Goldeneye
31.03.2005., četvrtak
Oh, happy day!
|
Danas ću reći samo - Sretan sam! A to želim i vama, da dišete punim plućima, radujete se i malim i velikim stvarima. Da u svakom čovjeku vidite prijatelja, a u sebi zapalite novu iskru prema osobi koju volite. Dajte prolazniku smiješak. Zarazan je. Voli vas Goldy |
30.03.2005., srijeda
O jednoj ljubavi
|
Neki dan sam čuo jednu istinitu priču. Učinila mi se zgodnom pa sam je prepričavao svojoj dragoj i ne sluteći koliko me je zapravo pogodila. Stala je knedla u grlu, na pola priče. Evo je: Stari par Zagrepčana, gotovo im je 90 godina. Živjeli su u lijepom stanu u središtu Zagreba, a posljednjih 15 godina proživljavali su pravu patnju. Naime, supruga se teško razboljela. Pala je u krevet i tako svih tih godina bila oduzeta jedva izgovarajući koju riječ, tek u potrebi. Suprug ju je hranio, prao, okretao u krevetu, mijenjao pelene... Često ju je držao za ruku. I onda su liječnici rekli kako gospođa ima još manje od mjesec dana života... Suprug je pozvao svećenika da joj udijeli posljednju pomast nakon koje mu se i sam ispovjedio: "Moj se svijet ruši, velečasni! Ja bez nje ne znam funkcionirati. Ona je uvijek bila moj oslonac, onaj dio mene koji odiše ljubavlju. Jednostavno, bio sam ovisan o njoj..." E sad, još jednom pročitajte, ali lakše... Ljubi vas Goldy |
29.03.2005., utorak
Majčinska ljubav
|
Priroda posla nije mi dopustila da u petak napišem post kojim bi prenio moj pogled na Uskrs i čestitku svima, kako kroz njega tako i kroz komentare na vašim blogovima. Zato, u ovaj utorak, ni teološki još nije kasno reći sretan Uskrs! No, evo i današnjeg posta: Majka je voljela svoju djevojčicu više nego sve na svijetu. Malecka se razboljela, dobivši temperaturu od gotovo 41 stupanj. Majka u najvećoj brizi uzima plahtu, kvasi je hladnom vodom i umotava svoju malenu ljubav rušeći joj temperaturu. Za dijete veliki šok i to takav da je majci rekla - mama, zašto me ne voliš, nikad me nešto više nije boljelo od ovoga. Mama zar me ne voliš. Mama, ovo boli, mamaaaaaaaa! Nakon ovoga, temperatura je pala. Dijete, koje je skoro umrlo od visoke temperature sada mirno spava. I mi se nekad pitamo zašto nas neke prilike ili bolesti u našem životu moraju tako boljeti. Rekao bih, ništa bez muke. Nama je to teško prihvatiti, ali On nam je pokazao put. Zar i sam nije zavapio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?(Mt 27,46) |
24.03.2005., četvrtak
"I ego, sum, vita, veritas est"
|
Samoreklamiranje, isticanje, nadmetanje riječima kako bi pokazali da smo baš mi u pravu. Iza svega stoji Ego, taj zlikovac. Zbog ega želimo uživati baš u svemu, često ne razmišljajući je li to na uštrb nekoga drugoga. Zbog ega, da zbog ega najčešće pucaju veze dvoje ljudi koji su se nekad voljeli. To su zapravo one ljubavi u kojima je jedna ili obje strane u vezi iz svog gušta, zbog toga što je njima dobro. A ljubav je između ostaloga, a prije svega nesebično davanje. Kad nekoga volite, istinski, onda ste za tu osobu spremni dati život. Veliki ego je kao kontramagnet, odbija ljude od nas. Možda iz početka ne, ali vremenom takvi ljudi ostaju bez prijatelja, a one koje imaju tu su samo zbog opet nekog interesa. Oni koji se potpuno predaju u ljubavi prema bližnjemu, možda su u početku i odbačeni, ali na kraju za takve osobe kažu da su bili Ljudi. 12 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? 13 Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14 Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15 Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." (Iv,12-15) |
23.03.2005., srijeda
|
"Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može." (Martin Luter King) |
22.03.2005., utorak
Rastanak
|
Sjećate li se zadnjeg dana osnovne škole? Rastaje se ekipa. Svak ide na svoju stranu. Kud koji mili moji. Većina sa suzom u oku već kao da pati za svojim društvom. Onda se u srednjoj školi nađe nova ekipa i rastanak je još teži, jer smo svjesniji značaja tako stvorenog prijateljstva. Za muške onda vojska, a na ovim našim prostorima i rat. Rastanci su bolni i kao da nam svaki odnosi dio nas, dio srca, onog "najkvalitetnijeg" dijela. Najteže je kad se rastane dvoje ljudi koji su se zaklinjali u ljubav. Tu su rane posebno jake. Da ne govorim kako je teško kada dođe kraj braku u kojem ima i djece. Najteži su oni rastanci u kojima sahranjujemo naše bližnje. To je nenadoknadivo. Uvijek nam ostaje osjećaj da smo još nešto mogli učiniti za tu osobu, dati joj više ljubavi, reći joj da je volimo. Život se sastoji od neprestanih rastanaka, a najčešće oni dođu neočekivano. Zato ljubite sve oko sebe, tako će manje boljeti i priča o rastanku možda neće biti konačna jer ljubav nikada ne umire. Dajmo je! |
21.03.2005., ponedjeljak
Sex na ex
|
Svatko na nebu ima svoj sat koji se pomakne za sat vremena svaki put kad pomisliš na seks. Tvoj navodno čuva sv. Petar i koristi kao ventilator! nepoznati autor |
Cat eyes
|
mačijim očima i vrelim usnama ti si ostavila milijun tragova a ja sam zaspao dugo te ljubio bolje da nisam se nikad ni budio |
18.03.2005., petak
Dva etička pitanja
|
1) Zamislite da poznajete trudnu ženu koja već ima 8 djece. Od njih je troje gluhih, dvoje slijepih i jedno je mentalno zaostalo. Dodatno ta zena boluje od sifilisa. Biste li joj savjetovali da pobaci? Razmislite i odgovorite u sebi. Ako ste odgovorili sa DA, upravo ste ubili Beethovena. Pročitajte sljedeće pitanje: 2) Došlo je vrijeme da se bira predsjednik svijeta. Vaš glas je odlučujuć. Slijedi nekoliko informacija o tri glavna kandidata: Kandidat A je povezan sa "sumnjivim" političarima i ispituje astrologe. Imao je dvije ljubavnice, puši danonoćno i pije 8 do 10 martinija dnevno. Kandidat B je već bio otpušten sa dva radna mjesta, spava do podne, pušio je opijate na fakultetu i popije 1/4l wiskija svaku večer. Kandidat C je ratni heroj već više puta odlikovan medaljama. Osim toga je vegetarijanac, samo tu i tamo popije čašu pive i nikada nije prevario svoju ženu. Izaberite sada potiho u sebi pravog kandidata za svjetskog predsjednika. Nakon što ste odgovorili na oba pitanja, pogledajte rješenja niže dolje. Kandidat A je Franklin D. Roosevelt, kandidat B je Winston Churchill, a kandidat C je Adolf Hitler. |
17.03.2005., četvrtak
Cijena sreće
|
Cijena naše sreće, je dati sebe. Ni više ni manje, sebe dati moguće je jedino u potpunoj slobodi, radosno i iz ljubavi. |
16.03.2005., srijeda
Ne želim biti članom kluba koji mene želi za člana! Grucho Marx |
15.03.2005., utorak
Braćo i sestre
|
U jednom gradiću u Sjevernoj Irskoj zaustavi neki tip s pištoljem jednog prolaznika, uperi mu pištolj u sljepoočnicu i kaže reci mi što si - protestant ili katolik? (Mislim da svi znate da je ta netrpeljivost tamo slična onoj između Srba i Hrvata). Čovjek u strahu da ne da "krivi" odgovor kaže - ja sam Židov, misleći da je našao kompromisni odgovor koji će ga spasiti. Ovaj lik s pištoljem odgovara - pa ja sam najsretniji Arap u Britaniji!!! Što sam htio reći ovom kratkom pričom. Ono što smo - Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Makedonci, whatever, to nas ne određuje. Time se trebamo ponositi, a različitosti uvažavati i cijeniti. Jer kako se ponašamo prema "neprijatelju" tako će nam se suditi. Svatko je brat moj i sestra moja. Imam divnih prijatelja Srba, Muslimana, Mađara, Židova. Ne propustim im čestitati njihove vjerske i ine blagdane. Jedna mi židovka čak kaže kako ja bolje od nje znam i pratim silne židovske blagdane. Ne glumim sveca, ali pokušavam se ponašati ljudski. Prošao sam sva granatiranja mog grada. Sudjelovao sam u akcijama Maslenica, Bljesak i Oluja, koje se sada nazivaju zločinačkim poduhvatima. To ne mogu prihvatiti, kao što ne mogu prihvatiti ni ponašanje Bad blue boysa uoči rukometne utakmice s Partizanom. Znam i da je to reakcija na ponašanje beogradskih navijača u Pioniru, letenje stolica na parket slike Karadžića, Mladića i Draže. Kolo nesreće nastavit će se vjerojatno i prilikom gostovanja Cibone u Beogradu i tako u nedogled. Treba jednom prestati. Treba odustati od razmišljanja "oko za oko - zub za zub", jer takva politika na Bliskom istoku donosi samo žrtve. Opraštati treba, ma kako teško bilo, jer svi su braća moja i sestre moje |
14.03.2005., ponedjeljak
Drvo života
|
Prolazeći šumom stadoh kraj jednog drveta ispred kojeg stoji drvena ploča s pričom čiji ću dio pokušati prenijeti, dakako uz dodatke iz moje glave. Prolazniče, ja sam drvo, zastani. Zimi te griju moje grane, a ljeti pod mojom krošnjom nađeš hladovinu. Sjediš na stolici koja dolazi od mene, za stolom i pod krovom od mojih dasaka. Mojim se plodovima hraniš i od njih sokove piješ. Kad se rodiš u koljevci si mojoj, a kad umreš od moga drveta napravljen ti je lijes za vječni počinak. Cijeniš li me sada više? Čuvaj šumu! Bez drveta nam je doista nezamisliv ovozemaljski život, a ja se sjetim još jednog drveta, koje mi je putokaz k vječnom, životu... |
11.03.2005., petak
|
....samo ono je istina što s ljubavlju upoznamo.... |
Odmor
|
Posao može čovjeka učiniti ovisnikom. Mali uspjeh u poslu, zarađen novac, imanje, veća čast u društvu, bolje jelo, piće, odijelo koje smo dobili poslom, te osjećaj da ćemo s više rada više imati, čine nas nesposobnima da prestanemo raditi i da se odmorimo. Čovjeku se učini da odmaranje znači gubitak onoga što smo zaradili. Ta ovisnost o poslu je nutarnja, emotivna ili duhovna. Iz dana u dan radimo do iznemoglosti. Čovjek niti ne zapaža da postaje umoran, star i oronuo od posla. Radi vikendom, blagdanom, najprije na radnom mjestu, a onda nastavlja kod kuće. Tako sakuplja u sebi nezadovoljstvo i bolest. Duša pobjegne kao da je mrtva. Dođe li još k tome i druga napast, a to je da trebamo štedjeti, misleći da ćemo imati više, zapažamo da nas imanje i novac vežu. Novac postaje gospodar koji ispija čovjekove snage, postavlja se na prvo mjesto i gospodari životom. Čovjek ne zapaža da je bijedan, osiromašen duhom i nema vremena za odmor. Ne može spoznati da nije kuća jedino bogatstvo jer ona istrune i propadne, i da je najvažnije duhovno bogatstvo i djelo koje ostaje. Čovjek misli da je novcem sve dobio, a zapravo je izgubio. Odmor je zapravo hvatanje koraka s vlastitom dušom. Stvoritelj svijeta nas je pozvao da život počnemo tako da se odmaramo, da spavamo, da osluškujemo svoje srce, oca, majku, prirodu i sve oko nas. Život počinje ali i završava odmorom. Odmor je rad srca i duše. Čovjekova duhovna sposobnost je poput izvora vode. Duša je naš najosjetljiviji organ. Duh je sama ljepota i nježnost i on se može dobiti samo ako smo odmoreni, i mirni. Vrijeme je za odmor i mir. Odmara jedino cjelovit odmor. Cjelovit odmor za dušu i tijelo jest biti u tišini i miru, te doći tamo gdje nas ništa ne uznemiruje, ni prošlost, ni budućnost, ni brige, ni ljudi, ni bolest. Imati mir od grijeha, krivice, slobodu od ružnih misli i loših planova. Cjelovit odmor nastaje tada kada odlučimo biti dobri, plemeniti i svima opraštati. Savjest boli jače nego boli noga, uho ili zub. Ako smo bili zli i nekoga povrijedili, onda to boli jače no fizička bol. Kad nakoga povrijedimo to donosi nemir, gori od svih nervoza i opasnosti. Zato se odmorimo od svega što je loše za nas i za druge, očistivši svoju savjest. Odmor je tamo gdje se osjećamo dobro, gdje smo voljeni i gdje volimo druge. Važno je da se na takav način odmaramo svaki dan. Svaku večer sjetimo se što je u danu bilo lijepo i dobro i zaželimo da sutra bude još bolje, kako bi se oslobodili negativnih dojmova, uvreda i doživljaja.(ti) |
10.03.2005., četvrtak
U slast!
|
Danas ni o ljubavi, ni o bitku. Nikakve filozofije. Razmahali se ljudi nekim receptima, pa ja odlučio obraniti čast Slavonaca i dobre hrane. Da to nisu samo priče da se ovdje dobro i obilno jede najbolje znaju ljudi koji su dolazili u naš kraj. Ne po restoranima, nego kad dođu kod nekoga doma. Nakon slavonskog ručka ili večere neće vam trebati remen na hlačama. Evo i recepta za klasični slavonski čobanac. U slast! Sastojci: 80 dg janjetine, dvije ljute papričice, 1 dl ulja, 1 žličica mljevene paprika, 1 žlica brašna, 20 dg rajčice, 30 dg krumpira, 1 dl bijelog vina, 1 lovorov list, sol i papar. Priprema: Na zagrijanom ulju popržiti sitno narezani luk dok požuti. Posoliti i popapriti. Meso narezati na kockice i dodati u kotlić. Dobro popržiti, dodati lovorov list, sitno narezane ljute papričice i preliti toplom vodom. Kuhati pola sata, zatim dodati brašno rastopljeno u vodi, mljevenu papriku, oguljenu i narezanu rajčicu i papar. Dodati vodu ako je potrebno i kuhati 20 minuta. Krumpir narezati na kockice i dodati u kotlić. Preliti bijelim vinom i nakon 15 minuta skinuti s vatre. Prije posluživanja može se po želji umiješati kiselo vrhnje. |
09.03.2005., srijeda
U svakom zlu...
|
Izvori naših nesporazuma često su greške u komunikaciji ili su rezultat nikakve komunikacije i predrasuda koje se rađaju zbog toga. Prije nego zbog nečega osudimo nekoga trebali bi se vidjeti u njegovoj koži. Kako bi ja postupio u njegovoj situaciji i stvara li okolina oko mene ozračje koje bi moglo opravdati neki postupak. Ili jednostavno sve učinjeno pokušajmo gledati s pozitivne strane. Zbog čega je dobro da je netko postupio na ovaj ili onaj način. Meni je jedan čovjek učinio zlo. U početku sam ga mrzio do te mjere, da mi je to zamračilo um i spriječilo bilo kakvo pozitivno djelovanje. Tek kad sam počeo gledati na problem i s njegove strane uvidio sam da i ja snosim dio krivice, te da ga je njegovo okruženje nagnalo da tako postupi prema meni. Doživio sam čak i trenutak u kojem sam se molio za njega. Od tada mi se sve počelo otvarati i danas, baš zbog njegova postupka, koji je bio zao, ja živim daleko bolje nego prije. Stariji bi rekli da je svako zlo za neko dobro, ali da nas ne bi to zlo obuzelo, potrebno je tražiti dobro i u zlu. Pa i pomoliti se za takve. To je jako teško i meni je trebalo jako dugo. Ispočetka sam mislio da je to ludost. Možda i je ludo misliti da su svi ljudi dobri, ali tu si ne mogu pomoći. |
08.03.2005., utorak
Naši stari...
|
Mislio sam danas pisati sasvim nešto drugo, ali me jedan događaj potaknuo da napišem ovo. Jutros je, naime, u središtu Osijeka došlo do požara. Vatrogasci su bili munjeviti. Stvorili su se u dvije minute. Osobno sam, nedaleko od mjesta događaja, čekao autobus, gledajući kako vatra guta jedan stan na drugom katu. Požar kao požar nije vijest jer ih u svakom većem gradu ima gotovo svaki dan. Ono što je mene potreslo je to da je u njemu poginula jedna starica, a njezin je muž, djedica, s teškim opeklinama odvežen u bolnicu gdje se bore za njegov život. Naši stari... Koliko ih je tako bespomoćnih i misle li njihovi na njih? Imaju li koga uopće? Imamo li mi nekoga staroga u obitelji? Kad smo ga zadnji puta posjetili ili nazvali, upitali treba li im štogod? Star i ostavljen, nemoćan, jel to dostojno čovjeka?! |
07.03.2005., ponedjeljak
Zločesti
|
Andrija, tri godine: "Pričaj mi priču o zločestom vuku." Liza, deset godina. "Ne, ne postoje zločesti vukovi, postoje samo nesretni vukovi." Zločesti ljudi ne postoje…… |
05.03.2005., subota
|
gripa pere |
04.03.2005., petak
Ne čekaj sutra
|
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš! Reci to odmah. Nemoj reći:"Moja majka, moj sin, moja žena…. To već i onako zna". Možda i zna. No, bi li se ikada umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci:"Ja sam, želim ti reći da te volim". Stisni ruku osobi koju voliš i reci: "Trebam te! Volim te, volim te…". Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, a razlikuju se po ljubavi. |
03.03.2005., četvrtak
Na te mislim
Na te mislim, kada zora sviće, na te mislim, kad se svrši dan, na te mislim, kad se svako biće, sprema tihi da prosniva san. Na te mislim kad se sunce gubi, uvijek na te mislim samo ja, tebe jednu moje srce ljubi, na tom svijetu sreća si mi sva. Bez tebe mi ne miriši cvijeće, gorak mi je plod bez tebe svak', gdje ti nisi za me nema sreće, gdje ne dišeš nečist mi je zrak. I do groba mislit' ću na tebe, bez tebe mi pust je život taj, dok u tijelu duša ne ozebe, mom životu dok ne dođe kraj. |
02.03.2005., srijeda
Prekrasno jutro!
Ima li što ljepše od jutra?Ne nekog posebnog jutra, već sasvim običnog jutra. Običnog, a opet tako posebnog. Jutra u kojem vas budi jedan krezubi osmijeh koji miriše na mlijeko. Jedan osmjeh i dva bistra oka koja radoznalo promatraju svijet oko sebe. A svako jutro je drukčije, no osmjeh je jednako topao i drag. Taj osmjeh grije dušu i daje snagu. U danima koji su puni tamnih oblaka, kada je život ispunjen samoćom i gorčinom taj osmjeh čini da se svijet čini manje strašan, a teškoće lakše. Uz pomoć tog osmijeha sve je moguće i ostvarivo. Gotovo da se ne mogu sjetiti kako je bilo živjeti kad nije bilo tog osmijeha... .....i ne želim više zamisliti život bez njega! |
01.03.2005., utorak
Srce u jami
|
Film «Srce u jami» koji je sinoć prikazan u «Latinici» potaknuo me da nešto napišem o pogledima na rat i na stvarna stradanja običnih ljudi. Kako je tema bila stradanje Talijana nakon dolaska partizana u slovenski i hrvatski dio Istre na svršetku Drugog svjetskog rata, i ja ću se zadržati na tom razdoblju. Naime, sit sam partizanskih filmova u kojima su svi partizani lijepi i pametni, a o bezgrešnosti da i ne govorim, dok su svi ostali sotonizirani. Sada, po prvi puta vidimo pogled s druge strane, jednako patetičan i daleko od potpune istine. Kao ilustraciju ratnog ludila u kojem obični čovjek strada na svakom koraku ukratko ću vam ispričati priču iz moje obitelji. Dva su brata moga djeda bila u partizanima. To je bio dovoljan razlog da moga pradjedu odvedu u Jasenovac iako je bio Hrvat. Tamo je imao daleko bolji tretman nego ostali zatočenici. Jednom zgodom, a to je do u detalja opisano u jednoj knjizi, ustaše su natjerale golu romsku djecu da golim rukama čiste snije pred ulazom. Moj se pradjed sažalio pa im je došao pomoći donesovši i lopate. To ga je stajalo «klackalice» - «uređaja» za odrubljivanje glave... Moj je djed uhićen zbog pomaganja nekim komunistima, pa je odveden u njemački logor. Na moju sreću vratio se živ. Njegova su brata zaklali četnici popa Save negdje u brdima kod Sarajeva, dok je drugi brat oslobodio Bjeljinu, Brčko i Doboj, a njegova je uniforma krasila Muzej Semberije u Bjeljini. Moja je baka bila čistokrvna Njemica i nakon rata cijela je obitelj protjerana, a njena majka, moja prabaka, prebačena je u logor u Valpovo gdje su je partizani strijeljali. Za to nedjelo i oduzimanje imovine, moj je stari došao do «presude, u kojoj stoji razlog – Nemci. Nakon rata partizani su otpustili moga drugog djeda jer je «surađivao s okupatorom», bez da uđu u problem zbog kojeg on nije mogao birati, budući da je moja baka imala traku oko ruke i malo dijete. Dakle, svi su nam došli glave. Poanta je da ništa nije sve posve bijelo i ništa posve crno. Nitko nije bezgrešan i zato podjele na vaše i naše mogu voditi samo do novih sukoba. |