gluvarenje u rupi

Znakovi

Ovo sam ja
zar ne prepoznaješ spektar moga glasa
kada dan ulazi u grad
zar ne vidiš kako sijeva nad morem i kako hoću svaki
put zustaviti tišinu ovih stravičnih pokreta

sanjala sam da je noćas dan a da je danas noć
u dolinama mojim, tragovi tvoji se brišu
i nastanjujemo ove rovove kazivanja ispraznog.

Ljepota je uvijek lijepa kada nema mraka
netaknuta kada pijesak ne nameće
svoje uragane rajskih vrhova.

Vjetrovi dobrog raspoloženja kasne svaki put
i kaskaju za onim listovima morskog odraza
u krošnji laganog grada.

Sanjam oceane i ljepotu širokog gutljaja
plovim za svim splavima koje je Huck Finn prespavao.

Šutimo zajedno tišinu jesenjeg jutra
koje me uvijek i iznova tjera da shvatim kako život je
nepopravljivo romantičan,
i kako dane nisi mi ukrao i kako nisam ovdje
nego sam uvijek tamo.
Plovimo uzvodno i pronađimo mjedene strune
tuđih snova.





LICE

uljepšala sam ovaj dan tvojim rukama
naše mašte danas nemaju granica
govorim ti kako ovi snovi traju predugo
kao i prije, još je teško shvatiti sve ove dugine pothvate boja
nebesima sam pružila riječi
i sile se sada sakupljaju sa sanjivim snovima

otkači ove ružne navike
i
skini te teške i demokratske čizme
sa svojih prilika
volim li to tegobe mitova o tebi
ili
volim ono što davno smo planirali
jedan
lagani
polet
u sutra

kada sam tražila more
pronašla sam tmine tmurnih rastanaka
i golubicu preplašenog lica
željela sam mnogo
najviše
a sunce je spržilo zadnje dane ljeta
kroz ritam kolektivne jurnjave
za mirom

jesi li siguran da bi
na bilo kojem svijetlu
prepoznao moje lice ?



Tonemo...

Davno sam stekla povjerenje u
maglovita jutra.
Ti brišeš sumaglice razne sa mojih prozora
odavno nisam tražila nikog da pomakne film
navikla sam se na jurnjvu ljudskih umova i
plitka kormila tvojih usana.

Brodovima je teško u potonuće krenuti.

Povedi me negde gdje neću morati govoriti
gdje ću gledati kako zalazak dana
tišinom otkriva sva raspucana obzorja.
Pokaži mi mjesto gdje si prešao granicu
vlastitog stremljenja.
Treba da se ugledaju ti crno-bijeli svijetovi
jasno je da mi ovo šarenilo stvara nemir.
Tonemo li to opet
ili mi se čini da oblaci gube na težini.
Moja sjena se pretvara u tvoje noge

uzela sam jutros kapi snova sa tvojeg lica
i zamišljla kako šetamo jedno uz drugo
u nekom novom vremenu ljetnom.
Razbacivala sam se stoljećem pogleda mojih i tvojih
idemo više i jače
penjemo se do vrhunaca raznih
a ja čekam ta naša ostajanja i slobode razne
jer ne trebamo se zarobljeni kao što su drugi,
govorio si.
Ako me trebaš oslobodi me
i mi se oslobađamo ove gluposti
sjenovitih plima i oseka.
Zovemo se slobodom jer to i jesmo
i ostajemo do kraja u riznici osjećaja
sunčanih i zadimljenih.
Sinoć dok sam slušala vjetar
koji je kleo sve mrazove i oluje
stajala sam sama i razmišljala kako je malo
ipak dovoljno.


Molim te pusti moju ruku da ne budem sama.

"O lijepa o draga
o slatka slobodo
dar u kojem sva blaga
višnji nam Bog je do"

U sate kasne i snene
odmaram oči na rukama tvoje snage
i ne plaše me više ni rijeke ni mora
nad mojom kolijevkom zanjihalo se sunce,
i putevi mlačni
dodiruju obraze sakramenata i pjesme.
Voljeti treba zauvijek i pristajati u domove strane
jer mornarima more je luka
a vjetrove nad obzorom
stišati mogu tvoje pjesme, dragi.
Pjevaj mi san o Kalevinu sinu
i pričaj mi o pobjedama Pirovim
i šuti mi spektar duginih boja za danas .
I što smo ovom svijetu nego trenutak izbrisivi
i korak promočivi
u zjeni zaljuljane sjete sjedim sa bogovima i ciganima
a cigane volim više
i ne klanjam se nikome i nikad.
Htjedoh ti reći jednom riječju
al ne rekoh ništa osim
grli me i pusti da smijemo se svijetu.

Došao sam
da te nosim
da se ne bojiš
da ne govoriš nema me
da zatvoriš oči
da ne zaboraviš reč po reč...

Uvijek iznova i uvijek jednako bolno i bezizlazno
podsijećao ju je na tužnu propuštenost mladosti
i umorne oči zaboravljenih predaka
što čekaju da ih se netko sjeti i odriješi ih tog bremena grijeha.
Moja nedovršenost mi je počela ići na živce
moje nesigurne ruke govore tebi kamo treba poći
prevelik je to teret za nekoga kao što sam ja

Origami jednog nesavršeno izgubljanog hrama

A ponakad je i razmišljala kako joj ni ne treba hram
i mjesto za molitvu, jer kome bi se ona molila
kome bi rekla sve nepotrebne informacije poludjele stvarnosti,
promatrala je dan za danom kako vrijeme nosi pošast osjećaja
i kako joj njegove ruke samo stvaraju težinu
i budnom je drže već odavno
a ona ne razumije tu pravilnost namještenih zagrljaja.

Na mjestu gdje je Petrarca upoznao Lauru

vjetrovi mrse njezine misli
i osjeća kako opet gubi nekakav neomeđani prostor svojih ruku
a to je bilo najpogubnije...
osvećuje se vremenu koje ju je nagnalo na ove poroke
koje nema čime opravdati, više nije djete
i više ne može prodati poljubac za čašu pelin-tonika

Ožiljci koji su ostali urezani u obamrle riječi ljubavi
ostaju bespotrebni kao hramovi koje su joj nudili
a ona ih nije trebala,
kao pruge
za vlakove koji su prestali stizati.

Govoriš mi da se klonim samoće i da zaboravim na tvoje ruke
i ostavljam ja gutljaj zadnji, uvijek za drugi put
i onda te sretnem sa glazbom u ruci u nekom zadimljenom provjerenom proljeću
i govoriš mi da ćemo se sresti kada budu odlazili oblaci u potragu za nekim novim nebom
i ja ti vjerujem
skoro pa svaku riječ ključam u brave neke davne želje za odlaskom
od svega ustajalog, običnog i prokušanog
na lice moje naslonio si osmijeh i nemogu izbrisati blues sa svojih ruku
jedan putni
razgovor
za vječnost
ponesi.
I pričaj kako postoji netko tko prepoznaje tvoje pjesme zamotane
u odlaske poslijeponoćne.
Govori kako ciganske večeri su najslađe
i ne misli na moje oči, jer pogleda je ionako previše
a ruke za koje mariš nisu moje...
ili jesu...?

Govoriš mi da se klonim samoće

Dozvoli si još jedan blues u nekom novom haustoru vlakova.
Tvojih
vlakova
i mojih ostanaka.
Prešutljivo smo ostali
vjerni jedno drugom
u
tijelu nekih drugih ljudi.

Krstio si me prašinom i ostavio komadić pijeska u mojim cipelama

i sad ne mogu ravno hodati, koraci mi se mrse i zapinjem o teške riječi

koliko ti treba da ugledaš vodu i napiješ se hrabrosti moje

u ogledala se ne uzdaj, prozirna su i siva i odraz je neozbiljan i varljiv.

Čekala sam godinama da uhvatim sunce i da me zaljuljaju zrake njegovih obala

sada pokušavam sakupiti mrvice mudrosti sa stolova grešnika

jer u ognju plamenih zdenaca i ja ostavih ruke svoje.

Sad moru se vraćam jer to jedino znam

nasmijavaju me njegove plime i oseke

i škakljivo im se namećem

kao da nikada ni otišla nisam

Dakle sidim ja u znanstvenoj knjižnici i skužim da je subota i skužim da s Perkom nisam bila na kavi već 567 godina, stoga joj poslah poruku da dovuče svoj guz i skupi me u istoimenoj knjižnici. Perka me skupila s tim da nismo ni sumnjale da će taj dan biti stvarno STRAVA.Kako se nismo odavno vidile jerbo sam ja bila doma i popravljala zubalo, trebalo je prokomentirati dooosta toga. Svoje guzove smo prvo dovukle do Zodiaca al budući da tamo nije bilo mista, uputile smo se kao prave "gradske" cure u Inside-a. E a onda je slijedilo prožvakavanje svega šta se desilo u zadnjih misec dana na sveopće zgražanje konobara, baj d vej, jednom je ispala pepeljara od pustog našeg kokodakanja, smijanja i graktanja(tako uvijek biva kad se nas dvije ne vidimo neko vrijeme)...nakon sveopćeg pretresanja svih mogućih i nemogućih tema i temica uputišmo se u CITADELLU.Sreli smo Tihanu i Editu koju nismo vidili nekih par godina...zatim smo sreli miju sorellu Inu koja je tribala biti negdi na putu za sjever Hrvatske al je ona lipo zaspala i odjebala putovanje. Ina, Perićka i moja malenkost je pričekala Batka, Batana iliti ga Inge koja se upravo vratila sa ekskurzije from Italy...nakon ručka u DHM-u uputile smo se do Rive na drugu kavicu, samo šta smo ovaj put "graktanje" udvostručile Inom i Batkom. Nakon kavice koju smo ispijele neka tri sata na lijepom zadarskom suncu uputišmo se u dom, studentski naravno...isprid doma smo srele Gambyja kako nosi OGROMNI ventilator kojem je dao ime Davor i koji će ga spašavat ovo lito. Perićka je otišla u stan posolit neko meso jerbo smo posli tribali ići na kapetansko...inače "DEČKI" kako ih mi zovemo radili su roštilj. Na roštilju je bilo veselo, stara ekipa, stare priče...ja i Perićka se vratile svojim nezaboravnim pričama o tome di smo se i kako sve crnile, opijale i blamirale...ej Pero Ždero kako sam se ismijala. I samo da napomenem psu Rudolfu je "zapela" kost u grlu koju mu je Perićka izvadila i spasila jadnog psića od negativnih posljedica...Ina me nazvala i rekla da je ekipa iz doma sredila ulaznice za Svadbas u Arsenala i da ja skupim još ekipe pa ćemo svi biti na listi za besplatan upad. Perićka, Iva i Inge su me otkantale pa smo ja i Ina otišle u Arsenal u kojem su nas čekali Gamby, Ivana, Marija i još neka ekipica. Taman smo stigle na početak koncerta, ja sam pobjedonosno naručila kamilicu...ALO KAMILICU, svadbasi su sviruckali i to je onak neloše zvučalo...atmosfera je bila zakon, svi su nekak bili dobre volje i ljuljkali se u ritmu pisama "raširi ruuke, ruke su ti kuke" upri iz sve snage nek se cijedi znoj...e i samo da napomenem da je meni ova njihova najpoznatija "Treblebas" još i najgora, prikraju koncerta sam čula pismu, mislim da se zove"Amerika" i pisma je stvarno SVJETSKA. Eto koncert je već počeo, mene je Gamby malo zadužio za dokumentiranje svega na digitalac kad evo ti se poruka od Perićke da će one doći...al kako više nisu bile na listi za upad dosjetila se ona provjerenog šarma.Izbacivaču je lipo ispričala kako upravo dolazi sa roštilja i kako joj kosa smrdi po dimu i kako je već bila unutra al nema karte i kako bi stvarno bilo u redu da ih pusti šta je jadni čovik i učinio... i eto nisam baš uspila uhvatit detalje koji su ovaj dan učinili prekrasnim, al stvarno prekrasnim, al morala sam to opisati na blogu..oni koji su sudjelovali te subote u zgodama i nezgodama, pogotovo na kapetanskom igralištu znaju o čemu pričam...e i još na kraju...Ina, Ivana, Iva, Inge, Perićka i moja malenkost otišli smo do puba...ja i Perićka smo zarepale dobrih par minuta, Grgaaa nam se smija, dakle sve po starom, ljudi se ŽDRALILI....DAN JE BIO KAO STVOREN ZA BRUMOVO ISTRAŽIVANJE U NOVOM GRADU...i to samo na jednoj kamilici i par gutljaja vode sa okusom jagode...
E i još na kraju svima vam želim Sretan Uskrs i dobro iskorištene blagdane i tako dalje i tako šire....pamet u glavu a ne u guzicu....hasta la vista

P.S slije ću uploadati kad se vratimo s praznika i kad ih "posudim" s Gambyjevog digitalca
P.S Gamby, bobica je stavila linkove za naše blogove na forumu...ala jesmo vace...