| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
|
Danas smo imali onaj prvi pravi ultrazvuk koji nije bio samo da znatiželjne buduće mame vide to malo čudo koje raste u njima, nego su bebu pregledali sa svih strana i mjerili sve što se izmjeriti dalo. Prva na redu je bila kost noge (ona što ide od koljena prema gore. Na žalost, nazive kostiju znam samo na engleskom jer anatomiju kod nas nikad nisam učila), pa kost ruke, pa je teta sonogramka (the sonogram technician) nekoliko puta mjerila kičmu, onda dužinu, širinu i obim glave. Pregledala je i srce, bubrege i ostale unutarnje organe i veoma smo sretni sto se sve razvija baš kako i treba. Dragi i ja smo uživali. On je danas po prvi put vidio bebu i bio je oduševljen! A beba, beba je fantastična… pomjerala je ručice i nožice gore dole, češkala se rukom po glavi, a najbolje je bilo kad je malim prstićima ruke uhvatila prstiće noge i tako se igrala. Mislim da joj je veoma fino unutra i da voli da se igra. Na moje malo razočarenje beba nije htjela da raširi noge (kulturna neka beba!) i da nam fino pokaže šta se tamo nalazi tako da još uvijek baš i ne znamo da li je dječak ili djevojčica. No, teta sonogramka kaže da je ona 90% sigurna da je dječak. Nije 100%, ali nije me iznendailo kad je to rekla. Da je rekla 90% misli da je curica, onda bi bila iznenđadena. Nekako cijelo vrijeme imam neki osjećaj da je pinatić djecak. Ne znam kako da to objasnim, ali jednostavno tako osjećam… A što se ostalog tiče, ja se osjećam veoma fino. Povraćanje je prestalo kao da ga nikad nije ni bilo. Stomak polako raste, još nije uopšte veliki pa se mogu i savijati i tračati. Od prošlog pregleda (prije 4 sedmice) sam se udebljala 3 lbs (oko kilu i po) što znači da sladoled i nije bio tako strašan :) I za kraj dvije slike našeg malog bebca koji je 15 cm dugacak i 255 grama težak.    |
Pronašla sam novi omiljeni sladoled - Klondike Triple Chocolate!  Jedna trećina je od obične čokolade, u sredini je od bijele čokolade, a treći dio je od tamne čokolade. Sa jedne strane je preliven fudge-om, a čitava kocka sladoleda je naravno obložena tankom čokoladom. Um, njam, njam, njam.... Tako je dobar da se jedva suzdržavam da ne pojedem čitav paket od 6 sladoleda od jednom. Nadam se da će nam ova zaliha trajati bar 2-3 dana. |
|
Kad sam u martu prvi put išla u DC i našla se ispred Bijele Kuće bila sam iznenađena kako je mnogo manja nego što sam očekivala. Stajala sam na Pennsylvania Avenue, gledala u kuću bijele boje i pomislila "to je White House?!". Osim ogromne grupe turista i velikog broja policajaca na cesti ispred ograde i snajperista na krovu izgledala mi je kao obična poveća kuca. No, kad smo opet bili tamo u maju, scena ispred Bijele Kuće je bila mnogo interesantnija. Nekoliko ljudi je organizovalo protest sa anti-Bush znakovima na 50ak različitih jezika. Ni Condi nije bila pošteđenja, a neki anonimni čovo je želio da postane predsjednik.        (ovo je slikano 12. maja, a ovdje su slike iz marta) |
 E, ovakva sam vam ja od sinoć – jos uvijek u pidžami i nosam veliku kutiju kleenex-a iz jedne sobe do druge. Uhvatila me neka prehlada, boli grlo, nos se začepio, osjećam se kao da me traktor pregazio…. jednom riječju: užas! Ne bi ovo bilo tako grozno da u meni ne raste mali pinatić, pa me strah piti i one ljekove za koje mi je doctor rekao da se mogu uzimati za vrijeme trudnoće. Pristala sam jedino na sprej za nos jer disanje mi je nekako bitno, a sve ostalo ću izbjegavati koliko god dugo mogu. A da nema pinatića, do sad bi u meni čitava apoteka ljekova završila :) I sad tako ležim, sa MacBook-om u krilu (btw, da li je držanje laptopa u krilu štetno po bebu? Ne držim ga nikad na stomaku…nadam se da nije) i čitam postove o plažama i moru, gledam slike našeg plavog Jadrana i želim i ja da se malo okupam…. A jedino plavo što oko mene pluta su zgužvane papirne maramice. Odoh malo spavati (ili knjigu čitati). Btw br.2 – obožavam dualnu tipkovnicu, ne znam kako sam bez toga prije živjela. No more copy/paste for me  |
|
Friško sa stranica najnovijeg broja National Geographic magazina... šta reći na ovo: "dobri stari Balkan" ili "prava slika kapitalizma"?  |
 Večeras sam išla u shopping, ali shopping posebne vrtste – po prvi put sam posjetila maternity store (ovaj). Moram priznati da mi je bilo čudno vidjeti manekenke sa velikim stomakom, hlače sa velikom gumom ko struka i lepršave majice i košulje. Bila sam malo izgubljena, nisam znala ni koja mi veličina treba, a ni šta tačno da tražim. Na sreću prodavačica je bila veoma ljubazna, a i dragi je bio sa mnom (i vjerno nosio svu odjeću koju bi izabrala za potencijalno probavanje), pa i nije bilo tako loše. Uglavnom, skontala sam da mi je još rano kupovati trudniču odjecu. Stomak mi je veoma mali, primjeti se samo ako obučem veoma usku majicu tako da mislim da se nalazim u nekoj između fazi – onoj fazi kad mi je još uvijek bolje kupiti običnu odjeću koja je broj veća nego što obično nosim, a za trudnčku odjeću ću sačekati još nekih 4-5 sedmica (naravno, sve zavisi od toga kako belly bude rastao). Ali ipak iz prodavnice nismo izašli praznih ruku – kupila sam tri majice, dvije koje mogu nositi na posao i jednu običnu za nositi po kući (ova sa slike je jedna od te tri). A dobili smo i neki gift bag sa kuponima, reklamama i nekim malim sitnicama, tako da je shopping ipak bio uspješan. A znate šta me zanima – zasšo sve trudnicke majice imaju one male trakice na vezanje oko stuka (tj. negdje gore iznad struka, na po puta od pupka do grudi)? Da li je to da se još vise istakne stomak ili da se prikrije stomak? I drugo pitanje – kako kupiti trudniče hlače? Probala sam jedan šorc i izgledala kao da sam obukla vreću od krompira! Onaj dio s prednje strane gdje bi trebao da bude stomak je samo onako prazno visio, a sa zadnje strane je bila totalana havarija. Nisam ni čitavu straznjicu vidjela, a već sam ga od užasa skinula. Da li je to zato što mi je još rano nositi trudničke hlače i šorceve ili je to odraz onog mog tradicionalnog problema da namem tijelo tipične amerikanke (visoka sam 178 cm i prije trudnoće imala sam 63 kg, sad 68 kg) pa uvijek imam problem pronaći hlače koje mi odgovaraju i po dužini i po širini? Hajde moje trudnice, bivše i sadašnje, pogotovo one iz “komšiluka” priskočite u pomoć. |
|
Moj dobri doktor mi je danas poklonio nešto predivno – savim neplanirani i nenadani sonogram. Pita on mene da li sam već ugovorila za idući pregled kad ćemo raditi sonogram i ja odgovaram da jesam (30. Jula), da sam excited i da jedva čekam da vidim bebu. Kaze on “jedva čekaš, pa hajde da ne čekaš” I dokotrlja čovjek sonogram mašinu u sobu. Beba je fantastična! I nestašna! Vrtila se non-stop tako da smo je uspjeli vidjeti i s lijeva i s desna i sprijeda i od pozadi. Bilo je fenomenalno gledati malo srce kako kuca i vidjeti kako se kičma razvila. Onda se beba okrenula pa je u vidiku bila samo velika bebina glava, pa se beba malo pomjerila i na ekranu su se pojavila dvije male ruke, pa onda na drugoj strani ekrana dvije male noge. Ma bilo je neopisivo! Mislim da sam mogla još satima lezati na onom stolu i gledati našeg malog, tj. malo većeg pinatića. Vidjeti bebu je bilo stvarno nevjerovatno, neopisivo…to malo biće koje raste u mom stomaku…koja razlika od one male mrlje koju sam vidjela prošli put. A 30og će biti još bolje! Još ne znam da li je baba mala ili mali, ali nije ni bitno. Bitno je da ima dvije ruke i dvije noge, da se super razvija i da je sve u redu. I bitno je da se ja osjećam mnogo bolje. U prošlih sedmicu dana samo sam jednom povratila, ne osjećam se više umorno i pospano, polako se sve vraća u normalu. Stomak je polako poceo da raste, kao mali je balon, ali jos se ne primjeti ispod odjeće. Od zadnjeg pregleda sam se udebljala samo 3 lbs (oko 1.5 kg), doktor kaže da je sve to super. A to je najvažnije. |