sve se mijenja jedino pjesma ostaje ista...

Danas,
ponovo sam osjetila da sreca me iznevjeri
u trenutku.



Prepusteni smo,
ovisimo o raspolozenju onih
koji ruse nam snove
i gaze ostatke nas
ne osvrcuci se.



Smijeh je nestao.
na mom licu
vise ga nema.

Previse je pitanja,
nema odgovora.



Lomimo se,
zivimo u lazima.
Materijalizam je oko nas.
Vlada.


Ne zelim iskrivljenu stvarnost.
Nema smisla.
Buducnost ovdje ne vidim.
Tinjajuci plamen se gasi,
umire svaka nada.


Ja sam tek dijete,
koje na obacima zeli sjedati,
vidjeti zvijezde danju.
Zivjeti u snovima potpuno*.
Gdje nema krivih pogleda,
podsmijeha*.
Tamo gdje svi su ravnopravni,
miroljubivi*.
Ondje ima buducnosti, vidim je.
Sarena je.



A tesko je...
prepustiti se snovima.
potpuno...*

Snovi – obozavam. Sanjam vazda i jako puno. Uglavnom se sjecam svih snova koje sanjam tijekom noci. Cesto su nebulozni i paradoksalni...al ne znam sto bi bez njih. Par sam puta san nastavljala, tj. sanjala bi nesto, pa bi se nakratko probudila i onda zaspala i nastavila sanjat isti san, i tako nekoliko puta.



Muzika – jako obiljezava moj zivot. stvarno mi je jako potrebna. Postoje grupe kojima sam mogu cak rec opsjednuta. U njima pronalazim nekakvu svoju sliku savrsentsva.

Osjecajna sam – mozda ponekad i previse. Mnoge me stvari pogode i vise nego sto bi trebale.
Onda sam jaako tuzna neko vrijeme i nije me tesko rasplakat. Full se lako izvciram i onda sam...hm....nepodnosljiva i samo se derem.

Feniranje kose – to ne podnosim. predugo traje i izludiva me. I nikad je ne uspijem do kraja osusit, ni priblizno. Uopce nemam volje za to, niti malo...




Broj 03 – jaaako cesto, precesto kad gledam na sat je nesto i 03 minute. Prvo je svaki put bilo 10:03 (datum sestrinog rodenja), a kasnije je to postalo stalno, svaki put kad na sat pogledam je ... i 03 minuta. Jednom sam gledala neki film u kojem je lik umro, a vrijeme smrti je bilo 10:03. Nisam praznovjerna, al se pocinjem bojat tog broja.

Saljem dalje:
Dizzy
Dorothy
Iris
Little fairy
Niki

Pjesma za kraj..jako lijepa.

Thank you

If the sun refused to shine, I would still be loving you
When mountains crumble to the sea
there will still be you and me
Kind a-woman, I give you my all, kind a-woman, nothing more

Little drops of rain whisper of the pain
Tears of loves lost in the days gone by
My love is strong, with you there is no wrong
Together we shall go until we die, my, my, my
An inspiration's what you are to me, inspiration, look and see

And so, today, my world, it smiles
Your hand in mine, we walk the miles
A-thanks to you, it will be done
for you to me are the only one, alright, yeah
Happiness, no more be sad, happiness, I'm glad

If the sun refused to shine, I would still be lovin' you
M-mountains crumble to the sea, there will still be you and me

skrivajuci se iza oblaka *jos jednog kisnog dana*
kroz obrise unistenih nada vidjela sam
ruku laznog spasa...



i bjezim sad..
trcim daleko..
uplakana, slomljena...
mracnim ulicama...
zaboravljenim sjecanjima..
*once again my mind is grey*



i snovi mi uljepsavaju stvarnost...
jos uvijek,..
unatoc svemu...

napokon..
ponovo smo srecu osjetili..
trcali beskrajnim poljima....
igrali se s osmijesima.



uzivali u svakom provedenom trenutku...
gledali odsjaje u moru..
umor nam nije smetao.
nismo to dopustali.




gazili po lokvama**...
igrali se u parku..
voljeli smo to.



vracen osmijeh..zaboravljena tuga...nadam se..

"Sto biste vi napravili da vam ostane jos 3-4 mjeseca zivota?"
Sagradimo zajedno kucu. Hajde!
Savrsena...tako stvarna...



Predvidljiv si...
Cuo sam te vec...Nevjerovatno si glup, znas li to?!



Ta je promjena tako konstantna da je i ne osijetis..
*Svida mi se kad nista ne osijecas...*



...Gledanje u proslost kao gledanje u buducnost bez buducnosti...



*Ono sto mislis ne mora biti povezano sa stvarnoscu.*



"Uvijek sam o sebi razmisljao kao o kuci…
Uvijek sam bio ono u cemu sam zivio..
Nije trebalo biti veliko cak ni lijepo,samo da je moje..
Postao sam ono sto sam htio biti..
Sagradio sam si zivot..
Sagradio sam si kucu..
Svakim udarcem vala cujem nesto..
Prije nikada nisam slusao…

Sada,na vrhu sam stijene i slusam
Tu prema moru..
Skoro sam gotov..
Da,slusam…."

lijepe rijeci...
izgubljene daleko..
duse isprane u masini za sude
i sjajem prekrivene...
samo prividno...
previse marioneta!
istih faca...
klonovi prolaze...
nema Njih
onih drugacijih...
koji su zivjeli zivot
nosili toplinu, ljubav i mir...
sve je nestalo...
skrilo se
u dubini i tmini....
i neda se pronaci