softly and sadly:
"Is it not well with you here, Urashima, that you wish to leave me so soon? Where is the haste? Stay with me yet another day only!"
But Urashima had remembered his old parents, and in Japan the duty to parents is stronger than everything else, stronger even than pleasure or love, and he would not be persuaded, but answered:
"Indeed, I must go. Do not think that I wish to leave you. It is not that. I must go and see my old parents. Let me go for one day and I will come back to you."
"Then," said the Princess sorrowfully, "there is nothing to be done. I will send you back to-day to your father and mother, and instead of trying to keep you with me one more day, I shall give you this as a token of our love--please take it back with you;" and she brought him a beautiful lacquer box tied about with a silken cord and tassels of red silk.
Urashima had received so much from the Princess already that he felt some compunction in taking the gift, and said:
"It does not seem right for me to take yet another gift from you after all the many favors I have received at your hands, but because it is your wish I will do so," and then he added:
"Tell me what is this box?"
"That," answered the Princess "is the tamate-bako (Box of the Jewel Hand), and it contains something very precious. You must not open this box, whatever happens! If you open it something dreadful will happen to you! Now promise me that you will never open this box!"
And Urashima promised that he would never, never open the box whatever happened.
Then bidding good-by to Otohime Sama he went down to the seashore, the Princess and her attendants following him, and there he found a large tortoise waiting for him.
He quickly mounted the creature's back and was carried away over the shining sea into the East. He looked back to wave his hand to Otohime Sama till at last he could see her no more, and the land of the Sea King and the roofs of the wonderful palace were lost in the far, far distance. Then, with his face turned eagerly towards his own land, he looked for the rising of the blue hills on the horizon before him.
At last the tortoise carried him into the bay he knew so well, and to the shore from whence he had set out. He stepped on to the shore and looked about him while the tortoise rode away back to the Sea King's realm.
But what is the strange fear that seizes Urashima as he stands and looks about him? Why does he gaze so fixedly at the people that pass him by, and why do they in turn stand and look at him? The shore is the same and the hills are the same, but the people that he sees walking past him have very different faces to those he had known so well before.
Wondering what it can mean he walks quickly towards his old home. Even that looks different, but a house stands on the spot, and he calls out:
"Father, I have just returned!" and he was about to enter, when he saw a strange man coming out.
"Perhaps my parents have moved while I have been away, and have gone somewhere else," was the fisherman's thought. Somehow he began to feel strangely anxious, he could not tell why.
"Excuse me," said he to the man who was staring at him, "but till within the last few days I have lived in this house. My name is Urashima Taro. Where have my parents gone whom I left here?"
A very bewildered expression came over the face of the man, and, still gazing intently on Urashima's face, he said:
"What? Are you Urashima Taro?"
"Yes," said the fisherman, "I am Urashima Taro!"
"Ha, ha!" laughed the man, "you must not make such jokes. It is true that once upon a time a man called Urashima Taro did live in this village, but that is a story three hundred years old. He could not possibly be alive now!"
When Urashima heard these strange words he was frightened, and said:
"Please, please, you must not joke with me, I am greatly perplexed. I am really Urashima Taro, and I certainly have not lived three hundred years. Till four or five days ago I lived on this spot. Tell me what I want to know without more joking, please."
But the man's face grew more and more grave, and he answered:
"You may or may not be Urashima Taro, I don't know. But the Urashima Taro of whom I have heard is a man who lived three hundred years ago. Perhaps you are his spirit come to revisit your old home?"
"Why do you mock me?" said Urashima. "I am no spirit! I am a living man--do you not see my feet;" and "don-don," he stamped on the ground, first with one foot and then with the other to show the man. (Japanese ghosts have no feet.)
"But Urashima Taro lived three hundred years ago, that is all I know; it is written in the village chronicles, "persisted the man, who could not believe what the fisherman said.
Urashima was lost in bewilderment and trouble. He stood looking all around him, terribly puzzled, and, indeed, something in the appearance of everything was different to what he remembered before he went away, and the awful feeling came over him that what the man said was perhaps true. He seemed to be in a strange dream. The few days he had spent in the Sea King's palace beyond the sea had not been days at all: they had been hundreds of years, and in that time his parents had died and all the people he had ever known, and the village had written down his story. There was no use in staying here any longer. He must get back to his beautiful wife beyond the sea.
He made his way back to the beach, carrying in his hand the box which the Princess had given him. But which was the way? He could not find it alone! Suddenly he remembered the box, the tamate-bako.
"The Princess told me when she gave me the box never to open it-- that it contained a very precious thing. But now that I have no home, now that I have lost everything that was dear to me here, and my heart grows thin with sadness, at such a time, if I open the box, surely I shall find something that will help me, something that will show me the way back to my beautiful Princess over the sea. There is nothing else for me to do now. Yes, yes, I will open the box and look in!"
And so his heart consented to this act of disobedience, and he tried to persuade himself that he was doing the right thing in breaking his promise.
Slowly, very slowly, he untied the red silk cord, slowly and wonderingly he lifted the lid of the precious box. And what did he find? Strange to say only a beautiful little purple cloud rose out of the box in three soft wisps. For an instant it covered his face and wavered over him as if loath to go, and then it floated away like vapor over the sea.
Urashima, who had been till that moment like a strong and handsome youth of twenty-four, suddenly became very, very old. His back doubled up with age, his hair turned snowy white, his face wrinkled and he fell down dead on the beach.
Poor Urashima! because of his disobedience he could never return to the Sea King's realm or the lovely Princess beyond the sea.
Little children, never be disobedient to those who are wiser than you for disobedience was the beginning of all the miseries and sorrows of life.
(from Japanese Fairy Tales , compiled by Yei Theodora Ozaki)
Predavanja i propovjedi učitelja Bankeija(1622-1693) slušali su ne samo učenici
zena,nego i pripadnici drugih budističkih škola kao i obični građani i seljaci.On
nikad nije citirao sutre tj. svete tekstove.Govorio je ravno iz srca,i njegova poruka
je išla direktno u srce njegovih slušatelja.
Veliki broj onih koji su dolazili na predavanja majstora Bankeija,naljutili su
svećenika budističke Nichiren škole*, jer su ga i njegovi sljedbenici napustili da
bi otišli slušati Bankeija.
Zato sebični Nichiren svećenik odluči raspravljati sa Bankeijem i suprostaviti mu se.
"Hej,Zen učitelju",viknu."Tko te poštuje,poslušat će ono što kažeš,ali čovjek kao ja
te ne poštuje." "Možeš li i mene natjerati da ti se pokorim ?"
"Dođi do mene gore i pokazat ću ti",reče Bankei.
Svećenik se ponosno progura kroz gomilu do majstora Zena.Bankei se nasmiješi.
"Prijeđi na moju lijevu stranu."Svećenik posluša.
"Ne",reče Bankei,"bolje ćemo razgovarati ako si na desnoj strani.Dođi ovdje."
Svećenik ponosno i prkosno pun teatralnosti prekorači kako mu je rekao Bankei.
"Vidiš",primjeti Bankei,"ti mi se pokoravaš i ja mislim da si ti plemenita osoba.
Sad sjedi i slušaj."
___________________________________________________
* Nichiren budistička škola(poznata još kao i Hokke),nastala u 13. st. iz Tendai
škole Mahayana budističkog Puta;ime je dobila po svome osnivaču Nichirenu
(1222-1282),a učenje se temelji na molitvi Nam - Myoho - Renge - Kyo,u kojoj su
zapisane Buddhine posljednje riječi;Nichiren je izdvojio posljednjih 14 poglavlja Sutre Lotusa (Pundarika Sutra ili Hokekyo)kao bitno učenje "originalnog Buddhe";
u tim poglavljima Buddha govori o svom pravom biću,koje se razlikuje od njegove
inkarnacije,Nichiren je bio vrlo agresivna osoba puna otrova prema ostalim budi-
stičkim školama,tako je postao poznat po rečenici kako je "Jodo škola pakao,Zen
je vrag,Shingon će izazvati nacionalnu propast,a Ritsu je državni neprijatelj";uz
Nichiren školu koja i danas postoji veže se i militantni pokret Soka Gakkai(Društvo
izgradje vrijednosti) koji se kao organizacija službeno bavi raspravom o odgojnoj
filozofiji;pragmatički orijentiran,naglašava važnost neposredne koristosti,kao i
apstraktne istine u odgoju,što je gledište koje ima određene paralele s doktrinom
budističke škole Nichiren;od svog nastanka (pokret je osnovan 1930. godine) do
danas je razvio i mnoge laičke pokrete iz popularne religijske organizacije koji se
od njega razlikuju po šamanističkim praksama,snažnoj svijesti zajednice,kao i
obećanjima materijalnih i duhovnih koristi u ovom životu;istinska bi religija morala
pridavati veliku vrijednost sadašnjem životu ovdje i sada;nekoliko japanaca mi je
dosta negativno govorilo o ovome pokretu,a imao sam priliku upoznati i člana
pokreta Soka Gakkai,koji je bio prilično slatkorječiv u branjenju doktrina svoga
pokreta;
_____________________________________________________________
korištena literatura:
Vladimir Bajac(izbor,prijevod i komentari),"Zen priče",Beograd,1964.,str.8 i 9;
Ernest Wood/Nenad Vertovšek(prijevod,uredništvo i dopuna),"Rječnik Zena",
Zagreb,2004.,str.105;
Maja Milčinski,"Mudrost Kine i Japana",Zagreb,1999.,str.160,
interplet
gore,statua samuraja Kusunoki Masashigea(1294-1336),na početku 20. stoljeća i
na početku 21. st.Statua se nalazi ispred carske palače u centru Tokya.
Masashige je jedan od najslavnijih samuraja u povijesti.
