sve se mijenja jedino pjesma ostaje ista...

Danas,
ponovo sam osjetila da sreca me iznevjeri
u trenutku.



Prepusteni smo,
ovisimo o raspolozenju onih
koji ruse nam snove
i gaze ostatke nas
ne osvrcuci se.



Smijeh je nestao.
na mom licu
vise ga nema.

Previse je pitanja,
nema odgovora.



Lomimo se,
zivimo u lazima.
Materijalizam je oko nas.
Vlada.


Ne zelim iskrivljenu stvarnost.
Nema smisla.
Buducnost ovdje ne vidim.
Tinjajuci plamen se gasi,
umire svaka nada.


Ja sam tek dijete,
koje na obacima zeli sjedati,
vidjeti zvijezde danju.
Zivjeti u snovima potpuno*.
Gdje nema krivih pogleda,
podsmijeha*.
Tamo gdje svi su ravnopravni,
miroljubivi*.
Ondje ima buducnosti, vidim je.
Sarena je.



A tesko je...
prepustiti se snovima.
potpuno...*