Gjuro u Tanzaniji

Ne znam za vas ali meni se čini kako većina ideja za monstrume iz filmova dolazi iz Afrike. Možda se poslije ovih slika i vi uvjerite u isto...

Slike insekata su iz našeg vrta. Bilo bi ih više ali naši vrtlari su "požrtvovni" svome zanatu. Kad spazim nepoznatog kukca, ja to prepustim vrtlarima - ne želim "kariran" trčati doktoru.

Vrijedno spomena je kako zbog vječitog ljeta ima jako puno insekata a pogotovo mrava. U Europi zima donekle regulira (usmrćuje) broj insekata ali ovdje toga nema. Najgori su sitni crveni (ili žuti) mravi koji učas (max. 10 minuta) pronađu put do hrane (napr. mrvica i ostataka), pa čak i one zatvorene. Riješiti ih se možete na jedan dan ako im uništite gnijezdo. Stoga je preporučljivo sve držati u hladnjaku, tamo ne zalaze. Veliki crni mravi su nepoznanica, samo se motaju okolo i nikad nisam vidio kako se prenose hranu. Hodaju po plafonu pa se puste, padnu na pod i nastave dalje. Muhe su obično tu kad se nešto baci na grill.

Postoji privatna firma koja (uz nemalu cijenu) vrši prskanje protiv svih insekata (fumigaciju) no "sloboda" traje otprilike 2 tjedna.





Puževi su veeeliiikiii. Ali bez brige - nisu brži od hrvatskih.






Nekakvi divovski pauci se motaju okolo. Ali isto bez brige - vrlo su mekani što je dušu dalo za gaženje (samo za muškarce naravno).






Velike stonoge sam već "spominjao" u postu o Mikumiju... No ima ih i kod nas u vrtu.






Mrava ima milijune i to svakakvih veličina. Ovi mali crveni su navalili na "panic button" prekidač za opasnost iz razloga što je unutra bio...






... crkao jedan gušterčić kao ovaj. Gušteri su pozitivci u ovoj priči jer jedu mušice i mrave.






Ovo je najgora situacija koja vam se može dogoditi. Dakle, sušenje oprane robe na otvorenom ne dolazi u obzir jer postoje muhe koje legu jajašca u tekstil, iz kojih se poslije izlegu larve koje preko odjeće ili posteljine se zavlače pod kožu. Hebeno šokantno - ovo sam iščupao pincetom iz kože vlastita dvogodišnjeg djeteta !!! Na početku je izgledalo kao bubuljice. Mala govna se zavuku pod kožu i ne daju se lako vani, mora se mazati nekakvom crnom mašću koja im zatvori disanje pa sami počnu ići vani. Imaju i rilo na jednom kraju, kojim kopaju ispod kože. Na svu sreću nema popratne infekcije - larve nakon nekog vremena izađu i pretvore se u muhe. Mogu ostati ožiljci koji podsjećju kako su na koži bile, odnosno ostale rupe. Osveta je bila lagano prženje na svijeću jer su nakon izvlačenja bili živi !!!


PS U budućnosti ću više proraditi na novim slikama jer za sada rađe koristim džon cipele (još bolje čekić) i nemam kameru uvijek sa sobom.

Istočna afrika je područje visokog rizika malarije. Razlog tomu je siromaštvo. Naime, lokalna populacija još uvijek rabi lijekove protiv malarije koje je WHO otpisao kao nedjelotvorne jer za nove nemaju novaca. Nedjelotvorni lijekovi ne ubiju patogen u krvi zaražene osobe do kraja tako da osoba samo prizdravi ali je i dalje nosioc istog. Malarija je smrtonosna ako se na vrijeme ne počne sa terapijom koja se sastoji u obliku višednevnog oralnog uzimanja lijekova (cjepivo se tek istražuje). Više o samoj bolesti na wikipediji.





Vlastoručni test za malariju. Ovu temu sam "doktorirao" kako na sebi tako i na ukućanima - ovo nam je 3. kutija. Naime, uputno je raditi test na malariju prilikom svakog povišenja tjelesne temperature.


Drugi, po meni veći, problem je topla i vlažna klima koja pogoduje raznim bakterijama i virusima. Jako su učestale razne prehlade i upale koje se šire izvaredno brzo. A najgore je to što traju vrlo dugo. Autor ovih redaka je do sada imao primjerice bakterijsku upalu grla (prije toga krajem 80-ih je bilo zadnji put), upalu uha (prvi put), upalu sinusa te prehladu sa groznicom (smrzavanje na 30+ što zapravo i ne dođe loše). Pozitivna strana je ta da vam doktor na 30+ ne može reći "ostanite doma u toplom".

Medicinska njega je treći problem u ovom gradu (a i daleko šire). Dakle, postoje 2 privatne klinike vođene bijelcima koje dolaze u obzir (IST i Premiere). Ali to su samo klinike, ne bolnice. Lokalne klinike ili bolnice su za izbjegavati. Često se dogodi da turiste po defaultu liječe od malarije jer im to jednostavno liječenje mogu više naplatiti. BTW U Tanzaniji nema obvezatnog zdrastvenog osiguranja ili fonda - liječenje se plaća, i lokalci i bijelci. IST primjerice košta 30 $ po posjetu bez lijekova ili dijagnostike.

Ukoliko trebate (hitnu) operaciju, morate u Nairobi u Keniju. A kako ? Pa, postoji AMREF odnosno "leteći doktori" koji u slučaju nužde pošalju avion i prebace vas u Nairobi u bolnicu. Godišnja članarina 50 $ po osobi i 30 $ po djetetu za prijevoz do 1000 km. Alternativa zvana Južnoafrička republika je ipak malo daleko za hitne slučajeve.

Ako mislite kako je ovo loše, na Zanzibaru imaju još manje. Bili smo u jednoj ordinaciji. Nije za ponoviti - recimo kako je tamo vrijeme stalo 1960-e.

Kad su lokalci (recimo naši namještenici) bolesni onda često boluju od "malarije". Svaka bolest im je malarija. Ali iskreno rečeno ni ja ne znam engleske nazive boleština.

Dodatak 31.3.: Zaboravih navesti kako u slučaju potrebe za uzimanjem antibiotika, često se dobije Azitromicin (alias Sumamed) ali proizveden u Libanonu gdje se zove Zocin.

Nadopuna 6.4.: Upravo sam saznao kako postoji nekakv državni zdrastveni fond, odnosno državne bolnice. Međutim realnost je surova, bolnice su prepune (tako da ljudi leže po podovima u prolazima), posteljinu i prekrivala morate donijeti od doma, obitelj vas mora doći prati i pospremati, lijekova nema (nestanu na putu do bolnice) te bez "plave kuverte" liječnicima nećete dobiti liječenje. O opremi koju jedna takva bolniqa može posjedovati je suvišno govoriti. Dakle, opet se sve plaća.

Iako je Dar Es Salaam relativno velik grad od 3+ milijuna stanovnika, čini se kako su plaže u gradu uporabljive, lokalci se kupaju ali i bijelci u DYC-u. No o tome u zasebnom postu.

Oko grada postoji niz hotela koji nude ljetni turizam - tipično smještaj, restoran, plažu, ležaljke te izlete na lokalne otoke. Udaljenost hotela nije velika, ukoliko se izbjegne gužva može se doći za manje od pola sata na sjevernoj obali. Južna obala uključuje prelazak trajektom koji voži non-stop pa je teško konkretno reći ali manje od 45 minuta. Svi hoteli imaju nadgledano unutrašnje parkiranje. Ako niste gost istih obično morate platiti ulaznicu od 3000 do 5000 TSH koja je često iskoristiva kao konzumacija. Plaže su tipično pješčane i dugačke te tipično imaju ležaljke i slamnate suncobrane.

Ono čega se treba paziti je i indirektno sunce - iako ispod suncobrana, "odsjaj" sunca od pijeska može uzrokovati crvenilo. Zaštitni faktor ispod 30 nema smisla, preporučljivo 50.

Na sjevernoj obali smo posjetili White Sands i Kunduchi. Ovaj potonji ima i aqua park u sklopu hotelskog kompleksa ali se plaća posebna ulaznica. Bazen također košta ekstra. Mi preferiramo White Sands. Oba hotela uključuju poslugu na plaži, može se naručiti jelo i piće.





White sands ležaljke i suncobrani. Gledano preko desnog suncobrana u daljini se vidi dio poluotoka gdje živimo.






White sands hotel.






Ribari na plaži White sands-a.






Kunduchi ležaljke i suncobrani.






Sam hotel se nalazi na ušću omanje rijeke...






... gdje lokalni ribari drže svoje brodice.


Južni dio (još) nismo puno istraživali, upravo zbog potrebe prelaska trajektom no bili smo u Sunset Beach Resort-u. Koncept je sličan, no ovi još imaju i camping unutar kompleksa.






Prelazak trajektom kroz luku, odnosno preko kanala s kojim je vezana na more. Traje 3 minute.






U ovom resortu se dogodilo to...







... lokalci vode stoku preko plaže.

Evo iskoristiti ću ovu priliku i zahvaliti se na pohvalama iz komentara. Kao što rekoh neću odgovarati na iste (iako ih čitam) jer to ovako to mogu učiniti kraće. Eventualni prijedlog, kao i konstruktivnu kritiku, ću razmotriti i eventualno probati realizirati.

Apropo slika, ostati ću skroman te reći kako nisam to ja nego Canon EOS 450D (a još nisam kupio dodatne objektive).

Ukoliko se netko odluči uputiti u ove krajeve neka se osjeća slobodnim javiti pa ćemo nešto probati izorganizirati. Naime, u ovim krajevima nema puno građana RH - prama Konzulatu iz Pretorije, postoji još jedna ženska osoba čiji kontakt nemam. Prema ljudima iz Göthe Instituta, postoji grupa ljudi iz RH koja ih je posjetila prošle godine prilikom prošlogodišnje nogometne utakmice između Njemačke i Hrvatske. No (još) nemam ni njihove kontakte.

Uživajte i pozdrav.

Povratak u Dar Es Salaam je bio ugodan prije svega zbog oblaka tako da nije bilo prevruće, uz spavanje u mjestu Same u motelu Elephant koji nema slonove ali ima pun vrt majmuna. Evo par slika...





Prije smo vidjeli mini džamije a evo i malih crkvica.





Između Arushe i Moshi-a (oko aerodroma Kilimanjaro) su se pojavljivali zračni vrtlozi iako baš nije bilo vjetrovito. Vrlo čudan fenomen.






Evo još...






Tovari imaju jednu crnu prugu preko leđa. Jel ih to netko pokušao križati sa zebrama ?






Vrt motela i majmuni.






Krajolik uz Kenijsku granicu je bio brdovit. Ako malo bolje pogledate vrhovi su obrasli zelenilom iako su na preko 2000 metara.





Crvenica i planina u oblacima.






I sama cesta djeluje drugačije pod oblacima.






Pokoji baobab.






Vjerovali ili ne, uzgaja se riža.

Ovaj NP je jedan od skupljih. Dakle, 50 $ po osobi plus 200 $ ako se namjerava silaziti autom u krater. Puno ? Da, ali... Prednost je ta da na ralativno malom prostoru obitavaju mnoge životinje, što znači kako ih ne treba puno tražiti. I doista, vidjeli smo lavove i čak jednog nosoroga. Geparde nažalost ne.

Postoji jedna silazna, jedna uzlazna i jedna silazno-uzlazna cesta. Ove silazna i uzlazna su katastrofalne - definicija makadama je autoput u odnosu na stanje u kojima se nalaze. U krateru je situacija bolja.





Na ulazu u park - majmuni. Treba biti oprezan i ne ostavljati auto otvoren na parkingu i dok se ide plaćati ulaz u park.






Poslije penjanja cestom dođe se na južni rub kratera gdje se otvara lijep pogled.






Silazne ceste se nalaze na zapadu ili istoku. Ovo je prema istoku.






Krajnji istok, viđeno sa juga.






Biste li povjerovali kako je ovo magistrani put prema Serengetiju.






Background slika sa Windows-a XP ?






Masai selo i u pozadini NP Serengeti.






Pogled sa zapadnog ulaza odnosno silazne ceste nakon još 45 minuta vožnje.


Na vanjskom rubu kratera je nalaze lodgevi i hoteli te mnogobrojna Masai sela. Naravno kad zaustaviš automobil krene najezda prodavanja sve i svačega. I to uglavnom djeca. Zadivljujuće je kako se kuže u različite novčane monete "očeš ovo za ovoliko šilinga, toliko dolara, onoliko kenijskih šilinga, itd." Jedan mali mi je nudio masai štap sa početnom cijenom 30000 TSH pa se spustio na 2000. Nude lavlje zube sa početnom od 5000 TSH. Stvarno nisam znao što bi sa tim pa nisam ni kupio. Slikanje samo uz plaćanje - "Sorry stari ali tu smo zbog životinja a ne vas."





U drugim parkovima nismo vidjeli nojeve, ovdje da...






Divlje svinje su simpa dok kleče i pasu...






Pogled sa unutarnjeg vidikovca (Engitati). Tko ne vidi 2 slona dolje lijevo, mora kod očnog.






(Zebre i) gnuovi su doslovce razbacani po putu i ne miču se dok autom ne dođeš na metar. Lijena familija...






Slično se može reći i za bivole.






Nakupljanje safari auta najvjerojatnije znači lavovi.






"Bio jedno jedan lav te poveo lavicu na piknik. I onda je pao sex, pa još jedan, pa još jedan..." Lavlji sex traje 3-4 sekunde, pa jedna dulja pauza od nekoliko minuta. Dok nam se dalo gledati poseksali su se 4 puta. Zapravo, lav je idealna životinja, tih nekoliko puta po nekoliko sekundi je sav rad, a ženke donose hranu i brinu se o maluncima. Ok, treba spičkati koju hijenu tu i tamo. Idealno...






Hijene se vole valjati po blatu.






Još jedno nakupljanje automobila i jedna sama lavica koja vreba krdo gnuova ali ne nešto intenzivno, još je bilo vruće.






(Još jedno nakupljanje auta i) nosorog u daljini.






U sredini se nalazi jezero Magadi na kojem obitavaju flaminzi. Postoji još manjih jezerca sa nilskim konjima (nekad i presuše).






Slonovi su boravili uglavnom u jednoj omanjoj šumi.






Pogled sa terase hotela Ngorongoro Wildlife Lodge u kasno popodne je impresivan.






Oblaci daju još jedan detalj prizoru.


Još jedna zanimljivost - u krateru nema žirafa.

Ovo jezero odnosno nacinalni park je poznato po flaminzima. Na žalost ih nismo baš puno vidjeli jer je sezona bila vrlo suha a voda se dobrano povukla. No drugih životinja je bilo u izobilju, osim naravno lavova. Cijene parka, 35$ po glavi i 10000 TSH za vozilo registrirano u Tanzaniji (iste cijene kao i NP Arusha). Jezero se nalazi u Rift dolini i podno Mbulu visoravni.






Zbog suhe sezone razina vode se povukla daleko...







Pogled sa mjesta za pinik (postoje 2 mjesta za isti). Hranjenje životina je nepoželjno, odnosno može biti i opasno.







Pogled na jezero sa ceste sa visoravni u predvečerje.







Frizeraj u kućnoj radinosti...








Prema visoravni park je prilično šumovit.








Jako puno ima bodljikavog žbunja i stabala (to jedino žirafe mogu brstiti). Tko se ovdje provuče, Rambo je pi.kica prema njemu.







Sjeverni dio jezera je oaza za nilske konje...







... međutim nađe se pokoji u barama uz put. Čiste nirvana životinje.








Topli izvori i u pozadini jezero te flaminzi...







Žirafe u popodnevnoj vrućini. Vodič je rekao kako se zapravo 2 sata dnevno odmaraju, stajajući ili ležeći na suncu.







Poslijepodne su se počele šetati okolo.







Slonovi su impresivni... po mnogo čemu... Pokušajte zamisliti kako može spolovilo dići i spustiti prema volji (kao kad netko radi bicepse u teretani). Kad su seksualno nadraženi, odnosno doba parenja nije uputno biti u blizini jer su vrlo agresivni.







Kraj situacije sa slonovima. Što je bilo ? Opći naputak je promatrati slonove sa udaljenosti i ukoliko se počnu agresivno postavljati, ugasiti motor automobila i čekati da odu. Čista teorija... Dakle, vozeći kroz šumovit dio izavši iza jedne krivine sam uplašio mamu slonicu koja je bila sa svojim čedom u ispaši, brstenju lokalnog bilja. Zaustavih se ali mamica je bila uplašena te je rikom dozvala mužjaka koji se pojavio iz šume autu desno. Brza reakcija i rikverc od 50 metara. Mužjak se stao na cestu i "otplesao" jedan borbeni ples. Još polaganih 30 metara rikverca ga je razuvjerilo o našim možebitno agresivnim namjerama pa se povukao ka ostalima. BTW Jedna takva zvjerka od 8-9 tona učas napravi skejboard od vašeg auta - odgoditi gašenje motora.








Nekakve mini antilope ili što već...


PS U turističkom vodiču kažu kako je ovo jezero poznato po lavovima koji drijemaju po krošnjama. Poznanik koji je bio tjedan ranije, je vidio lov lavova na antilope. Mi ih uopće nismo vidjeli. Šmrc.

Kava je u Tanzaniji popularna kultura za uzgoj. U okolici Arushe smo posjetili jedno kućanstvo koje se bavi uzgojem iste i koji su to za određenu svotu šilinga ili dolara voljni demonstrirati turistima. Istini za volju, mladac-voditelj nam je išao na živce objašnjenjima kao da mi nismo vidjeli zelene biljke. "Ima te li pitanja ?", "Nemamo." "Dobro, onda ću ja vas nešto pitati...". Tip se uživio a nama je bilo smiješno. Ah, da saznali smo kako se industrijskom obradom gubi aroma i kako je njegov naturalni postupak idealan... bla bla bla.





Stabljike kave. Prema navodima, trebaju hladovinu pa se sade ispod drveća banana. Mogu se naći stabljike i do 50 godina starosti.






Ubrana kava se mora osloboditi ljuske - ručnim radom. Obično to rade žene i pjevaju uz rad. Poslije se ljuštura otpuhuje.






Zatim se kava mora ispeći.






Pa se onda samelje, u istoj posudi gdje se oslobašala od ljušture sa itim alatima, odnosno ručnim radom i uz pjevanje.






Pa se skuha turska kava (iako se ovdje ne zove tako).






Inače, ako naručite kavu u restoranu ili hotelu, dobit ćete ovo... Afrička instant kava.






Jedna vrlo ugodno iznenađenje na ovom imanju su bili kameleoni. Na majici je bio crn...






... a po dolasku na drvo je posmeđio.

Cijela Tanzanija je puna hotelskih objekata tipa bungalovi (eng. lodge). Ima ih svakojakih cjenovnih razreda. U principu za bilo što pristojno morate računati sa 50+ $ po glavi bez jela. Konstrukcija istih je prilično jednostavna - na moru su uglavnom sojenice, u unutrašnjosti zidani (negdje su i šatorskog tipa). Zajedničko im je mreža protiv komaraca (malarija) iznad svakog kreveta i redovito prskanje protiv istih.

Mi smo noćili u dva takva, i još jeli u trećem. Dakle...

Mount Meru View Lodge se nalazi na padinama (cca 1500m nadmorske) istoimene planine nekih 400 metara od ulaska u nacionalni park Arusha. Vode ga njemačko-južnoafrički par. Organiziraju izlete na Meru i Kilimanjaro - protok ljudi, odnosno njemaca je fascinantan, gotovo svakodnevno ide jedna nova grupa na neku od planina. Ambijent je ugodan, imaju bazen, lijepi vrt i hrana je dobra a i posluga. Za promjenu je bilo lijepo spavati ispod deke (noćna temperatura je ispod 20). Pulupansion 65$ po glavi.





Predvečernji pogled na planinu...






... i na nebo.






Bungalovi su simpatični sa jednom ili dvije sobe...






U vrtu se našlo grbavih limuna...






... i šipaka.






Imaju i opaki kaktus.






Ova ptičica dolazi piti vodu ili se kupati na bazenu tako što se baci u njega i odmah izleti van. Ne treba napominjati kako je vrt pun ptica što baš i nije dobro u recimo 6 ujutro (ibisi su naporno kreštave ptice, nešto gore od vrana).



Drugi lodge gdje smo noćili je bio Kudu lodge, smješten između jezera Manyara i kratera Ngorongoro. Luksuznijeji od Mount Meru View-a sa kaminom u sobi. Cijena je također bila veća - 93 $ po glavi uz polupansion i lunch paket. Posluga je bila izvrsna, interijer isto tako sa bogatim i lijepim vrtom, ali... Neka rješenja nisu bila na razini - kreveti su 180 cm dugački sa kratkom mrežom protiv komaraca koje nema na prozoru !





Vrt, bogat, skoro kao prašuma. Iako tijekom noći kad je bilo vjetrovito nije zanimljivo slušati udaranje grana o limeni krov obližnjeg bungalova.






Bungalovi se sastoje od dvije sobe i po dva kauča ispred za uživanje u zalasku sunca (ako se može vidjeti od pustog bilja).






Kamin je lijep a i drva su čekala...






Da li je tko za gljivice među nožnim prstima ? Mislim viđao sam platnene papuče po hotelima ali plastične japanke... Tepih je bio slamnati i izrazito klizak na podu što nas je skoro koštalo padanja - maknuti.



Treći lodge koji smo posjetili ali samo radi jela i vrta je Mount Meru Game lodge - ima vlastiti park sa divljim životinjama (rode, nojevi, zebre, svašta nešto). Ptice mogu odletjeti ali hodajuće zivotinje su uvijek tu - i majmuni isto. Jelo nije skupo, posluga je standardna za Tanzanijske uvjete.
Interijer i exterijer je odaje luksuzniji štih





Vrt sa pogledom na divlje životinje.






Restoran i recepcija.






Po dvije sobe u bungalovu...






Po krovovima u Africi ne trče mačke nego majmuni.






Nekakve veeeliiike rode...






"Ovaj vjetar će nam pokvariti trajnu."

... se nalazi na padinama planine Meru (4566m) koja se nalazi nedaleko od daleko poznatije afričke planine Kilimajaro (5892m). Prilično je šumovit predio u kojem se daju vidjeti mnoge životinje osim divljih mačaka i slonova.

Ah da, cijene... Po osobi 35$ i 10000 TSH za auto registriran u Tanzaniji. 1500 TSH po osobi ako si istočni afikanac (manje od Eura!)...





Vrh planine Meru...






A na drugu stranu Kilimanjaro u oblacima.


BTW Na obje planine postoje organizirane ture s tim kako je Meru zahtjevniji za penjanje jer je strmiji iako kraći. Za to će vam trebati 4 odnosno 7 dana.





Prijelaz preko rijeke Zambezi je bio težak...






Poslije penjanja krivudavim i katastrofalnim makadamom se dolazi do smokvina drveta (eng. fig tree). Smokve nismo vidjeli.






U sklopu parka su i jezera Momella...




... na kojima borave flaminzi.






Čak smo vidjeli i merkate.






Najznamenitiji dio ovog parka je Momella lodge gdje je snimljen film Hatari sa John Wayneom. Cijelo odmaralište odnosno hotel je pun slika sa snimanja. Za vrijeme snimanja je snimateljska ekipa odsjedala u ovom hotelu.






Danas zjapi prazno - loš management.


Glavni glumci su odsjedali u obližnjem Hatari logdeu, sada luksuznom hotelu (noćenje cca 400$) koje je nekoć bilo u vlasništvu Hardy Krügera, također glavnog glumca u tom filmu (danas u vlasništvu Jörga Gabriela autora njemačkog vodiča za Tanzaniju). Socijalistička vlast ga je izvlastila (onemogučila dolazak u zemlju) krajem 70tih.





U skopu parka je i Ngurdoto krater. Silazak u krater nije dozvoljen zbog opasnosti od bivola.






Za razliku od smokvina drveta bez plodova, drvo kobasica (eng. sausage tree) je bilo puno istih.






Što se gleda !? Amo džada.

Arusha se nalazi u podnožju planine Meru (visoke oko 4600 metara nad morem) u jednom zelenom i brežuljkastom podneblju. (Kilimanjaro nije daleko, odmah iza Merua.)





Za one koji nisu znali Međunarodni sud za Ruandu se nalazi u Aurshi.






Na istom križanju ali sa druge strane - pijaca...






Šarene majice svih boja i veličina...


Arusha ima previše ležečih policajaca na prilaznim cestama - jednostavno je iritantno se potpuno zaustaviti vozilo i u prvoj brzini prelaziti preko njih. Većina ležećih služi usporavanju prometa preko mostova.





Neka mi netko izvijesti Juru o ovim mostovima koji ne ulijevaju povjerenje.







Poslije Arushe je predio postao podosta sušan.






Deutschland, deutschland... überall i Masai... Čini se kako vozači autobusa imaju pravo samostalno ukrašavati vozila pa se tu svega nađe.






Eto vidjeli i deve.






Uz Masai naselja...






... na ovakovim putevima...






... se odvija snimanje Pobješnjelog Maxa 37...






... u epizodi "Protiv zlih Masaia"...






Kad ono odjednom zgrade u nedođiji - vojna akademija, vjerovali ili ne...






Približavanjem jezeru Manyara cesta je postala super. Nema ležećih nego postoje udubine kojima se voda slijeva ka jezeru. Jako je zabavno sa 110 preko njih...






Iako je ovo Toyota zemlja, nađe se pokoji stari Peugeot.

Tijekom veljače smo bili na sjeveru zemlje u posjetu trima nacionalnim parkovima. Na putu do tamo i natrag se dalo vidjeti štošta zanimljivog od afričke svakodnevice u Tanzaniji. Put do Arushe je otprilike 650 km u jednom smjeru (uz još 150 km do kratera Ngorongoro). Sve je magistralni put, autoceste nema. Cesta je prilično ravna, nema nekih opasnih krivina, asfalt je u redu, jedino je svako mjesto "naoružano" ležećim policajcima, koji su često neoznačeni.





Ovo je prizor kada dugolinijski autobus stane u nekom mjestu, odmah se sjati grupa uličnih prodavača i cirkus počinje. Ovo je prizor u mjestu Chalinze.






Obamamanija je izrazita...






Most preko rijeke Wami, jednotračni. Kad bi Jure Radić to saznao, vjerojatno bi postao četverotračni...






Kuće se grade od crvene gline odnosno okolne crvene zemlje.






Ulična prodaja iz hladovine. Prodaju meni neko nepoznato voće.






Religioznih objekata ima na svakom koraku. Uz obalu mini džamije...


Poslije mjesta Korogwe, cesta se uzdigne na visoravan od kojih 1000 metara nadmorske visine i krajolik se mijenja na planine sa jedne strane i savanu na drugoj strani ceste. Česte su i plantaže ananasa.





Ovom prugom ne vlakovi ne voze često...






Ma tko je pretovaren !?






Vožnja dala dalama može biti ugodno prozračna.






Od crvene zemlje se čak i jezerca (bare) znaju zacrvenjeti...






U takvoj vodi se kupa domaća živina ali i ljudi...







Pokoji (ovlašteni ?) servis za aute.






Benzinskih ima na svakom koraku. No ne bih preporučio svagdje ulijevati gorivo.






Samo izgrađeni kiosci svaštare su česti uz cestu.

Na proputovanju prema sjeveru zemlje posjetili smo Tangu, bivši glavni grad, odnosno glavna luka iz doba njemačke kolonijalne vladavine (DSM je preuzeo primat pojavom parobroda jer je Tanga preplitka). Potvrda toga je pretovar kontejnerskih brodova. Grad se nalazi na sjeveroistoku uz granicu sa Kenijom.





Prizor vidljiv iz hotela - mali brod dovuče ponton/splav do velikog u zavjetrinsku stranu zatim prebace par kontejnera pa odvezu to tamo negdje lijevo na slici...







Ovo je to lijevo - naime treća luka po veličini u istočnoj africi. Da, to je to - ima par naftnih tankova koji nisu na slici. Dakle, Ploče su Rotterdam prema ovome.