Marketing
Slobodna bez riječi...
Krstio si me prašinom i ostavio komadić pijeska u mojim cipelama
i sad ne mogu ravno hodati, koraci mi se mrse i zapinjem o teške riječi
koliko ti treba da ugledaš vodu i napiješ se hrabrosti moje
u ogledala se ne uzdaj, prozirna su i siva i odraz je neozbiljan i varljiv.
Čekala sam godinama da uhvatim sunce i da me zaljuljaju zrake njegovih obala
sada pokušavam sakupiti mrvice mudrosti sa stolova grešnika
jer u ognju plamenih zdenaca i ja ostavih ruke svoje.
Sad moru se vraćam jer to jedino znam
nasmijavaju me njegove plime i oseke
i škakljivo im se namećem
kao da nikada ni otišla nisam
Post je objavljen 11.04.2007. u 08:39 sati.