Dobrodošli!
Evo nas nazad u novoj godini, a i ovaj blog već je ušao polako u drugu godinu postojanja. Nije da je to jako bitno, ali eto...meni je drago.
Nadam se da ste svi zdravi i čitavi, sretni, zaljubljeni i spremni za nove radne pobjede! I nadam se da vam je doček nove godine ostao u lijepom sjećanju (mada znam da neki imaju i neka manje lijepa sjećanja...).
Ja o svom dočeku neću ništa reći. Ne zato što je bilo loše, već zato što se nema što reći. Obiteljska idila, loš TV- program i Lovro koji je mirno spavao dok su rakete i petarde pucale, da bi se probudio minutu nakon što je buka prestala.

Od tzv. novogodišnjih odluka ni ove godine nije bilo ništa, jer se uopće nisam sjetio da nešto odlučim. Zapravo, odlučio sam promijeniti dimovodne cijevi u spavaćoj sobi, jer mi je već pun qratz da se svako jutro budimo s grlima punim dima i čađi, a nije mi svejedno ni zbog malog.
Kod mene je novo to da sam skratio kosu za nekih desetak centimetara, tako da mi je sad u visini brade. Nisam imao izbora: vrhovi su već davno bili ispucali i ako sam želi da čupa dalje raste, morao sam ju obnoviti. Usput sam malo skratio i žbunje po licu (ali samo malo!), tako da sad i izgledam pristojnije.
Još mi samo preostaje povećati unos piva u organizam, jer je ono najbolji prirodni regenerator, prepuno vitamina i hranjivih tvari!
Zar ne, Vjeshtice?

Nekidan sam se sjetio da ove godine nema olimpijade niti nikakvog nogometnog prvenstva, tako da ću konačno moći malo odmoriti živce, barem po tom pitanju.
Još nisam našao posao i zbog toga me svi u selu gledaju kao zadnjeg gubavca, ali mene ovo selo ionako ne tangira niti 5%. Postoji desetak ljudi koji nešto vrijede, a svi ostali mogu slobodno podviti repove i vratiti se u rupu. Zapravo, selo je mala verzija prosječnog stanja u Hrvatskoj (muči me što sam ovo napisao velikim slovom, gotovo se stidim što sam Hrvat....).
Svi mi govore da trebam naći bilo kakav posao, makar za 2 soma kuna, tek toliko da nešto radim.
Mislim, LJUDI, JESTE SE VI NAJELI BUNIKE???
Pa, nisam ja svoje zdravlje na cesti našao, da bi ga ostavio nekome za 2 soma kuna!!!
Jebote, svi mi sole pamet, a doma dođu nakon cijelog dana na poslu i onda kukaju i budu nadrkani na cijeli svijet, ali uredno slegnu ramenima i kažu da oni tu ne mogu ništa i da se mora raditi.
E, ako to nije razmišljanje srednjevjekovnog roba, onda stvarno nešto nije u redu sa mnom.
Također, jedan zanimljiva osoba mi je savjetovala (čak: naredila!) da se naviknem na mobbing jer je tako u cijelom svijetu i ja nisam po ničemu poseban da bi mi bilo drukčije.
E, pa neće moći!
Ako netko želi robovati - neka izvoli! Ja sam već previše svog vremena i zdravlja dao raznim Mišetićima i Vragovićima, a da bih dobio nogu u kantu kao zadnji ološ, bez "sorry" ili ikakve druge riječi.

A oglasi na burzi su ista priča, samo gora verzija.
Svi traže da imaš 5 fakseva, A,B,C,D,E,F,G i H kategoriju vozačke i svoj auto kojim ćeš obavljati posao, da imaš 10 godina iskustva, ali da nisi stariji od 30 i da imaš reguliranu vojnu obavezu. Pa strani jezici...
Naravno, ako imate obitelj ili ju (Ne daj, Bože!!!) namjeravate zasnovati, ne morate niti pomišljati da će vam netko UISTINU dati posao. Ne ide to zajedno, obitelj i posao...
Ako vas i prime, traže da ste barem 6 mjeseci prijavljeni na burzi, ali zato SVI daju ugovor na 3 mjeseca, nakon čega vam sa žaljenjem kažu da nemaju potrebu za vašim mjestom. Oni primaju državnu subvenciju, a vas vrate nazad na popis nezaposlenih.
DA SE NISTE USUDILI TRAŽITI UGOVOR ZA STALNO ZAPOSLENJE!!!
E, ja ću učiniti baš to! Jebiga, ako im treba radnik, onda im treba radnik, a ne honorarac.

Dakle, svi koji su pojeli svu pamet ovog svijeta nek izvole otići na WC i riješit se silnog tereta, umjesto da meni prodaju muda pod bubrege.

Ja imam prekrasno dijete i ne želim cijelo njegovo djetinjstvo presjediti u nekom zagušljivom i trulom uredu ili za nekim raspadnutim strojem koji samo vreba da mi otkine ruku ili nogu. NE, hvala!
Je li previše tražiti NORMALAN posao i NORMALNO radno vrijeme uz NORMALNU plaću?
Poslodavce to ne jebe, Vladu ne jebe, Kosoricu ni'ko ne jebe..., ali ja ne želim popustiti.
Za prosječan posao želim prosječnu plaću, a za prekovremene sate želim novčanu naknadu, a ne slobodne dane! Pa, nisam došao raditi zato da par dana (ako ih ikad dobijem!) po šefovom izboru ne moram raditi.
Ako radim, onda je to zbog PLAĆE. Zbog novaca, ljudi!!! Jebao vas vaš team-building i ostala američka sranja!!!
Uskoro nam i prosvjeta prelazi na američki sustav, klincima se "olakšava" program (kao, pretežak je??? WTF???), uvode se predmeti koji nemaju veze sa ovim svijetom... Kao rezultat imat ćemo to da ćemo za nekoliko godina slati u školu svoje male amerikance. (Neka mi Bog oprosti zbog ove preverzne pomisli!)
Neka, hvala. Ako Lovro bude htio biti Amer, nek mu Buš bude ćaća, a ja odoh u Saharu da opustim živce.

Ljudi, bit će ovo JEBENA godina svima nama, zapamtite što vam kažem!
Nadam se samo da ćemo se jednog dana probuditi i sa olakšanjem shvatiti da su Sanader i sve ostale gluposti bile samo loš, vrlo loš san...

Ne dajte se!


EDIT:
Sjetio sam se što je još novo. Naša bubnjarka nam je dala nogu (cura ima svoje razloge...), tako da sad uz ime nemamo niti bubnjara!!! Nema veze, mi i dalje probavamo po ustaljenom režimu: jedna proba mjesečno, u prosjeku (tako ispada, zasad). :D

I htio bih (osim redovitih posjetiteljica i posjetitelja) pozdraviti sve zrakoplovce koji me čitaju, pogotovo one stidljive sa Strojarskog faksa, koji bi mogli ostaviti i pokoji koment. Antiša, Frane, Miha i ostali: živjeli!