SVIM MEDIJIMA


DOK HRVATSKA OPET PLIVA OD POPLAVA, HRVATSKE VODE OPET TROŠE NOVE MILIJUNE KUNA NA NEPOTREBNU REGULACIJE DRAVE, ODNOSNO UNIŠTAVANJE DIJELA ZAŠTIĆENOG KRAJOBRAZA JELKUŠ !

Zaštićeni krajobraz Jelkuš je jedna od najljepših lokacija na rijeci Dravi. Jelkuš se nalazi na drugoj strani rijeke Drave kao i mjesto Križnica te graniči sa Republikom Mađarskom. Najljepši dio Jelkuša je sprud, jedan od posljednjih dravskih sprudova u općini Pitomača. Taj sprud je izuzetno vrijedno stanište za nekoliko vrsta ptica, riba, vretenaca, gljiva i vidre. Posebno su značajne populacije male čigre (Sterna albifrons) i male prutke (Actitis hypoleucos), kulika sljepčića (Charadrius dubius). Jelkuš je zbog svojeg značaja dio Nacionalne ekološke mreže – prirodno najznačajnijih područja u Hrvatskoj. Šire, Drava je posljednja očuvana nizinska rijeka u Europi, ona je ogromno hrvatsko blago! Ovo su jedinstvena područja u Europi, izuzetan turistički potencijal, potencijal ekološke poljoprivrede i ostalih djelatnosti održivog razvoja.


Međutim, Hrvatske vode nastoje u Jelkušu regulirati nekoliko stotina metara rijeke Drave. Ovdje se ne radi čak o zaštiti ljudske imovine već o popravku postojeće obaloutvrde. Uz popravak tog objekta planira se iskapanje skoro kompletnog spruda na Jelkušu. Opravdano je učvršćivanje obaloutvrde, ali čemu uklanjanje spruda i to na suprotnoj obali Drave??? Ovo je klasična strategija Hrvatskih voda za nepotrebne i iznimno skupe radove koji opravdavaju silna davanja građana („slivne vode“). Dok Hrvatska opet pliva od poplava, Hrvatske vode opet troše nove milijune kuna na nepotrebnu regulacije Drave!


Još i više od nepotrebnih i preskupih radova, ovdje je ključno iskapanje šljunka s tog spruda! Šljunak je tražen građevinski materijal koji donose ogromne zarade. Hrvatske vode namjeravaju iskopani šljunak vratiti nizvodno. Međutim, ovdje upada u oči sama blizina lokacije višegodišnjeg nelegalnog iskapanja šljunka iz korita rijeke Drave. Po Zakonu o vodama zabranjeno je komercijalno iskapanje šljunka. Unatoč tome, vodopravni inspektori „ne mogu“ godinama vidjeti brod za iskapanje šljunka i planinu iskopanog šljunka na teritoriji. Inspektori su tek nedavno „primijetili“ izvođača radova, ali trenutno brodovi kojima iskapaju šljunak nisu radili, pa nisu mogli utvrditi prekršaj, iako na području Šašnato Polje postoji ogromna količina svježe izvađenog šljunka, baš tim brodovima. Prekršajna prijava je već i prije podnesena na sucu za prekršaje, ali sud do sada ništa nije poduzeo. Da li postoji sprega Hrvatskih voda i privatnih, ali nelegalnih izvođača iskapanja šljunka?
Izvođač radova, g. Vukšić prijetio je smrću obitelji biologa Darka Grlice koji godinama radi znanstvena istraživanja na rijeci Dravi i upozorava na ovakve radnje. Grlica, suradnik mnogih naših, ali i međunarodnih znanstvenih i stručnih institucija (poput Svjetskog fonda za zaštitu prirode, UNDP-a…) policiji je prijavio prijetnje dva puta, no ništa se nije desilo. Neke od prijetnji snimile su i kamere BBC-a prilikom snimanja dokumentarca „Green Belt“ o Dravi u Hrvatskoj i time cijelom svijetu prikazale ovu sramotu.

Radovi se nazivaju tehničkim održavanjem protoka korita. Tehničko održavanje protoka korita jedno je od najkontroverznijih izgovora za nepotrebnu regulaciju rijeka i iskapanje šljunka iz korita rijeke. Po Zakonu o vodama zabranjeno je komercijalno iskapanje šljunka, no pod tim terminom ta se praksa u stvarnosti nesmetano nastavlja. Dok u tradicionalnim šljunčarama vlasnici moraju ishoditi cijeli niz dozvola i na kraju državi platiti porez, tehničko održavanje protoka korita služi da se izbjegne sve ovo! Možda najflagrantniji primjer ove prakse bili su Beli kipi kod Varaždina. Ondje je privatna kompanija Vodogradnja Varaždin po neovisnim procjenama pod ovim izgovorom iskopala i do 5 milijuna kubika šljunka kojeg je potom prodavala na gradilištima autocesta!

Apsolutno je opravdano i potrebno u naseljima i industriji regulirati rijeke radi zaštite života i imovine. Međutim, mnogi nezavisni stručnjaci tvrde da je nepotrebna regulacija rijeka van naselja i industrije samo paravan za opravdavanje računa „za slivne vode“. Ne samo to, regulacija stvara velike štete, ne samo po izuzetnu prirodnu baštinu već i za gospodarstvo i nadasve poljoprivredu i šumarstvo. Osim što se skupo plaćaju nepotrebni radovi, poremećuje se prirodna dinamika rijeke s posljedicama u pojačanom ukopavanju rijeka što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda. Pojačava se i erozija. Još gore, dok se onemogućavaju male, korisne poplave, odsijecanjem meandara i rukavaca, isušivanjem i fizički odvajanjem od prirodnih poplavnih područja povećava se vjerojatnost katastrofalnih poplava i šteta koje one stvaraju.

EU je s druge strane Okvirnom direktivom o vodama uvela moderan pristup gospodarenja vodama na jeftin i okolišno prihvatljiv način. Čuvaju se još očuvane rijeke, a one devastirane se vraćaju u prirodno stanje. Nekad kanaliziranim rijekama vraćaju se meandri, mrtvice, rukavci, sve što mi još uvijek imamo i sve što Hrvatske vode žele još uvijek uništititi pod zastarjelom doktrinom kanaliziranja rijeka koja seže još od početka 19. stoljeća. Samo Nizozemska i Danska su u preko 350 projekata obnovili svoje potoke i rijeke. Austrija je za 10 milijuna eura vratila dio Drave u prirodno stanje. Twinning projekt Europske Unije dvije je godine nastojao implementirati Okvirnu direktivu o vodama. Projekt su vodili njemački i nizozemski partneri. Završni izvještaj Twinning projekta zaključuje da je sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka. Cijeli izvještaj Twinning projekta može se skinuti na stranicama: http://www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/Activity%20reports%20final/Rezultati_projekta_HRV.pdf, 14.04.2010.)

„Hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.„
JEDAN OD BROJNIH NAVODA U IZVJEŠTAJU

Hrvatske vode raspolažu u 2010. s dvije milijarde i 358 milijuna kuna, što je primjerice 10 puta više nego što iznosi proračun Ministarstva turizma za 2010. godinu. Najviše novca dolazi od naknada građana što direktno osiromašuje građane te sprečava da se ti novci investiraju za stvarne potrebe. Velik dio nepotrebnih regulacija van naselja ili industrije regulacija je nepotreban i služi za nastavak davanja građana. Mnoga naselja nemaju osiguranu pitku vodu i kanalizaciju, ali su zato regulirani potoci oko njih.

Koja je uloga privatnih firmi koje za Hrvatske vode izvode radove? Nedavno su mediji otkrili sukob interesa Ivana Cerovca koji je kao jedan od visokopozicioniranih direktora Hrvatskih voda ujedno i većinski vlasnik firmu Hidrotehnika koja izvodi radove za Hrvatske vode. http://www.mnovine.biz/index.php?option=com_content&view=article&id=3441%3Aakoveka-hidrotehnika-i-ivan-cerovec-prozvani-zbog-poslova-s-dravnim-vodnim-gospodarstvom&catid=65%3Apolitika&Itemid=136). Mediji su također pisali kako je obitelj negdašnjeg generalnog direktora Hrvatskih voda Slavko Rajnović suvlasnik tvrtke Brana. Pozivamo USKOK da ispita sukob interesa, ali još važnije, da li je potreba za regulacijama zapravo namještanje poslova samima sebi od novaca građana, uništavanja izuzetne prirodne baštine, stvaranje šteta (spomenuto ukapanje rijeke, pad podzemnih voda ,pojačane erozije…)

Nijedna zemlja u Europi nema tako raznolike i očuvane rijeke, od nizinskih pa do krških sa jedinstvenim fenomenom sedre. Naše su rijeke u prirodnom stanju ogroman turistički kapital, ali i zaliha pitka vode te imaju i svoju korisnu gospodarsku ulogu poput pročišćavanja vode, te svojim širokim prirodnim koritom s pripadajućim rukavcima, plićacima i sprudovima, čini jeftinu obranu od visokih voda odnosno od katastrofalnih poplava.

Goran Šafarek dipl.ing., Udruga Baobab
Dr. sci. Olga Jovanović, Udruga Baobab
Ivan Darko Grlica, Prirodoslovno društvo Drava
Helena Hećimović, Ekološko društvo Koprivnica

Dok je u postupak Prevladavajućeg javnog interesa za regulaciju ušća Mure u tijeku, Hrvatske vode i nadležno ministarstvo vodnog gospodarstva su dopustile Mađarima da skrenu Muru. Mađarski radovi napravljeni su bez studije utjecaja na okoliš za Hrvatsku – oni su nelegalni. Hrvatske vode time ucjenjuju i same sebi utiru put svojom vlastitom, brutalnom regulacijom ušća Mure – hrvatske Amazone!!!

Mađari su započeli s gradnjom perutnice (pregrade) na Muri, koja maticu Mure usmjerava prema Dravi i hrvatskoj obali. Mura sve jačom snagom ulazu u Dravu kod Malog ušća i trga Halazs Chardu, ponos Legrađana, ali i Podravine. Perutnica još nije završena jer je zima prekinula radove i što će se tek desiti kada većinu Mure skrene prema našoj obali???
Ovo je klasična ucjena – Mura sad prijeti i radovi Hrvatskih voda se sada čine kao spas: „Dajte nam da napravimo projekt i spasit ćemo Vas.“ Ali ne spominju da će izgradnja građevine Hrvatskih voda dovesti do istih posljedica - planirana hrvatska gradnja prokopa (kinete) kroz otok Kečilend preusmjerit će Muru također direktno na Halasz Csardu. Sprega mađarskih i hrvatskih vodoprivreda je savršeno isplanirala dešavanja na ušću Mure – čak i u slučaju odbijanja projekta od strane Hrvatske, skretanjem rijeke će se napraviti privid o potrebi regulacije s hrvatske strane! U kojem god slučaju, Halasz Csarda nestaje!!!

Nelegalnim dopuštanjem mađarskih radova (bez studije utjecaja za teritorij Hrvatske), hrvatska vodna administracija nasilno prejudicira odluku Hrvatske Vlade o prevladavajućem nacionalnom interesu na području ušća Mure.

Hrvatske vode namjeravaju potrošiti 2.1 milijuna kuna državnog novca za obranu mađarske pruge, dok poplave prijete Zagrebu uslijed nedostatka novca za čišćenje odvodnih kanala!?! Iznos koji se spominje je vrlo čudan – Mađari bi za radove manjeg opsega potrošili više od 17 milijuna kuna, a hrvatska strana za mnogo obimnije radove i to na pontonima potrošile skoro deset puta manji iznos??? Vjerujemo da Hrvatske vode ne daju pravi iznos nastojeći zamaskirati koliko će ti radovi u stvarnosti koštati građane Republike Hrvatske. Ova praksa maskiranja stvarnih činjenica je redovita – hrvatske udruge već su tužile Hrvatske vode za cjepkanje radova na manje projekte da bi izbjegle građevinsku i lokacijsku dozvolu te studiju utjecaja na okoliš. Ovi su radovi samo najava cjelokupne regulacije Drave od Legrada do Donje Dubrave kako stoji u službenim planovima Hrvatskih voda (Grđan 1992).

Ponavljamo još jednom da je potrebno štiti mađarsku prugu, ali pod izlikom spašavanja mađarske pruge uslijed mogućeg probijanja novog ušća od strane rijeke Drave, Hrvatske vode su predložile opsežni plan regulacije cijelog područja. Mala obaloutvrda već desetljećima uspješno štiti mađarsku željezničku stanicu na samoj obali Drave od direktnog udara rijeke te ne postoji razlog za megalomanskom regulacijom cijelog područja. Željeznička pruga udaljena je više od stotinu metara od mjesta potencijalnog novog ušća, a sama željeznička stanica i nekoliko stotina metara.

Poslan je dopis Veleposlaniku EU, gospodinu Vandorenu da se istraži porijeklo novaca s mađarske strane i da li je donator tih sredstava znao cijelu priču i pogubne utjecaje na Hrvatsku. Također, Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF), Euronatur i hrvatske udruge prijavile su Republiku Hrvatsku Europskoj komisiji povodom brutalnih planova regulacija ušća Mure u Dravu.

Radovi su u suprotnosti s europskim, pa samim time i našim zakonodavstvom - Okvirnom direktivom o vodama. Okvirna direktiva o vodama je moderan i održiv pristup gospodarenju vodama – jeftin, s malim utjecajem na okoliš. Izvještaj Twinning projekta – misije EU koja je neuspješno pokušavala pomoći implementaciju Okvirne direktive o vodama – jasno govpri da je gospodarenje vodama u RH zastarjelo, daleko od europske prakse! te da stvara velike štete. Kanaliziranje rijeka uzrokuje ukopavanje rijeke što dovodi do snižavanja podzemnih voda, erozije, prijetnje katastrofalnim poplavama (radovi Hrvatskih voda na zastarjeloj zaštiti od poplava dovode upravo do suprotnih rezultata)! U Hrvatskoj je na brutalan način kanalizirano 20 000 kilometara vodotokova, a planira se i daljnje kanaliziranje.

Tražimo trenutno zaustavljanje devastirajućih mađarskih radova!!!

subota 18.12.2010. // 15:00 // kino Velebit, Koprivnica
Ulaz besplatan!


U sklopu znanstveno-istraživačke ekspedicije Baobaba u Aziji, krajem 2009. i početkom 2010. godine Olga Jovanović i Goran Šafarek sudjelovali su u projektu revitalizacije kišne tropske šume na otoku Šri Lanci. Glavni cilj bilo je određivanje vrsta vodozemaca koje su se naselile u ovu mladu tropsku šumu.

O njihovom istraživanju snimljen je i dokumentarni film „Povratak zelenog raja“ i „Džungla u oceanu“ u produkciji HTV-a koji je prikazan i na nekoliko međunarodnih filmskih festivala.

Mladi hrvatski biolog, ali i publicist, redatelj i scenarist Goran Šafarek iz Koprivnice dobio je “Special mention” priznanje za visokokvalitetnu filmsku produkciju za filmove HTV-a “Džungla u oceanu” i “Povratak zelenog raja” na Međunarodnom festivalu ekološkog filma u Sava centru u Beogradu. Filmovi Gorana Šafareka uvršteni su u program tri međunarodna festivala, TV festivala u Baru, Green Screen Festa u Beogradu te Festivala turističkog i ekološkog filma Jahorinafest na Jahorini u Bosni i Hercegovini.

Inače, sva tri dokumentarna filma Gorana Šafareka (Tajna šarene evolucije, Džungla u oceanu i Povratak zelenog raja) prikazani su i u programu HTV-a.

Udruga za istraživanje i popularizaciju znanosti Baobab organizira ekspediciju na Borneo. Ekspedicija kreće na put 21.12.2010., a povratak u Evropu je početkom veljače 2011.

ZAŠTO BORNEO?
Borneo je otok u Indijskom oceanu, treći po veličini na svijetu. Otok je podijeljen na Indoneziju (južni dio), Maleziju (sjeverni dio) i Brunei (svega 1% površine na sjeveru) Borneo je središte biološke raznolikosti svijeta. Na njemu nalazimo 15 000 vrsta biljaka cvjetnica, 3 000 vrsta drveća, 221 vrstu sisavaca i 420 vrsta ptica. Borneo je i jedini dom orangutana. Blago Bornea ne čine samo nevjerojatna prirodna baština već i tradicijska plemena. Čak tridesetak naroda živi na otoku, a među njima istaknuto mjesto imaju Penani.

CILJEVI PUTA
Osim istraživanja i upoznavanja flore i faune Bornea, snimat će se i dokumentarni film o stradanjima naroda Penana zbog nestanka šuma. Jedan od ciljeva prikazivanja filma je podizanje svijesti i osvještavanje o problemima s kojima se stanovnici Bornea godinama bore. Kroz popularna predavanja i film, nastojat ćemo pomoći u borbi za prava Penana, a u tome će nam pomoći nevladine udruge koje djeluju na tom području.

SUDIONICI EKSPEDICIJE
Na ovaj daleki put uputit će se dvočlana ekipa: Olga Jovanović i Goran Šafarek. Oboje su po struci biolozi, a Goran Šafarek je i snimatelj i fotograf.

POZIV
Iako su u tijeku završne pripreme, financijski troškovi ekspedicije još uvijek nisu pokriveni. Ovim putem želimo pozvati sve zainteresirane pojedince i tvrtke da nam se obrate na udrugabaobab@gmail.com ili na 098/835-648, ili pomognu uplatom na žiro-račun Udruge
2386002-1110005510 Podravska banka.

U srijedu u 18h održat će se predavanje s naše posljednje ekspedicije u Aziji, sa Šri Lanke. Naša tročlana ekipa istraživala je uspješnost obnavljanja tropske kišne šume u privatnom rezervatu Mahausakande.

O njihovom istraživanju snimljen je i dokumentarni film u produkciji HTV-a koji je prikazan i na nekoliko međunarodnih filmskih festivala.

Dođite i upoznajte Šri Lanku, te istraživački rad mladih biologa!