Ima li što ljepše od jutra?
Ne nekog posebnog jutra, već sasvim običnog jutra. Običnog, a opet tako posebnog.
Jutra u kojem vas budi jedan krezubi osmijeh koji miriše na mlijeko. Jedan osmjeh i dva bistra oka koja radoznalo promatraju svijet oko sebe.
A svako jutro je drukčije, no osmjeh je jednako topao i drag. Taj osmjeh grije dušu i daje snagu. U danima koji su puni tamnih oblaka, kada je život ispunjen samoćom i gorčinom taj osmjeh čini da se svijet čini manje strašan, a teškoće lakše. Uz pomoć tog osmijeha sve je moguće i ostvarivo.
Gotovo da se ne mogu sjetiti kako je bilo živjeti kad nije bilo tog osmijeha...
.....i ne želim više zamisliti život bez njega!
Post je objavljen 02.03.2005. u 08:00 sati.