Ge točka

petak, 09.07.2010.

Kurt nije doživio nirvanu, Krist jest

Bespuća interneta bacila su me na razne strane. Poželio sam poslušati The End (Doors) u live verziji, na što sam automatski počeo razmišljati o tome koliko su ljudi poput Jima Morrisona ostavili prije 30. godine. Približavajući se toj okrugloj brojci shvatiš kako si sam zapravo postigao u globalnom smislu - ništa.

Ali opet, živ si, imaš svoj mali svijet i krug obožavatelja u vidu obitelji i prijatelja. A baš to je ono što traže mnogi, a kada nisu pronašli odlučili su otići. Neki jednostavno nisu imali nikoga, drugi su imali previše nekoga - kao Kurt Cobain. I jedni i drugi osjećali su se praznima, nedostojnima života na ovom planetu. I hop, cap, bum - svi su otišli.

U svim tim razmišljanjima i promišljanjima upao mi je u oko Krist Novoselić (basist Nirvane, kao i suosnivač benda). Nisam znao da je pohađao gimnaziju u Zadru i fasciniralo me kako nije više eksploatiran u Hrvatskoj, posebno od strane raznih gurua javnog i političkog života. I tako sam se odlučio malo dublje upoznati s Kristom.

Nekad čupavi i kržljavi grunger danas je ćelavi debeljko, duboko involviran u politici. Tvrdi da je jedan od razloga petljanja s njome ono što je 1993. godine vidio u Hrvatskoj - rat, smrt, uništenje. Ali nisu političke teme ono što me zainteresiralo, već jedan odličan tekst u kojem je spojio dva samoubojstva i ukraden natpis u jedno.

Zapitao se kako si je netko poput Kurta mogao oduzeti život tako olako, ne shvaćajući dar koji ima. A s druge strane čudio se kako su zatvorenici zloglasnog Auschwitza u toliko neljudskim uvjetima željeli život, borili su se za njega svim silama.

Rijetko dobar članak s rijetko dobrom poantom. Uistinu, kakva je to parodija u ljudskom postojanju? Je li poanta našeg življenja svim silama stići do želja i snova, odmaknuti se od ruba, samo zato da bi shvatili kako nas prevelika količina ostvarenih želja i snova upravo vraćaju na isti taj rub, ali u suprotnom smjeru, onom bez povratka?

Najbolje sam se osjećao kada bih ušao u second hand shop i pronašao nešto novo. Nedostaju mi ti osjećaji, te male radosti i iznenađenja. Toga više nema - Kurt Cobain, 1993.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.