Gjuro u Tanzaniji

Evo par zanimljivosti, odnonso par svakidašnjih slika iz Tanzanije, onako za razonodu:





Običan oglas u kojem se prodaju računala, zar ne ? Za one boljeg oka, obratite pažnju na čimbenik kako se neka računala prodaju sa... DOSom ! Prava garaža...






Bankomat ? Ne. Studomat ? Ne. Info pult ? Ne... Dakle: Punjač mobitela. U sredini su priključci za sve vrste mobilnih aparata.






Prodaju se tropske ribice... Sa moždanim tumorom






Tropska verzija soma...






Najnoviji model kamiona za odvoz otpada.






'Oš kupit' televiziju ?

Sama kuća je vrlo sigurna. Svi prozori i vrata imaju rešetke. Sva vanjska vrata imaju po 3 brave. Plus kuća i okućnica su okružene zidovima. Dakle, bedem. I još k tome treba dodati ugovor sa lokalnom zaštitarskom kućom - u slučaju nužde, odnosno alarma, dužni su "doletjeti". Eh da, već spomenuh noćnog čuvara (amatera).

Zašto sve to ? Razlog je siromaštvo lokalnog življa. Vrlo dobra plaća je 80ak eura, nezaposlenost je oko 40%, te 50% stanovništva je ispod 15 (!). K tome, prirast stanovništva nadilazi rast bruto nacionalnog dohotka (oko 7%). Dakle, Tanzanija spada u najsiromašnije zemlje svijeta iako situacija zapravo i nije tako loša - jer je to samo na papiru (većina transakcija se obavlja cacheom, svi imaju mobitele a u zemlji postoje 4 mobilna operatrera). S druge strane, bijelci žive u luksuznim uvjetima (u prosjeku kuća, dva terenca, vrtlari i čuvari, kućna pomoćnica te svako dijete po jednu "nanny").

Usprkos tom siromaštvu, lokalci nisu opasni niti agresivni. No "priliku" će iskoristiti (često se događa "nestajanje" praška za odjeću, šećera, diesela itd.). To je stvar mentaliteta te kulturološke razlike poimanja vlasništva te odnosa prema njemu. Ponašaju se "kul", ne vide tu nikakvih "problema" te neće nikad reći tko je ili priznati. Unesrećene u automobilskoj nesreći prvo "opeljušiti" - bez obzira da li se radi o bijelcima ili lokalcima! Objasnili su mi kako je to stvar kulture.

Siguronosne tvrte su odličan biznis - rade poslove osiguranja, prve i vatrogasne pomoći. Tvrtke (između ostalog restorani, trgovački centri, trgovine) imaju 24 sata čuvara profesionalca (ali samo po prirodi zanimanja ne po konstituciji tijela). Ambasade, rezidencije i svi amerikanci imaju profesionalne čuvare također.





Evo prosudite sami koliko je učinkovit - ako malo bolje pogledate u sredini, spava... na drvetu.


Policija je smijeh. Uglavnom ponekad reguliraju promet i vrlo su potkupljivi te zaustavljaju samo iz tih razloga. Tako da ih nitko i ne zove osim prilikom nesreća kad treba zapisnik). Bio nedavno prepad, gdje su nekim bijelcima otuđili mobitele, zvali policiju a ovi odgovorili kako ne mogu doći jer nemaju prijevozna sredstva... Prepadi se događaju rijetko ali poglavito prije blagdana kada ljudima nedostaje novaca za poklone (tako su rekli u ambasadi).





Svi prozori i vrata u prizemlju imaju horizontalne rešetke - PS ne može se provući glava...





Vrata su dvostruka








Svi prozori i vrata na katu imaju rešetke također.


I svi imaju mrežu protiv insekata.





Spavaći prostor na katu ima zaštitu još dva metala vrata na stepeništu - vrlo teška i neprobojna (po diplomatskim siguronosnim propisima moraju biti zaključana noću).






Ne, dobrosusjedski odnosi se ne pokazuju bodljikavom žicom po zidovima oko vrta nego je to osiguranje od neželjenih upada.





Tipična kapija





Pa malo žice i stakla...





Pa malo struje...





Pa malo stakla...

Peter Justesen je malo uranio ove godine ili bolje rečeno, nije htio kasniti sa isporukom. Dakle, "tri kralja" su bila na vrijeme tu.







Pridružujem se lokalnom timu probača whisky-ja, kojeg vodi... a tko drugi nego jedan škot...

Evo mala vježba iz engleskog jezika. Dokument je poslao lokalac/lokalna "uradi sam firma" jednoj ovdašnjoj ambasadi. Tko pogodi u sat vremena o čemu se tu radi - gajba nečega.






Dakle, nije problem u swahiliju nego u tome koliko i kako lokalna ekipa priča engleski. Tragikomedija...


PS Sigurno niste znali kako swahili igra vrlo važnu ulogu u procesu globalizacije.

Dar Es Salaam je veliki grad. Iako se to na prvi pogled teško može reći tek pri kasnijem letu zrakoplovom se vidjelo koliko zapravo tu kuća ima (ako se to viđeno može nazvati kućama).





U pozadini Msasani zaljeva se nalazi sjeverni dio grada što se iz ove perspktive ne da nazrijeti.






Fotografija iz suprotnog smjera iz niskog leta zrakoplovom otkriva dio taj grada. U pozadini se vidi Msasani poluotok gdje se nalazim naša kuća.






Pogled na centar ukazuje kako je on zapravo mali. Ispod krila se nalazi lučki dio grada, isto tako mali. U pozadini se vidi jučni dio grada koji je istovjetak strukturi sjevernog ali se mora korisiti trajekt kroz luku za doći u centar (cestovni put je dugačak).






Skoro sve zgrade su locirane u centru.






Nadalje uz još par fotografija iz zraka se vidi o "kakvom" se tipu grada radi. Afričkom naravno...






Još malo detaljniji pregled ulica iz zraka.






Slika ulice iz centra snimljene iz vožnje...






Još jedna...






Pa još jedna...


Procjene stanovništva u gradu se kreću od 2,8 milijuna pa dalje što je gotovo nemoguće precizno reći jer birokracija im je neuredna i nepouzdana te zainteresiran samo za svoju plaću, onu ispod ili iznad stola.