Moj dobri doktor mi je danas poklonio nešto predivno – savim neplanirani i nenadani sonogram. Pita on mene da li sam već ugovorila za idući pregled kad ćemo raditi sonogram i ja odgovaram da jesam (30. Jula), da sam excited i da jedva čekam da vidim bebu. Kaze on “jedva čekaš, pa hajde da ne čekaš” I dokotrlja čovjek sonogram mašinu u sobu.
Beba je fantastična! I nestašna! Vrtila se non-stop tako da smo je uspjeli vidjeti i s lijeva i s desna i sprijeda i od pozadi. Bilo je fenomenalno gledati malo srce kako kuca i vidjeti kako se kičma razvila. Onda se beba okrenula pa je u vidiku bila samo velika bebina glava, pa se beba malo pomjerila i na ekranu su se pojavila dvije male ruke, pa onda na drugoj strani ekrana dvije male noge. Ma bilo je neopisivo! Mislim da sam mogla još satima lezati na onom stolu i gledati našeg malog, tj. malo većeg pinatića.
Vidjeti bebu je bilo stvarno nevjerovatno, neopisivo…to malo biće koje raste u mom stomaku…koja razlika od one male mrlje koju sam vidjela prošli put. A 30og će biti još bolje!
Još ne znam da li je baba mala ili mali, ali nije ni bitno. Bitno je da ima dvije ruke i dvije noge, da se super razvija i da je sve u redu. I bitno je da se ja osjećam mnogo bolje. U prošlih sedmicu dana samo sam jednom povratila, ne osjećam se više umorno i pospano, polako se sve vraća u normalu. Stomak je polako poceo da raste, kao mali je balon, ali jos se ne primjeti ispod odjeće. Od zadnjeg pregleda sam se udebljala samo 3 lbs (oko 1.5 kg), doktor kaže da je sve to super. A to je najvažnije.
Post je objavljen 03.07.2007. u 19:21 sati.