Ge točka

utorak, 05.01.2010.

Smrdiš, debeo si, ružan i glup!

Ljudi su od najranijih dana svojih života iskrivljeni, lakše se otvaraju kad pričaju o nečem lošem nego o dobrom. Čudna je ta naša priroda, uvijek lakše kažemo NE nego DA, lakše kažemo što ne volimo nego što volimo. Uostalom, lakše uništimo nego što stvorimo (tu zastanite i udahnite, ovo je bilo duboko).

(sad nastavite dalje, ali impresionirani do krajnjih granica) Palo mi je to napamet dok sam se prisjetio doba leksikona, Facebooka prije Facebooka, zapravo interneta prije interneta. Nije unutra bilo slikica, ali otkrivali smo jedni o drugima stvari koje baš i nismo znali. Taj val leksikona bio je obilježje trećeg pa do negdje šestog razreda osnovne (devedesete godine prošlog stoljeća), kasnije je pao u zaborav jer bi ga prerasli. Tek ih poneki još negdje čuvaju brižno. Nažalost, ja sam sve svoje izgubio, ali sjećam se većine odgovora, a i za što mi je služio. Zbog pojma simpatija.

Potpuno bih 'diskretno' uvalio leksikon ružnoj frendici moje tihe patnje, jer želim pokazati kako me i njeno mišljenje zanima, a zatim bih čekao da ga ona proslijedi. Taj 'diskretni' čin bio je zanimacija cijelog razreda pa bi tridesetak bilježnica vrludalo i sve su bile istog sadržaja.

- Koju hranu najviše voliš? Pizza, hamburger, pomfrit

- Koji broj tenisice nosiš? 41 (da, bio s nepunih deset sam mutant kojem su samo noge rasle - nisu uvijek samo noge rasle!)

- Kaj slušaš? E.T., Beatles (preseravao sam se kao i sad)

- Koju boju voliš? Plavu

- Za koga navijaš? Dinamo

- Tko ti je simpatija? Dora s mora (nitko nikad čuo, tak treba, a pravi odgovor je naravno: pol razreda, nisam ih šlatao sve po redu bez veze)

I tako su redom išla pitanja, sve isto, a kad se prisjetim nije se baš puno tog ni promijenilo. Noga je nešto narasla, i dalje bi pola žena koje sretnem 'simpatizirao', jedino se E.T. nekako izgubio u vremenu i prostoru, ali utjecao je na moj budućnost, odnosno hlače do guzice i znanje svih underground rap izvođača od Bronxa do Comptona, a Beatlesi su me pogurali na nešto više strana u svojoj branši i tog se ipak još držim - valjda se to ne preraste i 15-ak godina kasnije, baš kao ni hamburgeri, žene i Dinamo (ne kolutajte očima!).

Ali, jedan trenutak je promijenio moj život, naučio sam nešto novo. Kako o leksikonu tako i o ljudima. Sjećam se, bile su to to dvije Vukovarke, Ana i Ana, crnka i plavuša, zgodna i nezgodna. Uvali mi leksikon u ruku jer bili smo na onom produženom ili kako se već zvalo kad bi roditelji radili/ratovali, a mi umjesto toga ručali u školi i družili se (bio sam jedini dječak tamo, hvala majko i oče, naučih mnogo - 1. drugi nisu imali roditelje koji rade i ratuju 2. prvi sam se počeo družit s curama, a da me nisu zanimale barbike).

- Tko ti je simpatija? Ana (pa nek' se i ružna ponada - uvijek lukav)

- Tko ti je antipatija? Ana (zašto dva ista pitanja, nisam bio siguran, ali rekoh si pogriješila cura pa stavila slučajno dva ista pitanja)

- Ali Vanja, antipatija je suprotno od simpatija, to je kada ti se neko baš ne sviđa. (zašto zgodnija Ana nikad nije imala potrebu pametovati?)

- Ahaaaa... škrab škrab (i eto svi s kojima sam se potukao tog tjedna na listi - dakle pola muške populacije u razredu s kojom sam se potukao tog tjedna i jedna debela cura koja bi nam uvijek pojela užinu ako bi stigli na mjesto hranjenja poslije nje)

Naravno, pitanje o antipatiji se proširili u svaki leksikon i to je uz pitanje o tome koju hranu volimo bilo najiskrenije i najopširnije. Kakva je samo bila lakoća nabrajanja svih koji su nam antipatični. Kako li su samo kriteriji za dodijeliti titulu 'antipatija' neograničeni i fleksibilni. Loša frizura, ružne tenisice, debljina, mršavost, plava kosa, crna kosa, nema puno trajnih zuba, grize nokte, smrdi, previše miriši, stalno šuti, previše priča, glup(a) je, pravi se pametan (zamijenite a i n)......

A kad bi trebalo reći simpatiju uvijek bi to bila neka Dora s mora... Pa vi recite kako su 'volim te' samo riječi - besplatne...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.