Gjuro u Tanzaniji

Tijekom veljače smo bili na sjeveru zemlje u posjetu trima nacionalnim parkovima. Na putu do tamo i natrag se dalo vidjeti štošta zanimljivog od afričke svakodnevice u Tanzaniji. Put do Arushe je otprilike 650 km u jednom smjeru (uz još 150 km do kratera Ngorongoro). Sve je magistralni put, autoceste nema. Cesta je prilično ravna, nema nekih opasnih krivina, asfalt je u redu, jedino je svako mjesto "naoružano" ležećim policajcima, koji su često neoznačeni.





Ovo je prizor kada dugolinijski autobus stane u nekom mjestu, odmah se sjati grupa uličnih prodavača i cirkus počinje. Ovo je prizor u mjestu Chalinze.






Obamamanija je izrazita...






Most preko rijeke Wami, jednotračni. Kad bi Jure Radić to saznao, vjerojatno bi postao četverotračni...






Kuće se grade od crvene gline odnosno okolne crvene zemlje.






Ulična prodaja iz hladovine. Prodaju meni neko nepoznato voće.






Religioznih objekata ima na svakom koraku. Uz obalu mini džamije...


Poslije mjesta Korogwe, cesta se uzdigne na visoravan od kojih 1000 metara nadmorske visine i krajolik se mijenja na planine sa jedne strane i savanu na drugoj strani ceste. Česte su i plantaže ananasa.





Ovom prugom ne vlakovi ne voze često...






Ma tko je pretovaren !?






Vožnja dala dalama može biti ugodno prozračna.






Od crvene zemlje se čak i jezerca (bare) znaju zacrvenjeti...






U takvoj vodi se kupa domaća živina ali i ljudi...







Pokoji (ovlašteni ?) servis za aute.






Benzinskih ima na svakom koraku. No ne bih preporučio svagdje ulijevati gorivo.






Samo izgrađeni kiosci svaštare su česti uz cestu.