Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
nedjelja, 27.02.2011.
Kronike vinske mušice
Braćo, sestre, ljubitelji dobre kapljice i masnog zalogajčića! Hik!
Nakon učmale zime, dočekali smo gurmanlučki vrlo uzbudljiv i sadržajan dio godine. U malo vremena po Zagrebu se izotvaralo puno novih restorana i restorančića, iza nas je Wine Gourmet Festival. Dok se jetra i želudac još oporavljaju, a moždane stanice pregrupiraju, dolazi nam Tjedan restorana. Bacimo vage kroz prozor, stavimo svečani ubrus oko vrata, zataknimo vilicu iza uha te krenimo!
Wine Gourmet sve nas je nemalo razočarao klaustrofobijom i gužvom u lošem i skučenom prostoru, ali uz gomilu odličnog vina, dobro društvo, obnovu starih i sklapanje novih prijateljstava (dodajmo i sve prisutniju novu kategoriju: materijalizacija fejsbučnih frendova), sve je ipak dobro prošlo. Neću duljiti, samo ću podastrijeti vrlo nestručnu i subjektivnu struju vinskih dojmova (koju možete interpretirati i kao wish list za razne prigode ili tek tako):
- Ščurek - ovaj slovenski vinar pravo je oktriće, pogotovo Rumena rebula, Stara brajda (kupaža starih autohtonih bijelih sorti) i veliki hit UP (Uživati polako - crna kupaža)
- Babić Gracin - nije pogreška, već drugu godinu zaredom meni jedno od naših najboljih, najdražih i najuspjelijih dalmatinskih crnih vina
- Brkić - također novo otkriće upoznato na nedavnoj promociji. Uz više nego korektnu klasičnu žilavku i blatinu, ovaj vrijedan Hercegovac radi i fenomenalnu biodinamičku žilavku po imenu Mjesečar. Čudo jedno! Ali vrlo limitirano.
- Firriato - Fini i pristali Sicilijanac koji još nema distributora u Hrvatskoj. Moj prvi susret sa sicilijanskim sortama. Crna vina fantastična, pogotovo Harmonium i Ribeca.
"Vinarija je u obiteljskom vlasništvu i relativno smo novi", reče on.
"Ah, onda ste neki manji pogon, jel?"
"Da."
"Koliko boca godišnje?"
"Samo četiri milijuna." ...
Em ti hrvatske liliputanske okvire.
- Crvik - obiteljska vinarija iz Konavla, s nekoliko crnih i bijelih sorti, od jeftinije pa do malo više fensi linije, a ja obožavam njihovu Malvasiju dubrovačku (ne miješati s istarskom).
- Milina Bire - vinarija i domaćinstvo iz Lumbarde na Korčuli. Jako pristojan i kultiviran Grk. Ugodno iznenađena. Imaju i prvi ekološki vinograd na Korčuli i iskamčili su razna poticajna sredstva iz fondova. Nadam se da možemo svašta lijepoga očekivati u budućnosti.
- Kabaj - još jedan slovenski biodinamičar iz Goriških brda. S nogu me oborila njegova Amfora, bijela kupaža koja 10 mjeseci živi pod zemljom u, pogađate, amforama, zatim još godinu dana u hrastu pa godinu dana u boci.
- Kanonkop - Južnoafrikanac u pregovorima za distribuciju po Hrvatskoj. Izvrstan Pinotage (Ivana, hvala na savjetu) - nešto novo, gromko i aromatično. Zapamtiti!
- Saints Heels rose, proizvod meni vrlo dragog i najpozitivnijeg para na vinskoj sceni, preporučujem kao vince za jutarnje trežnjenje i vraćanje boje u obraze. Odlično izbalansiran osvježavajući rose. Slutim ljetni smeš hit!
Dakako, ovo je tek manji dio procesuiranog.
A sad treba nešto i prezalogajiti... Tjedan restorana nabildao se i postao dvotjedan, okupio respektabilne sponzore i organizirao odličan i svestran popratni program. Potez godine su pokretne juhe, odnosno juhomobil. Za trajanja dvotjedna, kružit će u vrijeme ručka po gradu i donositi ljudima po tri dnevne juhe za samo 10 kn. Kad vidite ovo, potrčite mu u susret:
Klap-klap. Baš mi je drago zbog njih. I tu se opet dobro vidi naša klasična priča. Imaš dobru ideju, ali nisi budža i krećeš od nule. Većina te ignorira, neki te tapšaju pa ignoriraju, ali kad stvar uspije i prašina se podigne, svi bi htjeli uskočiti u taj vlak. Zato je ovaj put u igri više od 40 restorana. Navalite dok još ima mjesta, uživajte i pokažimo restoranima da su tu zbog nas, a ne mi zbog njih.
petak, 11.02.2011.
Noghizza
Moja kuća stara od prijateljice M. Lj. i ja već treću godinu njegujemo zimsku tradiciju kuhanja i jedenja nogice, popularno zvane noghizza. Iduće godine bit će četvrta, još malo i možemo sastaviti prase! Riječ je o izdubljenoj, punjenoj i kuhanoj svinjskoj nogici, talijanskom novogodišnjem specijalitetu koji dotična redovito donosi sa svojih putovanja po Čizmi. Inače, masovno dostupan artikl po ondašnjim supermarketima.
Dosad smo upoznale samo nogicu pod imenom Zampone Cotto. Ovogodišnja varijanta je mali upgrade i zove se Cotechino Modena. Kao takva čak ima zaštićeno geografsko porijeklo. Moram priznati, kad nema papak, izgleda puno pristalije od prethodnice, koja je odavala dojam da je svinjče skončalo tako da je gackalo po minskom polju. Plus je što je više apetitlih, ukusnija i manje masna, a minus to što reakcije nakon objavljivanja slika neće biti tako burne kao za batrljak iz pakla prije dvije godine. A meni je iznimno zabavno gastrošokirati čitateljstvo.
Unatoč sitnim razlikama između zamponeta i cotechina, koncept nogice ostao je isti. Dakako, jelo je nastalo davno, u 16. stoljeću, u dane kad bi obitelj imala cijelu svinju i nije znala što bi s njom. Nije bilo frižidera, a trebalo je sve iskoristiti. Nisi tad mogao reći: "Bljak, neću gadnu nogicu, ajmo naručiti pizzu." Osim dotične nogice, domišljatost predaka urodila je zanimljivim ekonomičnim svinjskim jelima kao što su zaseka, švargli, krvavica, hladetina... Nogica je, dakle, već napola obrađena, vakumira se i spakira. Hiti se u lonac kipuće vode i dokuha 15-20 min.
Talijani je redovito jedu s lećom i pire-krumpirom, ali ja sam joj ove godine odlučila dati laganiji povrtni štih. Skuham gusti umak, gotovo ragu, od luka, mrkve, celera i pelata, obilno začinim i to je onda gnijezdo u koje položim nogicu. Uz to je dovoljna najobičnija salata i eccola, nogica je spremna kročiti u želudac! Unatoč možda ne baš najprivlačnijem izgledu i opisu, uvjeravam vas da je nogica vrlo fina i osvoji većinu kušača otvorena uma. Fina svinja je fina svinja, bila u obliku kobase, šnicla ili vlastite nogice. Ne suditi knjigu po koricama ni svinju po obliku u kojem dolazi na tanjur.
Malo razmišljam i iako nisam neki veliki papkarski erudit, baš mi i ne pada na pamet hrvatski pandan nogici. S butom svašta radimo, ali od capica, izgleda, baš i ne. Većinom vjerojatno završi kao sirovina za neke druge svinjske nusproizvode. Odnosno, jede se, ali nije nešto posebno cijenjena i ne postoje neka ikonička nacionalna jela. A s druge strane, kad sam neki dan bila u trbuhu Dolca, dolje gdje su mesarske aleje, vidjela sam mnoštvo svinjskih nogica uredno poslaganih u vitrinama. Pa nije vrag da su samo dekoracija? Uglavnom, otvaram istragu o uporabi svinjske nogice u Hrvata i zalažem se za dostojanstvo te revitalizaciju iste.
Ako bismo radili kampanju, evo mogućih slogana:
Ne daj nogu svinjskoj nogici!
Pruži ruku svinjskoj nogici!
Dočekaj se na svinjsku nogicu!
S noge na nogicu!
Živi na svinjskoj nozi!
petak, 04.02.2011.
Dijetalni epilog
Status quo:
Danas sam se probudila nekako prazno, ali bar osunčano, te odlučila: svakog posta dva dana dosta. Na olakšanje jednih, a razočaranje drugih, eksperiment je završio. Ima da za doručak pojedem poštene žitarice sa sojinim mlijekom od barem 300 kalorija. Mislim da je kratkotrajna, ali za mene nova i drastična kura ipak urodila malim plodom. Cilj ionako nije bio gubitak kila jer ne vjerujem u gubitak kila jednokratnim izgladnjivanjem. Malo sam pročistila stare cijevi nakon heavy zimskog prežderavanja i oblokavanja i to osjetim. A osim što je ova tema imala rekordnu čitanost i komentiranost, dokazala sam da se može i da detoksikacija nije neka velika drama. Sad će dežurni cinik reći, je, lako je tako laprdati nakon samo dva-tri dana. Pocuclaj mi limunov sok, kažem ja.
Izašlo sunce, izlazim i ja. Kretanje, vikend i gladovanje ne idu skupa. Što ne znači da ću se odmah početi toviti i hraniti kao Obeliks. Moderato ma non troppo. Evo, i dalje pijuckam čarobni sokić, a ručak će biti samo instant miso juha. Sori, Beyonce, ne da mi se više. Ostala si sama. Ali i ti imaš celulit, samo što ga kamufliraš onim funkcionalnim najlonkama. Ja svoj bar ne skrivam!
Dakle, djeco, što smo naučili? Pokušavajte ovo kod kuće, ali na vlastitu odgovornost. A sad van puniti baterije!
četvrtak, 03.02.2011.
Dijetalni dnevnik 2
(vidite, promijenila sam čarape)
Probudila se nekako lahko. Ali, doduše, sramotno prekasno. Nijednu sreću ne grabim.
Odlučila biti buntovna pa doručkovati frape od jedne banane, žličice zobenih pahuljica i meda te sojinog mlijeka.
Zeleni čaj.
11.15 Prva runda limunojavorskog iscjetka. O, pa di si, nismo se dugo vidli!
12.24 Nisam gladna. To me plaši.
12.40 Stalno mi je zima. Jel to samo meni ili svima?
13.02 Nečastivi me počeo opako stavljati na kušnju. Zove Ljubićka i pita kad ćemo na naše tradicionalno godišnje kuhanje te žderanje tzv. nogice, odnosno talijanskog specijaliteta zampone cotto, koji obožavam i zbog toga jer kod ljudi koji poslije gledaju slike i slušaju priče izaziva opće zgražanje, otprilike kao da najavim da će mi na rođendanu svirati Ceca. Odgovorila sam da moj želudac i kuhana svinjska nogica sad ne idu skupa i da moramo malo odgoditi.
13.30 Natruhe gladi. Druga čaša limunove žuči.
14.14 Dobro ajde, gladna sam. Vodim se za 1. Beyonceinim amandmanom: "Blaža verzija limunske detoksikacije dopušta i kombinaciju s hranom." U to ime pojest ću tanjur one jučerašnje juhe. Bez ikakvih dodataka, naravno.
15.00 Probavljam juhu. Život je lijep.
15.18 Aaaaaa! U potrazi za kabelom otvorila ladicu u kojoj od svinjske polovice skrivam tajnu zalihu 82-postotne čokolade! Tuga.
15.48 Treća čaša napitka pa šetnjica do pošte.
16.00 Nečastivi je u kaslić ubacio reklamni letak pizzerije, ali nije me pokolebao. Srećom, nije bilo slika.
17.01 O, evo ga, u misli mi je došao ćevap iz Starog kotača, udaljen niti kilometar zračne linije od mene... Trebam čaj.
17.56 Labilna sam.
18.14 Dva oraha i dvije suhe marelice, ubijte me, razapnite me!
18.18 Gasim vatru četvrtom čašom čudotvornog napitka.
19.00 Filip besramno ždere u kuhinji i melodije špajze i frižidera dopiru do mene. Ali jadno nesposobno muško osuđeno je na prvo što nađe i konzerve. Ajd, bar mi je neka satisfakcija da ne jede finu kuhanu večericu, ha ha ha!
19.05 Miris sardina stvarno je intenzivan i vrlo privlačan u ovom trenutku.
19.40 Opa, evo i pete čaše eliksira. Skoro na eks.
20.44 Orbitrekala 48 min! Ha! Brzo šestu čašu eliksira vamo!
20.55 Srećom, čeka me cijela večer posla pa neću morati razmišljati o confitu od tune s pečenim komoračem u pita breadu iz Lara & Penata.
Da rezimiramo dan drugi... Funkcioniram skroz dobro. Još uvijek nisam svisnula ni skrenula umom. Glad je sporadično prisutna, ali manja je od one regularne monstruozne gladi koju inače imam kad npr. ne svojom voljom preskočim obrok pa nikako da dočekam idući. Čak imam osjećaj da mi više fali sunce nego hrana. Ovo iskušavanje granica podsjeća me na onu epizodu Seinfelda kad Kramer ode s prodavačem auta na test drive...
srijeda, 02.02.2011.
Dijetalni dnevnik 1
DIJETA, DAN PRVI
Probudila se kao iscijeđen truleks.
(u vešu, pidžami i debelim čarapama - to je pol kile!)
Iscijedila si sok od naranče za ljepši početak dana. Nije baš pomoglo.
Gledala zdravi keksić od banane i oraha koji sam sinoć mazohistički ispekla, on gledao mene. Ja sam prva trepnula pa sam ga morala pojesti.
11.45 Smutila prvu dozu čarobnog napitka (ne zaboravimo: 15 žlica limunovog soka, 15 žlica javorovog sirupa, žličica čilija, dvije litre vode). Drugi put staviti manje čilija! Nije loše, ali kao usputni sokić, a ne kruh svagdašnji punih deset dana.
12.24 Počela glad.
13.02 Zeleni čaj. Pustila sam da se safta 8 minuta umjesto 2, ne bi li bio hranjiviji, ali vraga.
13.11 Ne može odmah prvi dan cold turkey, to bi bilo pogubno. Da ne propadne ona bundeva koju je donirala baka, skuhat ću juhicu, ali vrlo posnu verziju - samo bundeva, luk, voda, začini i sojino vrhnje.
13.32 Kvragu, bundeva je narezana na prevelike kockice pa će se krčkati još satima, a ja nemam snage ni vremena dodatno je kasapiti... Keksi me opet gledaju. Neš majci! Pokrila ih krpom.
14.03 O, ne! Susjedi peku neku mesinu. Bundeva još pruža otpor. Popila drugu čašu eliksira. Sve mi je draži.
15.25 Napokon pojela tanjur juhe!
15.40 Juha samo razbuktala apetit. Posežem za trećom čašom vještičjeg napitka. Bljak, ta je s dna bokala pa je tu triput više čilija.
16.50 Čudim se da sam još u (polu)radnom modu za kompjuterom. Hm, da možda odem lagano orbitrekati?
18.06 Nisam orbitrekala. Nastupila lagana apatija. Utonula u kauč. Zeleni čaj. Gledati Kod Ane grickajući jabuku ili bi to bilo prebolno?
18.43 Relativno sam bezbolno odgledala Kod Ane jer je kuhala nešto slatko, a to mi sad ne paše. Hoću janjetinu i krumpir.
19.35 Moram odvratiti mozak od hrane. Idem u DM po sredstvo za odčepljivanje odvoda. Izbjegavati policu s hranom.
20.25 Evo ga, tog sam se bojala - carska večernja glad. Želudac je krivo protumačio jabuku i samo ga je narajcala. Brzo po četvrtu čašu otrova. Beyonce kaže da treba piti 6-9 na dan, ali mislim da je ovo za danas sasvim solidno.
20.40 Sad je bolje. Sve u svemu, nije tako gadno kao što sam očekivala. Još nema halucinacija, ne vidim bijele quicheve, nisam nijednom zakruljila. Probava uredna. Nisam pretjerano koncentrirana i pomalo sam nemušta te usplahirena, ali dan prvi možemo proglasiti uspješno završenim. Nagradit ću se toplom kupkom i gledanjem True Grita. Nadam se da nitko ne roštilja u filmu. Doviđenja do sutra, odnosno do dana drugog. Podsvijesti, budi drug, daj da se dobro obžderem u snu!
