Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

vruće popodne
na rolama mlađahni
starčić

Doko(Tao-kwang),budistički filozof i učenik Vijnaptimatre
(apsolutnog idealizma),došao je zen učitelju i upitao:

"S kakvim se raspoloženjem uma čovjek treba podučavati
u istini ?"

Zen učitelj mu reče : "Ne postoji um kojeg treba raspoložiti,
niti ikakve istine u kojoj se treba podučavati."

"Ako nema uma kojeg treba raspoložiti niti istine o kojoj treba
biti podučavan,zašto svaki dan okupljaš redovnike koji
proučavaju zen i koji se poučavaju istini ?"

Učitelj odgovori : "Nemam ni centimetar suvišnog prostora i
gdje bih onda mogao okupljati redovnike ? Nemam jezika,i
kako bih onda mogao savjetovati druge da dođu k meni ?"

Doko tada uzviknu : "Kako mi možeš u lice izreći takvu laž ?"

"Kad nemam jezika da savjetujem druge,je li moguće da kažem laž ?"

Doko reče očavajući : "Ne mogu pratiti tvoje rasuđivanje."

"Ni ja sebe ne razumijem",zaključi zen učitelj.

Danas na HTV 1,vidi nihonkichigai blog

Lohan Kung je jedan od oblika kineskih Chi Kung vježbi.Chi Kung je sistem
tehnika,temeljen i usklađen s drevnom teorijom o prožetosti ljudskog organizma
vitalnom energijom - Chi - i njenoj cirkulaciji.Pripada sredini između "tvrdih " škola
(Kung Fu stilovi) i "mekih" ili "unutarnjih" škola(Tai Chi,Hsing I,Pa Kua).
Lohan Kung je posebno za svoje učenike kreirao Bodhidharma(470-543,
kin.P'u-t'i-ta-mo;jap.Daruma), jedan od velikih učitelja i osnivač Ch'an Budističke škole
u Kini u 6.st.po.n.e.Namjera mu je bila osmisliti jednu cjelovitu vježbu koja bi svojim
"ugrađenim",izuzetnim potencijalom pripomagala razvoju tijela i uma.




Svaka tehnika definirana je tako da odgovara ili korespondira s određenim
energetskim kanalom - meridijanom - stimulira i aktivira njegov protok chi
energije.Kad tako oslobođena energija,chi,nesmetano protiče meridijanima,
ona vitalizira i pomlađuje stanice tijela.
Osim što je prikladna za početnike svih životnih dobi,Lohan Kung forma
komplementarna je i svim stilovima borilačkih vještina.
U prvoj fazi,Lohan Kung razvija svijest o vlastitom tijelu,usklađujući opažanja,
namjere i fizičke pokrete i integrirajući ih u elegantnu formu.Redovito vježbanje,
između ostalog,ispravlja držanje,uči pravilnom disanju i kretanju,oslobađa u
cirkulacijskim sustavima elementa Vode(krv),Zraka(kisik) i Etera(chi),pobuđujući ih
na nesmetan rad.
U kasnijoj fazi,napredniji student uči zaista i osjetiti chi,postaje svjestan cirkulacije
energije u tijelu.Tijekom izvođenja forme,putem posebnih tehnika disanja i
koncentracijom,stalno se mijenja stupanj opuštenosti pri fizičkim pokretima.Upravo
takvim izmjenjivanjem opuštenosti,kontroliranim umom,regulira se protok chi-a
njegovim kanalima,dok fizički pokreti "masiraju" unutarnje organe.
Dakle,same tehnike na ugodan i ne pretjerano naporan način oporavljaju
zapostavljeni organizam "modernog" čovjeka.
Lohan Kung je ujedno i uvod u višu i napredniju energetsku formu-Sil Lohan
(mali Lohan) i sasvim meditativnu formu s minimumom pokreta-Dai Lohan(veliki Lohan).
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
* ovaj tekst se nalazi na koricama knjige Damira Tenodija,Vodič kroz borilačke
vještine,Lohan Kung,sa osvrtom na Tai Chi i par Chi Kung vježbi,Sydney,Zagreb,New York,1994.

Dolje,prikaz dijela vježbe Lohan Kung,"18 formi" :


---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Gdje možete prakticirati Lohan- Kung : Anan-Do

gore,Zagreb,siječanj,2002.,Sunčica Šamec,tajnica Društva Hrvatskih Haiku Pjesnika,
Koji Kimura,prijatelj iz Kyota, i nihonkichigai,šest mjeseci prije prvog putovanja u
Japan;photo by Mimi Marjanović Gonski


"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."

prof.V.Devide


"Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih."

Otac Pedro Arrupe(1907-1991),
28.nasljednik sv.Ignacija Loyole i
vrhovni poglavar Družbe Isusove,
podrijetlom Bask,djelovao u Japanu
27 godina(1938-1965); objavio
knjigu "Taj nevjerojatni japan",
Zagreb,1978.


U vrijeme srednjoškolskih dana započeo sam uz knjigu šetnju evropskom filozofijom,
onako iz gušta.Dalje me put vodio preko arapske misli sve do Indije i Tibeta.Iako me
se Indija dojmila,ipak nije to bilo to.Tibet sam zavolio.Njegovu povijest i kulturu.Još
nisam bio tamo.Jednom hoću.Preko Indije i Tibeta,stigao sam i do Kine.Lao-tse,
Konfuchije,a upoznao sam se i sa Budhinim Putem.Logičan slijed je bio Japan.I kako
to često biva upravo sam u to vrijeme u antikvarijatu(onaj na Zrinjevcu) naletio na
knjigu prof. Devidea "Zen".




gore,naslovnica knjige "Zen" prof.Devidea,knjige koja je promjenila moj život;
dolje,prof. Devide ispred svoje biblioteke




Bila je to ljubav na prvi pogled.Nakon što sam progutao knjigu,bilo je jasno.Vratio sam
se kući.Stvari su sijele na svoje mjesto.Kao da sam tražio cijelo vrijeme nešto,a da
nisam toga bio ni svjestan.Japan i ja.Kada me prijatelji u Japanu pitaju : Zašto Japan ?
Kako ? Kažem im da nisam ja izabrao njega,nego on mene.Možda, jer smo slični.
Misli li netko da se nisam pokušao maknuti od njega ?Ali nije išlo.Ne.Kao čičak se
primio i ne pušta.I zove me.Svaki dan.Nekad mi tako fali da osjećam fizičku bol.
Povremeno ga sanjam.Kako hodam ulicama njegovih gradova.Koja je to samo rupa
bez dna.Kako ju zatvoriti ? Jedan od načina su moji blogovi.Odem ga i posjetiti jednom
u godini.Ali na kratko.Prekratko.Samo na dva tjedna.Ali jedno znam.Jednom ću otići i
ostati zauvijek.Ne možeš protiv horoskopa.A i čemu.Vidjeli smo se zadnji put prije tri
mjeseca.Jako mi nedostaje.Počeo sam planirati slijedeći susret.Negdje na proljeće.
Kad cvjetaju trešnje.Jedva čekam.Povratk kući.




gore,nihonkichigai,9.lipnja 2002.,Kyoto Kennin-ji,najstariji zen hram u Kyotu iz 1202.
godine;photo by Koji Kimura

Učenik : Što je zen ?
Učitelj vadi bananu,ljušti je ,i jede.
Učenik : Da li je to sve ? Zar mi ne možete pokazati još nešto ?
Učitelj : Priđi bliže,molim te.
Učenik prilazi.Učitelj mu kaže : Uzmi i ti malo.
Učenik pojede ostatak banane,pokloni se i odlazi.
-----------------------------------------------------------------------------




gore,Koto-in, jedan od vrtova zen hrama Daitoku-ji u Kyotu

Koto-in je dao podići samuraj Hosokawa Tadaoki(1563-1645).
Služio je pod Toyotomi Hideyoshijem.Studirao je zen u Daitoku-ji
hramu kod majstora Seigana(1588-1661) i umjetnost čajnog obreda
kod Sen no Rikyua.




gore,Hosokawa Tadaoki



gore,Toyotomi Hideyoshi



gore,Sen no Rikyu,majstor Puta čaja o kojem sam pisao u tekstu o Muromachi
periodu od 11.kolovoza


















* fotografije su sve sa interpleta;moje nisu na cd-u,samo u klasičnom obliku,a i ove su puno bolje...

Gdje su strasti snažne,izvori Božanskog
su plitki.




Nemate li štap,uzet ću vam ga.
Imate li ga,dat ću vam ga.




Put zena zahtijeva veliku vjeru,veliku sumnju i
veliku hrabrost.Nijedna prazna glava neće mu se
usuditi doći blizu.




Kada otvorite knjigu prof. Devidea "Zen"(to je ona s žutim
koricama,vidi dolje) dočeka vas slijedeći tekst :

Dok smo mi laici-posjetioci,nakon obuke u zazenu,po
običaju hrama Soji-ji prali hramske zahode,motrio sam
kako taj isti posao radi jedan njegov redovnik;s krpom
u ruci-bez gumenih rukavica-prao je pod i brisao ga od
ostataka prljavštine i mokraće,a četkom je čistio zahodske
školjke od ostataka izmetina.Sve smo to,doduše,radili i
mi,ali bitno drugačije.Čini mi se da je većina nas svrhu
tog posla vidjela u tome da nas pouči poniznosti i
skromnosti.Međutim,s lica i pokreta redovnika vidjelo se
nešto posve drugo:Naime,da on čišćenje zahoda
doživljava kao nešto obično pri čemu nije potrebna
nikakva samodisciplina.Jednostavno,to je posao kao i
svaki drugi.Tome redovniku-čije mi ime nije poznato-
posvećena je ova knjiga.




...na babl blogu možete čitati o razlici pristupa radu
japanaca i hrvata...

-----------------------------------------------------------------------------------
na molbu pojedinih blogera (vidi dolje) stavljam još jedan svoj haiku
pokušaj,mada ne kužim kaj vidite u njima, ja sam samo zaljubljenik u
haiku poeziju,a ne majstor haikua,ne znam ništa o tome...ipak,drago mi
je ako vam se sviđa,pa evo jednog:

proljetna noć
vrisak tramvaja
pozdravlja budne

Oznake: zen

Uzvišeni Put nije težak
Samo ako ne prebireš i ne biraš.
Ne poseži ni ne odbacuj
Pa ćeš jasno razumjeti.
Udalji se i za trun,
Daleko si kao zemlja od nebesa.
Ako želiš da se Put otkrije,
Ne budi ni za niti protiv.
Opreka između za i protiv -
To je bolest uma.
Bez poznanja tajnovitog načela
Uzaludno je vježbati mir.
Put je savršen poput golemog prostora,
Nema manjka, nema viška.
Zbog posezanja i odbacivanja
ne možeš ga doseći.
Ne slijedi uvjetovano postojanje;
Ne prebivaj u prihvaćanju praznine.
U jednosti i jednakosti
Pomućenost sama nestaje.
Zaustavi djelovanje i vrati se mirnoći
I ta će mirnoća biti još djelatnija.
Tek zaostajući u dvojnosti
kako ćeš prepoznati jednost?
Ako ne prodreš u jednost
Oba mjesta gube svrhu.
Odagnaj postojanje i past ćeš u postojanje;
Slijedi prazninu i okrenut ćeš joj leđa.
Suvišan govor i mišljenje
Odvraćaju te od sklada s Putem.
Dokini govor i mišljenje
I nema toga u što ne možeš prodrijeti.
Vrati se temelju i dosegni načelo;
Slijedi uvid i izgubit ćeš ga.
Jedan tren obrtanja svjetla (uma)
Veći je od ranije praznine.
Ranija praznina je preobražena;
Sve je to posljedica pomućenih gledišta.
Ne treba tražiti stvarnost;
Samo utrni svoja gledišta.
Ne prebivaj u dvojnim gledištima;
čuvaj se da ih ne tražiš.
čim postoji dobro i loše
Um je raspršen i izgubljen.
Dva dolazi od jednog,
Pa ipak ne drži niti jedno.
Kada um ne izniče
Bezbrojne pojave su bez manjka.
Bez manjka, bez pojava,
Nema iznicanje, nema uma.
Subjekt je utrnut s objektom.
Objekt tone sa subjektom.
Objekt je objekt zbog subjekta.
Subjekt je subjekt zbog objekta.
Znaj da su ta dva
Izvorno jedna praznina.
U jednoj praznini oba su isto,
Sadrže sve pojave.
Ne videći nježno ili grubo
Kako bi bilo pristranosti?
Veliki Put je prostran
Ni lagan niti težak.
Uskih pogleda i sumnji,
Žurba će te usporiti.
Veži se za nj, i izgubit ćeš mjeru,
Um će krenuti zastranjujućim putem.
Otpusti i budi neusiljen,
Osjeti ni kretanje niti stajanje.
Uskladi se sa svojom prirodom, združi s Putem,
Lutaj s mirom, bez jada.
Okovan mislima, odvajaš se od stvarnog;
a potonuće u tromost je jednako zlo.
Nije dobro moriti duh.
čemu posrtati između odbojnosti i privrženosti?
Ako želiš ući u jedno vozilo,
Ne budi zgađen nad područjem osjetila.
Bez odbojnosti ka osjetilom području,
postaješ jedno s istinskim prosvjetljenjem.
Mudri nemaju poticaja;
Budale si navlače okove.
Jedna pojava se ne razlikuje od druge.
Pomućeni um prianja svemu za čime žudi.
Koristiti um za njegovanje uma -
Nije li tu velika greška?
Zalutali um rađa mirnoću i pomutnju;
U prosvjetljenju nema sviđanja ili nesviđanja.
Dvojnost svih stvari
Istječe iz krivih razlikovanja.
San, obmana, cvijet na nebu -
Kako li su vrijedni posizanja?
Dobitak i gubitak, pravo i krivo -
Odbaci ih sve odmah.
Ako se oči u snu ne sklope,
Svi će snovi sami prestati.
Ako um ne razlikuje,
Sve pojave su od jedne takvosti.
Srž jedne takvosti je duboka;
Nepokretne, uvjetovane stvari su zaboravljene.
Promatraj sve pojave kao jednake,
I vraćaš se stvarima kakve jesu.
Kada subjekt nestane,
Ne može biti mjerenja ili poredbe.
Zaustavi djelovanje i nema djelovanja;
Kad djelovanje stane, nema počinka.
Obzirom da je dva nemoguće utemeljiti,
Kako može biti jedno?
U samoj krajnosti,
Pravila i propisi ne postoje.
Razvij um nepristranosti,
I sva će djela počinuti.
Nemirne dvojbe su sasvim pročišćene.
Prava vjera je uspravljena.
Ništa ne ostaje,
Ništa se ne pamti.
Jasan i prazan, prirodno djelujući,
Um se ne napreže.
To nije mjesto razmišljanja,
Razumu i osjećaju teško ga je pojmiti.
U stvarnom području istinske takvosti,
Nema drugog, nema sebe.
Uskladiti se s tim je životno važno;
Vrati se samo na "ne-dva".
U ne-dva sve su stvari u jedinstvu;
Ništa nije isključeno.
Mudri u deset smjerova
Ulaze u ovo načelo.
Ovo načelo nije ni brzo ni sporo -
Jedna misao za deset tisuća godina.
Boraveći nigdje pa ipak svugdje,
Deset smjerova je tu ispred tebe.
Najmanje je isto najvećem
U području gdje je obmana dokinuta.
Najveće je isto najmanjem;
Granice nisu vidljive.
Postojanje je upravo praznina;
Praznina je upravo postojanje.
Ako nije tako
Onda nemoj održavati.
Jedno je sve;
Sve je jedno.
Ako možeš biti tako,
čemu briga o nesvršetku?
Vjera i um nisu dva;
Ne-dvojnost je vjera u um.
Staza riječi je dokinuta;
Nema prošlosti, nema budućnosti, nema sadašnjosti.




Hsin Hsin Ming

verses on the faith mind / inscribed on the believing mind


The Great Way is not difficult

for those who have no preferences.

When love and hate are both absent

everything becomes clear and undisguised.

Make the smallest distinction, however,

and heaven and earth are set infinitely apart.



If you wish to see the truth

then hold no opinions for or against anything.

To set up what you like against what you dislike

is the disease of the mind.

When the deep meaning of things is not understood,

the mind’s essential peace is disturbed to no avail.



The Way is perfect like vast space

where nothing is lacking and nothing is in excess.

Indeed, it is due to our choosing to accept or reject

that we do not see the true nature of things.



Live neither in the entanglements of outer things,

nor in inner feelings of emptiness.

Be serene in the oneness of things and such

erroneous views will disappear by themselves.



When you try to stop activity by passivity

your very effort fills you with activity.

As long as you remain in one extreme or the other

you will never know Oneness.



Those who do not live in the single Way

fail in both activity and passivity,

assertion and denial.

To deny the reality of things

is to miss their reality;

To assert the emptiness of things

is to miss their reality.



The more you talk and think about it,

the further astray you wander from the truth.

Stop talking and thinking,

and there is nothing you will not be able to know.



To return to the root is to find meaning,

but to pursue appearances is to miss the source.

At the moment of inner enlightenment

there is a going beyond appearance and emptiness.

The changes that appear to occur in the empty world

we call real only because of our ignorance.



Do not search for the truth;

only cease to cherish opinions.

Do not remain in the dualistic state.

Avoid such pursuits carefully.

If there is even a trace of this and that,

of right and wrong,

the mind-essence will be lost in confusion.



Although all dualities come from the One,

do not be attached even to this One. icon

When the mind exists undisturbed in the Way,

nothing in the world can offend.

And when a thing can no longer offend,

it ceases to exist in the old way.



When no discriminating thoughts arise,

the old mind ceases to exist.

When thought objects vanish,

the thinking-subject vanishes:

As when the mind vanishes, objects vanish.



Things are objects because of the subject (mind):

the mind (subject) is such because of things (object).

Understand the relativity of these two

and the basic reality: the unity of emptiness.

In this Emptiness the two are indistinguishable

and each contains in itself the whole world.

If you do not discriminate between coarse and fine

you will not be tempted to prejudice and opinion.



To live in the Great Way is neither easy nor difficult.

But those with limited views are fearful and irresolute:

the faster they hurry, the slower they go.

And clinging (attachment) cannot be limited:

Even to be attached to the idea of enlightenment

is to go astray.

Just let things be in their own way

and there will be neither coming nor going.

Obey the nature of things (your own nature)

and you will walk freely and undisturbed.



When the thought is in bondage the truth is hidden

for everything is murky and unclear.

And the burdensome practice of judging

brings annoyance and weariness.

What benefit can be derived

from distinctions and separations?



If you wish to move in the One Way

do not dislike even the world of senses and ideas.

Indeed, to accept them fully

is identical with enlightenment.


The wise man strives to no goals

but the foolish man fetters himself.



There is one Dharma, not many.

Distinctions arise

from the clinging needs of the ignorant.

To seek Mind with the (discriminating) mind

is the greatest of all mistakes.



Rest and unrest derive from illusion;

with enlightenment

there is no liking and disliking.

All dualities come from ignorant inference.

They are like dreams or flowers in air -

foolish to try to grasp them.

Gain and loss, right and wrong,

such thoughts must

finally be abolished at once.



If the eye never sleeps,

all dreams will naturally cease.

If the mind makes no discriminations,

the ten thousand things are as they are,

of single essence.

To understand the mystery of this One-essence

is to be released from all entanglements.



When all things are seen equally

the timeless Self-essence is reached,

No comparisons or analogies are possible

in this causeless, relationless state.

Consider movement stationary

and the stationary in motion,

both movement and rest disappear.



When such dualities cease to exist

Oneness itself cannot exist.

To this ultimate finality

no law or description applies.



For the unified mind in accord with the way

all self-centered striving ceases.

Doubts and irresolutions vanish

and life in true faith is possible.

With a single stroke we are freed from bondage:

Nothing clings to us and we hold to nothing.



All is empty, clear, self-illuminating,

with no exertion of the mind’s power.

Here thought, feeling,

knowledge and imagination are of no value.


In this world of suchness

there is neither self nor other-than-self.

To come directly into harmony with this reality

just say when doubt rises "not two".

In this "not two" nothing is separate,

nothing is excluded.



No matter when or where,

enlightenment means entering this truth.

And this truth is beyond extension

or diminution in time and space:

In it a single thought is ten thousand years.



Emptiness here, emptiness there,

but the infinite universe

stands always before your eyes.

Infinitely large and infinitely small;

no difference, for definitions have vanished

and no boundaries are seen.



So too with Being and non-Being.

Don’t waste time in doubts and arguments

That have nothing to do with this.



One thing, all things,

move among and intermingle without distinction.

To live in this realization

is to be without anxiety about non-perfection.

To live in this faith is the road to non-duality,

because the non-dual is one with the trusting mind.



Words!

The Way is beyond language,

for in it there is

no yesterday

no tomorrow

no today.

* translated from the Chinese by Richard B. Clarke
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
"Vjera u um" ili "Potvrđivanje vjere u um"(kin.Hsin Hsin Ming, jap.Shinjimei) mnogi
smatraju prvim kineskim ch'an(zen) dokumentom.To je jedan od zen zapisa koji
izaziva najveće divljenje i još od drevnih vremena učitelji su uzimali citate iz njega;
samo prvih nekoliko redova su osnove za nekoliko koana u "Zapisima sa Plave stijene".
Ovo djelo se prvobitno sastojalo od 584 znaka;svaki od 146 stiha koji se ne rimuje
sastoji se od četiri znaka umjesto od pet ili sedam kako je uobičajeno u kin.pjesništvu,
što mu daje zen sažetost koja onemogućava bilo kakvu literalnu ili retoričku nakićenost.
Prvi znak u naslovu Hsin znači vjeru ili povjerenje.Mnogo jača i od svakog vjerovanja,
vjera je ubjeđenje koje proističe iz intuitivne svijesti - makar i u prolaznim trenucima - o
nedjeljivosti svih postojanja.Drugi Hsin znači um,temelj svih pojava,ono što zna,nasljedno
pravo svakog od nas.

Roshi Philip Kapleau

Autor teksta Vjera u um je Seng Ts'an(umro 606.) treći patrijarh kineskog cha'na,vidi dolje



------------------------------------------------------------------------------------------------------
* O ovom tekstu su između ostalih pisali i Daisetz Teitaro Suzuki,Reginald Horace
Blyth,Vladimir Devide te Dušan Pajin koji je objavio tekst "O najboljem Putu" u
časopisu KULTURE ISTOKA,god.IV,br.14,okt./dec. 1987.,str.15-21.

*PIJTE VODU NA PRAZAN ŽELUDAC*

U Japanu je navika piti vodu odmah nakon buđenja. I znanstveni testovi su
također uvidjeli prednosti te tehnike. Liječenje vodom daje rezultate za
"stare" i ozbiljne bolesti kao i za "nova " moderna oboljenja - priznato je
kao 100%-tno efikasno za liječenje slijedećih bolesti:

glavobolja, bolovi u tijelu, srčani sustav, artritis, brzi otkucaju srca,
epilepsija, masnoća u krvi, bronhitis, astma, TB, meningitis, bolesti
bubrega i mokraćnih organa, povraćanje, gastritis, dijareja, hemoroidi,
dijabetes, zatvor, sve bolesti očiju, bolesti maternice, rak i menstrualani
poremećaji, bolesti uha, grla i nosa.

*METODA LIJEČENJA*

1. čim se probudite ujutro, prije nego operete zube, popijte 4 x 160 ml
(640ml) čaša vode

2. operite zube i usnu šupljinu i nemojte jesti ni piti ništa narednih 45
minuta

3. nakon 45 min. možete mormalno jesti i piti

4. nakon 15 min. (koliko je trajao vaš doručak/ručak/večera) nemojte jesti
ili piti ništa narednih 2 sata.

5. oni koji su stari ili bolesni i ne mogu popiti 4 čaše vode odmah na
početku (dok se ne priviknu) mogu početi tako da popiju odjednom koliko mogu
a onda svakim danom povećavati količinu vode dok ne dosegnu te 4 čaše vode.

6. ova metoda izliječit će bolesne i a zdravi će uživati još veće zdravlje

*KOLIKO JE DANA POTREBNO DA SE IZLIJEČE SLIJEDEĆE BOLESTI:*

1. visoki krvni tlak - 30 dana

2. gastritis - 10 dana

3. dijabetes - 30 dana

4. zatvor - 10 dana

5. rak - 180 dana

6. TB - 90 dana

7. oni koji imaju artritis, ovu metodu liječenja mogu provoditi samo 3 dana
u prvom tjednu, a od drugog tjedna nadalje, dnevno.

Ovo liječenje nema popratnih efekata, osim što ćete češće ići mokriti.

Dobro bi bilo da ovo uzmemo za dnevnu praksu tokom cijelog života, a ne samo
dok liječimo bolest. Pijete vodu i ostanite aktivni.

Ima smisla. Kinezi i Japanci piju vruć čaj tijekom jela ... ne hladnu vodu.
Možda je vrijeme da usvojimo njihove navike pijenja (u malim gutljajima)
tijekom jela.

Ovaj članak je koristan za one koji piju hladnu vodu.

Lijepo je popiti neko hladno piće nakon obroka, ali hladna voda će zbiti
masnoće koje ste upravo konzumirali - usporit će probavu. Kada takve
tvorevine reagiraju s kiselinom, slome se i crijeva ih apsorbiraju brže nego
krutu hranu. To će izbrazdati crijeva (oštetiti crijevne resice) i uskoro će
uzrokovati debljinu i voditi do raka. Zato je *bolje piti toplu juhu ili
toplu vodu nakon jela*.

*Važna napomena o srčanom udaru: * morate znati da nisu uvijek isti simptomi
prije srčanog udara bol u lijevoj ruci. Budite svjesni intenzivne boli u
čeljusti (vilici). Mučnina i intenzivno znojenje također su uobičajeni
simptomi. 60% ljudi koji su imali srčani udar tijekom sna, nisu se više
probudili. Bol u čeljusti može vas probuditi iz čvrstog sna. Budite pažljivi
i svjesni toga. Što više znamo, imamo više šansi za preživljavanje...

*Kardiolozi savjetuju svakome tko dobije ovaj mail da ga proslijedi dalje -
bit će vrijedno ako spasimo bar 1 život. *


* hvala Vandi - vadimastok na tekstu,Domo arigato gozaimashita !

Oznake: voda

Zbog čega se na Zapadu na uljudnost gleda s podozrenjem ? Zašto
uglađenost nerijetko znači distancu(čak bijeg) ili licemjerje ?Zašto je
"neformalni" odnos(kako se ovdje sa zadovoljstvom kaže) poželjniji
od jednog kodiranog odnosa ?
Neuglađenost zapada počiva na izvjesnom mitu o "osobi".Topologijski,
zapadnom se čovjeku pripisuje dvojstvo;on je sastavljen od onog
društvenog,izvještačenog,krivog,"izvanjskog",i od onog osobnog,
autentičnog,"unutranjeg" (koje je mjesto komunikacije s bogom).Prema
takvu crtežu,ljudska "osoba" jest mjesto ispunjeno prirodom(ili božanstvom,
ili krivnjom),opasano,ograđeno društvenim omotom koji nije jako cijenjen:
ljubazna gesta(kada je postulirana) znak je poštovanja koje jedna
cjelokupnost s drugom razmjenjuje kroz svjetovnu granicu(tj. unatoč i
posredstvom te granice).Međutim,ako upravo unutrašnjost "osobe"
prosuđujemo kao dostojnu štovanja,logično je da bolje upoznajemo tu osobu
osporavajući svaki interes njenom svjetovnom omotu:dakle,taj je odnos lažno iskren,brutalan,ogoljen,okrnjen(misli se) za svaku označenost,nezainteresiran
za svaki posrednički kod,koji će bolje uvažavati individualnu cijenu drugoga:
biti neučtiv,znači biti istinit,kazuje logika zapadnog morala.Jer ako doista postoji
ljudska "osoba" (kompaktna,puna,centrirana,posvećena),bez sumnje upravo nju
namjeravamo "pozdraviti" u prvom pokretu(glavom,usnama,tijelom);međutim,
moja vlastita osoba,ulazeći neizbježno u borbu s punoćom one druge mora
odbaciti svako posredovanje izvještačenosti i mora priznati integritet (uistinu
dvosmislena riječ,podrazumjeva ono fizičko i ono moralno) svoga "unutarnjeg",
ako želi da bude priznata;a u idućem koraku,ukrotit ću moj pozdrav,pretvarat ću
se da je on prirodan,spontan,oslobođen,očišćen od svakog koda:bit ću jedva
prijazan,ili prijazan prema prividno izmišljenoj fantaziji,kao što je to Princeza od
Parme(kod Prousta),naznačujući širinu svojih prihoda i visinu svog ranga(tj. svoj
način da bude "puna" stvari i da se konstituira kao osoba) kroz željenu
"jednostavnost" svojih manira ,a ne kroz udaljenu krutost svoga pristupa:
koliko sam jednostavan,koliko sam prijazan,koliko sam iskren,koliko sam
netko,upravo to kazuje neuljudnost zapadnjaka.Ona druga ljubaznost,po
pomnosti svojih kodova,po jasnom grafizmu svojih gesta,pa i zato što nam se
čini pretjerano smjernom (tj. u našim očima "ponižavajućom") budući da je čitamo,
po našem običaju,prema metafizici osobe,ta je ljubaznost izvjesno vježbanje praznog
(kao što i možemo očekivati od jakog koda koji,međutim, "ništa" ne znači).Dva se
tijela duboko klanjaju jedno pred drugim(pri tome ruke,koljena i glava ostaju na
propisanomu mjestu) prema suptilno kodiranim stupnjevima dubine.Ili (kako to
stoji na staroj slici):da bih uručio poklon,liježem savinut do inkustracije a,da bi mi
odgovorio,moj partner čini isto:jedna te ista niska linija,linija poda,koja povezuje
onog koji dariva,onog koji prima i ulog protokola,kutiju u kojoj možda ničeg nema
- ili je u njoj tek neka sitnica;na taj je način činu razmjene dan grafički oblik
(upisan u prostor sobe), "i po tome obliku,u činu razmjene je dokinuta svaka
pohlepa (poklon ostaje u zraku između dva iščeznuća).
Pozdrav ovdje može biti sačuvan od svakog poniženja ili od svake taštine,jer,
doslovno,on nikog ne pozdravlja ;on nije znak nadzirane,popustljive i oprezne
komunikacije,između dvaju osobnih carstava(od kojih svako caruje nad svojim
Ja,malim posjedom kojega "ključ" posjeduje);on je samo oznaka mreže oblika u
kojoj ništa nije zaustavljeno,zavezano,duboko.Tko koga pozdravlja ?Samo takvo
pitanje opravdava pozdrav,savija ga prema dubokom naklonu,spljoštavanju,
poziva u njemu na trijumf,ali ne na smisao,nego na grafizam i daje držanju koje mi
čitamo kao pretjerano,samo očuvanje geste čije čitavo označeno jest neobjašnjivo
odsutno.Oblik je prazan kaže - i ponavlja - budistička izreka.A upravo to najavljuje
kroz praksu oblika(riječ čiji su plastički i svjetovni smisao ovdje nerastavljivi)
uljudnost pozdrava,savijanje dvaju tijela koja se upisuju,ali se ne bacaju ničice.
Naše navike govorenja su manjkave,jer ako kažem da je tamo uljudnost religija,
ostavljam mogućnost da se to razumije kao da u toj uljudnosti ima nečega svetog;
izraz je potrebno iskriviti na taj način da se dade naslutiti da je tamo religija tek
uljudnost ili još bolje:da je uljudnost postavljena na mjesto religije.
--------------------------------------------------------------------------------------
* Roland Barthes,"Carstvo znakova",Zagreb,1989.,str.86-92.,tekst "Duboki pokloni"

Danas na HTV 1 u 13:55,repriza

U velikoj većini zemalja,stariji supružnici,ako dožive zlatne godine,
bave se planiranjem kako najbolje nastaviti zajednički život u mirovini.
U Japanu generacija 60+ bori se prije svega kako uopće ostati zajedno.
Prema procjenama,sedam milijuna Japanaca otišlo je u mirovinu prošle
godine ili će otići ove.Oženjeni cijeli radni vijek,zapravo za svoj posao,
kada on prestaje,suočavaju se s golemim obiteljskim problemom.
Supruge ne zahtijevaju rastavu,ali žele odvojen život !

Urednica i voditeljica Mirjana Rakić

Ponoćna antologija

Ne živjeti/Ikinai/Suicide Tour Bus

japanski film


utorak/srijeda,21/22.8.2007. u 00:35 sati HRT 1

vidi više

Shinto svetište Yasukuni jinja(svetište mirne zemlje) je jedno od najvažnijih
shinto svetišta u Japanu.Nalazi se uz Yasukuni dori,preko puta Carske palače
u Tokyu.Dao ga je izgraditi 122.car Meiji(živio,1852-1912;vladao,1867-1912)
godine 1869. u čast žrtvama proteklih ratova.Prvih deset godina se zvao
Tokyo Shokosha,da bi mu promijenili ime u Yasukuni,mirna zemlja.



gore,car Meiji


Car je povodom promjene imena hramu rekao:

Preminuli ste s odanim i poštenim srcem,ne brinući se za svoje domove,
nemareći za svoje vlastite živote.Utemeljeno na ovim velikim i uzvišenim
junačkim dijelima,naše veliko carstvo vladat će kao mirna zemlja(yasukuni);
tako smo preimenovali ovo sveto mjesto u Yasukuni-jinja...i učinili da ono
postane Carsko Sveto mjesto posebnog položaja.Zavjetujemo se da ćemo
praviti žrtve od papira i svile,kao i pohvalnih čestitaka,i,od sada i zauvijek,
častit ćemo Vas i diviti Vam se.

Preimenovano sveto mjesto razvilo je niz obreda koji su slavili uspomenu na
poginule i potvrdili carsku pozornost na njih.Osim toga,preko Yasukunija,
carska je zahvalnost iskazana palima u ratu.Ispočetka je car slavio mrtve koji
su mu pomogli pri svrgavanju šogunske vlasti Tokugawa(1603-1868).Nakon
toga,svetište je vezano je uz vojsku slaveći sve vojnike pale u ratovima,što
je ukupno oko 2.460.000 duša.To se razdoblje proteže od prve ekspedicije
modernog Japanu u inozemstvu,na Tajvan 1874.,pa sve do rata na Pacifiku
(1941-1945).U prosincu 1945.,prema 'dekretu o shintoizmu' koji je objavio
glavni stožer američkih "savezničkih" snaga,Yasukuni je odvojen od države.
Vodi ga jedno vjersko društvo i spada u privatno područje,jednako kao
katoličke crkve i budistički hramovi,prema načelu odvojenosti politike i religije
koje je zapisano u ustavu donesenom 1946.To je i dalje na snazi.Od svog
imenovanja 2001. pa sve do odlaska 2006.,premijer Junichiro Koizumi
(objavio svojevremeno CD sa pjesmama Elvisa Presleya) posjećivao je
Yasukuni svakog 15.kolovoza-dan poraza Japana,ali i dan pobjede Kine u
ratu s Japanom i dan oslobođenja od kolonijalne dominacije za Koreju.
Yasukuni je postao najvažniji diplomatski problem između Tokya s jedne
strane i Pekinga i Seula s druge strane.Problem je u tome što Seul i Peking
smatraju da se Koizumi dok se klanja japanskim žrtvama ratova,klanja i nekim
ratnim zločincima koje je međunarodni vojni sud za Daleki istok osudio na
smrt u takozvanom Tokijskom procesu(svibanj 1946. - studeni 1948.).
Sedam osoba,među kojima i tadašnji premijer i bivši general,Hideki Tojo,
pogubljeno je,dok je preostalih sedam umrlo u zatvoru.

U sklopu svetišta nalazi se muzej Yushukan.Ulaz je 200 yena(10 kuna),a
muzej radi od 9 do 17 sati.



gore,zero



gore,Koizumi u Yasukuniju



gore,japanska desničarska mladež maršira Yasukinijem



gore,Yasukuni nekad;dolje Yasukuni danas



gore i dolje,slikano prije tri dana;gore,uniforme iz Drugog sv.rata i dolje,
okupljeno mnoštvo



dolje,Yasukuni jinja










--------------------------------------------------------------------------------------
* Izvori:Totman,Povijest Japana i tekst iz LE MONDE diplomatique,hrvatsko izdanje,
ožujak 2007.,broj 3,str.14 i 15.TetsuyeTakahashija,prof. na Tokiskom sveučilištu,
autora knige Pitanje Yasukuni-jinja,Tokyo,2005.

Redovnik upita učitelja:"Već je neko vrijeme otkako sam došao k vama da me
podučite svetom putu Budhe,no nikad mi niste dali ni slutnju toga.Molim vas,
imajte više razumjevanja."Na ovo mu učitelj odgovori:"Kako to misliš,sine moj ?
Svako jutro me pozdraviš i zar ti ja ne odzdravim ? Kad mi doneseš šalicu čaja,
zar je ja ne prihvatim i ne uživam ispijajući je ? Osim ovoga,kakve još poduke
želiš od mene ?"

Danas malo iza ponoći (između 00:00 i 00:30) na HTV 1 japanski film
"Nakon života" redatelja Hirokazu Koreede



* više o filmu i redatelju

U 2007. godini je nastavljena već tradicionalna akcija ,,tisuću ždralova iz
Hrvatske za Hirošimu'',koju je organiziralo Hrvatsko-Japansko kulturno
i gospodarsko društvo.Učenici osnovnih škola iz cijele Hrvatske izradili su
papirnate origami ždralove,koji su svečano prikupljeni u lipnju,u Zagrebu.
U nastavku akcije,i ove godine je HJKGD sudjelovalo u komemorativnom
programu u japanskom gradu Hirošimi.Član Društva,Davor Margetić je bio
prisutan na ceremoniji mira,te iz Hrvatske donio tisuću papirnatih ždralova
koje su izradili učenici osnovnih škola iz cijele Hrvatske.
Ždralovi su postavljeni u podnožju dječjeg spomenika miru,zajedno sa
ždralovima koji su došli iz cijelog Japana i Svijeta.





Komemoracija žrtvama atomske bombe bačene na Hirošimu je obilježena vrlo
svečano.Veliki broj ljudi je došao u Park Mira, kako bi odao počast stradalima
od atomske bombe.Svečani program je počeo u 8 sati u jutro,pozdravnim
govorom gradonačelnika Hirošime i dvoje učenika,nakon čega je u 8.15 sati,
na sam moment kada je bomba bačena bila minuta šutnje,kada se oglasilo
zvono.Nakon toga su pušteni golubovi mira,te je program nastavljen
govorima japanskog premijera,gradonačelnika i generalnog sekretara
ujedinjenih naroda.Program je završio izvođenjem pjesme mira grada Hirošime.
Tijekom cijele ceremonije,kroz sve govore,podsjećalo se na tragični
događaj i stradanja od atomske bombe,koji se nikada ne smiju zaboraviti i
ponoviti.Svi su složni u apelu za potrebom što bržeg postizanja mira u
Svijetu, bez atomskog oružja.Ovakva poruka je upućena svim vladama u
Svijetu.Svoj mali doprinos su dali učenici i nastavnici iz Hrvatske izrađivanjem
papirnatih ždralova i širenjem ideje o miru.



Davor,član našeg Društva u Hiroshimi,prije tjedan dana
----------------------------------------------------------------------------------------
* zahvalio bi se Davoru što nam je poslao tekst i fotografije iz Japana,gdje se on nalazi;također bi se zahvalio blogerici born to be wild koja je pružila neizmjerljivu pomoć da stavim slike na blog;sa zahvalnošću sagibljem glavu;
Domo arigato gozaimashita !

Muromachi period započeo je svrgavanjem vladajućeg klana Hojo i povratkom
na vlast 96.cara Go-Daigoa(živio,1288-1339;vladao,1318-1339),koji je bio
protjeran na otok Oki.Go-Daigo je uz pomoć Kitabatake Chikafuse(1293-1354),
učena savjetnika i autora carske kronologije "Jino shotoki",Kusunoki Masashige
(1294-1336),ratnika čija se statua na konju nalazi u parku ispred Carske palače
u Tokyu i Ashikage Takaujija(1305-1358),vođe klana Ashikaga,započeo Obnovu
ili Restauraciju Kenmu.




gore,96.car Go-Daigo(živio,1288-1339;vladao,1318-1339)




gore,Kitabatake Chikafusa




gore,Kusunoki Masashige,ispred Carske Palače u Tokyu




gore,Ashikaga Takauji(1305-1358),glava kuće Ashikaga i 1.shogun Muromachi
shogunata(1338-1573)


Ali već 1335. Takauji se okrenuo protiv cara Go-Daigoa i 1336.u bitci kod
Minatogawe pobjedio samuraje vjerne caru,Nittu Yoshisadu(1302-1338) i
Masashigea koji je poginuo.



gore,bitka kod Minatogawe,1336.




gore,Nitta Yoshisada(1302-1338)




gore,Ashikaga Takauji

Nakon što je Takauji 1336.slavodobitno ušao u Kyoto,car Go-Daigo je
pobjegao na jug i smjestio svoj dvor na planini Yoshino.Takauji je u Kyotu
postavio svog marionetskog cara,i tako su odjednom postojala dva carska
dvora,"sjeverni" u Kyotu i "južni" u planinama Yoshino.To je stanje trajalo do
1392.godine,kada su se dvorovi ujedinili.Ovo razdoblje sa dva dvora naziva se
Nambokucho tj. "sjeverni i južni dvorovi".
Godine 1338. Ashikaga Takauji postaje prvi shogun Muromachi(ili Ashikaga)
shogunata i učvršćuje još više svoju vlast u Kyotu.Njegov unuk i 3.shogun
Ashikaga shogunata Yoshimitsu(1358-1408,živio;1368-1394,"vladao" kao
shogun) dao je 1397. izgraditi za sebe,danas globalno poznat,Zlatni paviljon,
Kinkaku-ji(pravo ime ovog danas Rinzai zen hrama je Rokuon-ji).Yoshimitsu je
vladao iz palače Hana no Gosho(podignuta 1378) koja se nalazila u ulici
Muromachi u Kyotu prema kojoj je ovo razdoblje i dobilo ime.



gore,Ashikaga Yoshimitsu(1358-1408),3.shogun Ashikaga shogunata(1368-1394)



gore i dolje,Kinkaku-ji,Zlatni paviljon koji je Ashikaga Yoshimitsu dao je izgraditi
za sebe,a poslije njegove smrti 1408.poklonjen je Rinzai zen školi,i službeno ime
hrama je Rokuon-ji;godine 1950.jedan zen redovnik se zapalio u njemu;pisac
Yukio Mishima napisao je roman "Zlatni paviljon",koji je preveden i u nas;godine
1955. hram je obnovljen,i istina je da je pokriven zlatnim listićima





gore,Ashikaga Yoshimitsu i Kinkaku-ji,slika je iz 1879. godine

dolje,shoguni Ashikaga shogunata(1338-1573)

1. Ashikaga Takauji (1305–1358) (r. 1338–1358)
2. Ashikaga Yoshiakira (1330–1368) (r. 1359–1368)
3. Ashikaga Yoshimitsu (1358–1408) (r. 1368–1394)
4. Ashikaga Yoshimochi (1386–1428) (r. 1395–1423)
5. Ashikaga Yoshikazu (1407–1425) (r. 1423–1425)
6. Ashikaga Yoshinori (1394–1441) (r. 1429–1441)
7. Ashikaga Yoshikatsu (1434–1443) (r. 1442–1443)
8. Ashikaga Yoshimasa (1436–1490) (r. 1449–1473)
9. Ashikaga Yoshihisa (1465–1489) (r. 1474–1489)
10. Ashikaga Yoshitane (1466–1523) (r. 1490–1493, 1508–1521)
11. Ashikaga Yoshizumi (1480–1511) (r. 1495–1508)
12. Ashikaga Yoshiharu (1510–1550) (r. 1522–1547)
13. Ashikaga Yoshiteru (1536–1565) (r. 1547–1565)
14. Ashikaga Yoshihide (1540–1568) (r. 1568)
15. Ashikaga Yoshiaki (1537–1597) (r. 1568–1573)




gore i dolje,obiteljsko stablo muških članova Ashikaga klana



gore,klikni

Od 1467.do 1477. traje Oninski rat između klanova,zemlja je u rasulu i
klan Ashikaga ne vlada onako čvrsto kako bi htio.Čak dolazi do trzavica
i sukoba unutar klana.Članovi klana iz Kyota sukobljavaju se sa članovima
Ashikaga klana iz Kamakure.
Godine 1483. osmi shogun Ashikaga Yoshimasa(1436-1490,živio;1443-1473,
vladao) do je sagraditi na planini Higashiyama(Istočna planina) pored Kyota,
palaču koja je danas poznata kao Srebrni paviljon,Ginkaku-ji(službeno ime
danas,također Rinzai zen hrama kao i Kinkaku-ji, je Jisho-ji).



gore,Ashikaga Yoshimasa

dolje,Ginkaku-ji,Srebrni paviljon



Razdoblje koje je počelo 1467. Oninskim ratom,završilo je ulaskom Ode Nobunage
(1534-1582) godine 1568. u Kyoto.To razdoblje ratova,sukoba i nemira naziva se
Sengoku ili "period zaraćenih država".Zamjenit će ga razdoblje koje će ipak doći
postupno.Naziva se taihei "vrijeme velikog mira" ili bakuhan taisei tj. "struktura vlasti
bakufua i daimyoa".



gore,Oda Nobunaga,Nagoya festival


Iako su Ashikaga shoguni neprestano ratovali i trudili se zadržati što više vlasti,
imali su vremena i promicati umjetnost i kulturu,na svoje i zadovoljstvo drugih.
Tu su se najviše istakli već spomenuti 3. i 8. shogun,Yoshimitsu i Yoshimasa,
koji su najviše podupirali budističku školu zena.
Pod utjecajem zena razvijala se kultura čaja(cha-do ili sa-do,Put čaja) i čajni obred
(cha-no-yu,vruća voda za čaj),a njegov je najznačajniji predstavnik Sen-no-Rikyu
(1522-1591),koji je bio u službi kod Ode Nobunage,a kasnije kod Toyotomi
Hideyoshija(1536-1598),koji je nastavio tamo gdje je Nobunagu zaustavila nasilna
smrt.Ubijen je od jednog samuraja.Hideyoshi je optužio Rikyua za izdaju i urotu,
a Rikyu je morao izvršiti seppuku,iako nije bio kriv.Nakon Rikyuove smrti njegov sin
osnovao je tri škole Puta čaja,Omote-senke,Ura-senke i Mushanokoji-senke koje
djeluju i danas.Prije smrti Rikyu je napisao pjesmu:

Podižem mač,
ovaj svoj mač,
svoj davnašnji posjed-
Vrijeme je konačno došlo:
Podižem mač prema nebu.



gore Sen no Rikyu u akciji



gore,Toyotomi Hideyoshi


U Muromachi razdoblju živio je i jedan od najznačajnijih zen majstora Ikkyu Sojun
(1394-1481),kojeg se smatra jednom od najinteresantnijih persona u cijeloj
japanskoj povijesti.Sin cara i jedne od dvorskih dama,nikad nije bio priznat kao
takav.Najbolje ga oslikava jedna od njegovih pjesama:

Tijekom deset dana u ovom hramu
Duh mi je bio tjeskoban.
Noge su mi sputane beskrajnim zabranama.
pođete li u neke dane da biste me obišli,
pogledajte u ribarnici,u vinskom podrumu
ili u bordelu.



gore,Ikkyu Sojun,vidi na nihonkichigai blogu

Unatoč svemu,slikarstvo je bilo najdominatnija umjetnost ovog razdoblja.Također
je veliki utjecaj na slikarstvo imao zen.Razvio se stil suiboku-ga,slikarstvo vodom i
tušem ili sumi-e,crno-bijelo slikarstvo.Mnogi zen redovnici koji su se bavili slikarstvom,
odlazili su u Kinu,čije je slikarstvo tada bilo uzor u Japanu.Omiljeno je bilo pejzažno
slikarstvo,te slike ptica i cvijeća.Od mnogobrojnih slikara tog doba izdvojio bih
vjerojatno najznačajnijeg,Sesshua(1420-1506) kojeg se smatra jednim od najvećih
japanskih pejzažnih slikara svih vremena.Bio je zen redovnik najprije u hramu
Shokoku-ji,a zatim u hramu Kenjo-ji.Godine 1467. putuje u Kinu gdje ga prima i
sam kineski car koji se divi njegovom radu.



gore,Kataoka Tamako,Sesshu,1997.

dolje slike Sesshua



gore,Sesshu: "Landscape 1495" (SANSUI), Tokyo National Museum




Najstariji današnji vrtovi u Japanu potječu iz ovog perioda,naručito oni
pod utjecajem zena.Među njima su suhi vrt kare sansui u zen hramu Ryoan-ji
i Daisen-in u hramskom kompleksu Daitoku-ji,oba su u Kyotu.



gore,karesansui,suhi vrt zen hrama Ryoan-ji,Kyoto



gore,Daisen-in,vrt unutra zen kompleksda Daitoku-ji,u Kyotu
završen 1513.godine


Najznačajniji kreator čudesnih vrtova bio je zen redovnik Muso Soseki (1275-1351)
koji je za prvog Ashikaga shoguna Takaujija,dao kreirati vrtove u zen hramovima
Saiho-ji,godine 1339. i Tenryu-ji,godine 1343.



gore,Muso Soseki (1275-1351) zen redovnik,učenik Koho Kennichija tj. Bukkoku
Kokushija (1241-1316) sina cara Go-Sage;poznat i po tituli koju je dobio od cara
Go-Daigoa Muso Kokushi (učitelj) i posthumno dobivenim imenima i titulama od
cara Komyoa (živio,1322-1380;vladao kao 2.car sjevernog dvora,1336-1348),
Muso Shogaku Shinshu Kokushi



gore,Saiho-ji,poznat još kao i Kokedera(hram mahovine);za ulaz u hram morate se
najaviti bar tjedan dana ranije,dosta su strogi,a moguće je i da vas odbiju,bez
objašnjenja;dio vrta se vidi sa ceste,pa možete škicnuti,a i u samoj blizini nalazi
se mali zen vrt,kao mini Saiho-ji;zove se Take-dera ili hram bambusa,i vrijedi ga
posjetiti,a osim toga ulaz je besplatan

dolje,vrt i jezero u zen hramu Tenryu-ji





U ovom burnom razdoblju razvila se i No drama.Za njen razvoj najzaslužniji su
Yuzaki Kiyotsugu(1333-1384) poznatiji kao Kanami i njegov sin Yuzaki Motokiyo
(1363-1443) poznatiji kao Zeami(negdje Seami).Kada je 3. Ashikaga shogun
Yoshimitsu(1358-1408) vidio Zeamijevu izvedbu no drame,toliko se oduševio da
ga je uzeo pod svoju zaštitu i sam posato glumac u no dramama.



gore,Zeami

dolje,no drama na no pozornici



Najvrijednije književno djelo Muromachi razdoblja smatra se Tsurezuregusa,
"Zapisi u dokolici" Yoshide Kaneyoshija ili Yoshide Kenka(1287-1350).Ovo djelo
spada u vrstu zaihitsu "zapisi što slijede kist",kao i poznato djelo,već spomenuto
na ovom blogu,djelo dvorske dame iz 11.st. Sei Shonagon Makura no soshi tj.
"Zapisi pod uzglavljem".Autor "Zapisa u dokolici",Yoshida Kenko bio je shinto
svećenik plemićkog podrijetla koji je služio na dvoru 91.cara Go-Ude(živio,1267-
1324;vladao,1274-1287).Kada je car umro,Yoshida Kenko se zaredio za budist.
svećenika i preselio se u malu kolibu pored Kyota.Tsurezuregusa sadrži zapise
nastale tijekom dokolice,misli o filozofiji,kulturi,religiji,estetici,ljudima općenito i
drugim stvarima.



gore i dolje,Yoshida Kenko



dolje,Tsurezuregusa



Muromachi razdoblje značajno je i po tome što su se prvi put susrele zapadna
(evropska) kultura i japanska.Godine 1543. prvi portugalski trgovci i 1549.
Isusovci na čelu sa Franjom Ksaverskim stigli su u Japan.Interesantne su
slijedeće činjenice.Jedan od prvih stranaca koji je došao u Japan i zasadio
temelje kršćanstva u Japanu bio je isusovac sv.Franjo Ksaverski(1506-1552)
koji je stigao u Kagoshimu 15.kolovoza 1549.godine.Sa sobom je donio dvije
knjige.Jedna je bila "Biblija",a druga "De institutione bene vivendi per exempla
sanctorum" "oca hrvatske književnosti" Marka Marulića(1450-1524).Knjiga je
1585. prevedena i na japanski u Nagasakiju.Tako je knjiga jednog hrvatskog
velikana bila jedna od prvih nejapanskih knjiga na japanskom tlu,te jedna od
prvih prevedenih knjiga na japanski jezik,te su prvi japanski kršćani bili
podučavani kršćanskoj duhovnosti riječima našeg Marka Marulića.

Dok neki autori navode kraj Muromachi razdoblja krajem vladavine posljednjeg
15. Ashikaga shoguna Yoshiakija((1537-1597)kojeg je postavio Oda Nobunaga
1568. i svrgnuo 1573.godine.Drugi izvori navode godinu 1568. kao kraj Muromachi
razdoblja,iako je Muromachi(Ashikaga) shogunat trajao nominalno sve do 1573.
a ulaskom Ode Nobunage u Kyoto 1568.počelo je novo razdoblje,koje će biti samo
prijelazno do razdoblja Edo(1600-1868) tj. do Tokugawa shogunata(1603-1867).
To prijelazno razdoblje nazvano je Azuchi-Momoyama po dvorcu Azuchi Ode
Nobunage i po Fushimi dvorcu Toyotomi Hideyoshija(1536-1598) koji je podignut
u južnom Kyotu u kvartu Momoyama ili "brežuljak bresaka".



gore,Ashikaga Yoshiaki,posljednji 15.shogun Ashikaga shogunata

Jos jedan preokret

Opustila sam se i opet nisam dugo pisala...cinilo mi se da je sve nekako krenulo.
Nazalost, danas se desio jos jedan ruzan preokret. Razmisljam o tome cijeli dan i ne mogu da vjerujem da poslije toliko mjeseci truda i teske borbe sam opet na pocetku.
Kao sto sam pisala u prethodnom postu, kod Mate je u tijeku zelucana terapija poslije koje vec moze kompletirati sve te silne nalaze koji su potrebni za listu za transplantaciju. Do kraja te terapije ima jos 7-8 dana poslije cega bi usljedila nova gastroskopija i odlazak u Zagreb (oprostite sto se ponavljam). U medjuvremenu sve te silne pretrage,terapije i boravag daleko od kuce su ucinili svoje i nestalo je sredstava.U ovom trenutku Mato je spreman da odbaci sve sto je dosad postigao i vratiti se kuci.Nisu previse pomogla ni moja silna nagovaranja,ni moji argumenti,ni moj optimizam...Pristao je samo da ostane dok ne zavrsi terapiju.
Molim Vas pomozite da ne dodje do toga!
Ako nista, mozete samo proslijediti dalje nas apel za pomoc-od stotinu kojih procita, mozda se nadje bar jedna osoba i sa sluhom i sa mogucnostima da pomogne, a mozda ce 101 osoba znati nekog ...i tako cemo pronaci bar trenutno rjesenje te mucne situacije.

Oprostite sto Vas ponovno gnjavim, nemam drugog izbora...

Hvala svima unaprijed!

Mimi

petak,10.8.2007.
----------------------------------------------------------------------------
* post je sa bloga Pomozite Mati

Riko, visoki državni službenik dinastije T'ang (618-907), upita zen učitelja
Nansena (748-843): U davno je doba neki čovjek držao gusku u boci.
Rasla je sve veća i veća dok više nije mogla van iz boce.Čovjek nije htio
razbiti bocu,niti je želio ozlijediti gusku.Kako biste je vi izvadili ?
Majstor Nansen reče:O službeniče ! Riko se smjesta odazva: Da !?
Eto, ona je vani ! Reče Nansen.

Oznake: zen, majstor Nansen

...sjećamo se,klanjamo se nedužnim žrtvama i molimo se,da se nikada
više ne ponovi...



gore,Hiroshima,2005.,Park mira,60.obljetnica sjećanja na najveći zločin u
povijesti čovječanstva,prijatelji iz Hiroshime postavljaju naše origami ždralove
iz Hrvatske koje su izradili učenici osnovnih škola širom Lijepe Naše,
tada je Hrvatska imala prvi put svog predstavnika u Hiroshimi,na ovaj tužni
dan



gore,spomenik Sadako,djevojčici od koje je krenula priča sa origami ždralovima
u Parku mira u Hiroshimi



gore,statua u Nagasakiju

U Nagasakiju je otac Maksimilijan Kolbe osnovao Grad Bezgrješne.
Onamo je došao u travnju 1930.Grad se Bezgrješne na japanskom
zove Mugenzai No Sono.Kad se Kolbe s četiri subrata iskrcao u Nagasakiju,
krenuli se prema mjesnoj katedrali.Došavši u dvorište nasuprot katedrale,
nađoše ondje kip Bezgrješne.Izgledalo im je kao da ih ona očekuje.
Otac Kolbe je uskliknuo:"Ako smo našli nju,sve će biti dobro."
Tek što su došli u Japan,otac Kolbe i njegovi suradnici osjetiše blagoslov
Bezgrješne.Neki im je bogati Japanac poklonio kompletnu modernu tiskaru i
novac za smještaj.Stvar upravo nevjerojatna.Interesantna je priča o Gradu
Bezgriješne pored Nagasakija.Kolbe je tražio od gradske uprave prostor u
gradu,oni su ga odbili i dali mu prostor pored Nagasakija iza jednog brda.
Kolbe je pristao.Kada su amerikanci bacili atomsku bombu na Nagasaki u
kolovozu 1945.dok je Nagasaki stradao,u Gradu Bezgriješne popucalo je
samo par stakala na prozorima.I to su proglasili čudom Bezgriješne.
-------------------------------------------------------------------------------------
* vidi o ispraćaju origami ždralova ove godine u Hiroshimu na stranicama
Hrvatsko-japanskog društva
** vidi post o 62.obljetnici sjećanja na nihonkichigai blogu

...ranije nego sam mislio,opet sam na blogu...Hvala svima na
poticajnim komentarima i podršci...novi stroj je tu...idemo dalje...



Rimi Natsukawa & Konishiki & Jake Shimabukuro

Pod vodom
počiva na kamenu
opalo lišće

Jo-So


...za ovaj haiku D.T.Suzuki kaže da govori o tajni postojanja,
tajni života...

...na moj ne-japanski blog dugave1.blog.hr

hvala svima na komentarima i posjeti,riječi su nedostatne
da vam zahvalim na pravi način,nadam se,uskoro sam opet
na blogu

pozdrav