U sate kasne i snene
odmaram oči na rukama tvoje snage
i ne plaše me više ni rijeke ni mora
nad mojom kolijevkom zanjihalo se sunce,
i putevi mlačni
dodiruju obraze sakramenata i pjesme.
Voljeti treba zauvijek i pristajati u domove strane
jer mornarima more je luka
a vjetrove nad obzorom
stišati mogu tvoje pjesme, dragi.
Pjevaj mi san o Kalevinu sinu
i pričaj mi o pobjedama Pirovim
i šuti mi spektar duginih boja za danas .
I što smo ovom svijetu nego trenutak izbrisivi
i korak promočivi
u zjeni zaljuljane sjete sjedim sa bogovima i ciganima
a cigane volim više
i ne klanjam se nikome i nikad.
Htjedoh ti reći jednom riječju
al ne rekoh ništa osim
grli me i pusti da smijemo se svijetu.
Post je objavljen 25.04.2007. u 00:13 sati.