Goldeneye
11.03.2005., petak
Odmor
|
Posao može čovjeka učiniti ovisnikom. Mali uspjeh u poslu, zarađen novac, imanje, veća čast u društvu, bolje jelo, piće, odijelo koje smo dobili poslom, te osjećaj da ćemo s više rada više imati, čine nas nesposobnima da prestanemo raditi i da se odmorimo. Čovjeku se učini da odmaranje znači gubitak onoga što smo zaradili. Ta ovisnost o poslu je nutarnja, emotivna ili duhovna. Iz dana u dan radimo do iznemoglosti. Čovjek niti ne zapaža da postaje umoran, star i oronuo od posla. Radi vikendom, blagdanom, najprije na radnom mjestu, a onda nastavlja kod kuće. Tako sakuplja u sebi nezadovoljstvo i bolest. Duša pobjegne kao da je mrtva. Dođe li još k tome i druga napast, a to je da trebamo štedjeti, misleći da ćemo imati više, zapažamo da nas imanje i novac vežu. Novac postaje gospodar koji ispija čovjekove snage, postavlja se na prvo mjesto i gospodari životom. Čovjek ne zapaža da je bijedan, osiromašen duhom i nema vremena za odmor. Ne može spoznati da nije kuća jedino bogatstvo jer ona istrune i propadne, i da je najvažnije duhovno bogatstvo i djelo koje ostaje. Čovjek misli da je novcem sve dobio, a zapravo je izgubio. Odmor je zapravo hvatanje koraka s vlastitom dušom. Stvoritelj svijeta nas je pozvao da život počnemo tako da se odmaramo, da spavamo, da osluškujemo svoje srce, oca, majku, prirodu i sve oko nas. Život počinje ali i završava odmorom. Odmor je rad srca i duše. Čovjekova duhovna sposobnost je poput izvora vode. Duša je naš najosjetljiviji organ. Duh je sama ljepota i nježnost i on se može dobiti samo ako smo odmoreni, i mirni. Vrijeme je za odmor i mir. Odmara jedino cjelovit odmor. Cjelovit odmor za dušu i tijelo jest biti u tišini i miru, te doći tamo gdje nas ništa ne uznemiruje, ni prošlost, ni budućnost, ni brige, ni ljudi, ni bolest. Imati mir od grijeha, krivice, slobodu od ružnih misli i loših planova. Cjelovit odmor nastaje tada kada odlučimo biti dobri, plemeniti i svima opraštati. Savjest boli jače nego boli noga, uho ili zub. Ako smo bili zli i nekoga povrijedili, onda to boli jače no fizička bol. Kad nakoga povrijedimo to donosi nemir, gori od svih nervoza i opasnosti. Zato se odmorimo od svega što je loše za nas i za druge, očistivši svoju savjest. Odmor je tamo gdje se osjećamo dobro, gdje smo voljeni i gdje volimo druge. Važno je da se na takav način odmaramo svaki dan. Svaku večer sjetimo se što je u danu bilo lijepo i dobro i zaželimo da sutra bude još bolje, kako bi se oslobodili negativnih dojmova, uvreda i doživljaja.(ti) |