Neki dan sam čuo jednu istinitu priču. Učinila mi se zgodnom pa sam je prepričavao svojoj dragoj i ne sluteći koliko me je zapravo pogodila. Stala je knedla u grlu, na pola priče. Evo je:
Stari par Zagrepčana, gotovo im je 90 godina. Živjeli su u lijepom stanu u središtu Zagreba, a posljednjih 15 godina proživljavali su pravu patnju. Naime, supruga se teško razboljela. Pala je u krevet i tako svih tih godina bila oduzeta jedva izgovarajući koju riječ, tek u potrebi. Suprug ju je hranio, prao, okretao u krevetu, mijenjao pelene... Često ju je držao za ruku. I onda su liječnici rekli kako gospođa ima još manje od mjesec dana života... Suprug je pozvao svećenika da joj udijeli posljednju pomast nakon koje mu se i sam ispovjedio: "Moj se svijet ruši, velečasni! Ja bez nje ne znam funkcionirati. Ona je uvijek bila moj oslonac, onaj dio mene koji odiše ljubavlju. Jednostavno, bio sam ovisan o njoj..."
E sad, još jednom pročitajte, ali lakše...
Ljubi vas Goldy
Post je objavljen 30.03.2005. u 07:00 sati.