uzela sam jutros kapi snova sa tvojeg lica
i zamišljla kako šetamo jedno uz drugo
u nekom novom vremenu ljetnom.
Razbacivala sam se stoljećem pogleda mojih i tvojih
idemo više i jače
penjemo se do vrhunaca raznih
a ja čekam ta naša ostajanja i slobode razne
jer ne trebamo se zarobljeni kao što su drugi,
govorio si.
Ako me trebaš oslobodi me
i mi se oslobađamo ove gluposti
sjenovitih plima i oseka.
Zovemo se slobodom jer to i jesmo
i ostajemo do kraja u riznici osjećaja
sunčanih i zadimljenih.
Sinoć dok sam slušala vjetar
koji je kleo sve mrazove i oluje
stajala sam sama i razmišljala kako je malo
ipak dovoljno.
Molim te pusti moju ruku da ne budem sama.
"O lijepa o draga
o slatka slobodo
dar u kojem sva blaga
višnji nam Bog je do"
Post je objavljen 28.04.2007. u 12:29 sati.