gluvarenje u rupi

subota, 17.02.2007.

Nepomična mora...

Što su moje ruke tebi,

ta znaš li koliko sam samoća već pokopala

u koliko se priča zagrcala.

Danas sam opet ostala sama,

samovoljno zakopana u tišini.

Ti ostavljaš svakodnevne zvukove neke potrošene budućnosti.

Unaprijed smo odredili i ratove i bitke i bjelinu propale zastave.

Otvaraš li dlanove i poklanjaš li ljubav nekoj davnoj meni

tek u prošlosti mogu da ti pravu ruku dam.

Ovo što pjevamo sada odbačena je pjesma jednog davnog Irskog raskošja.

utišana cimbala svih mojih krikova.

Poželiš li pobjeći u potragu za svršetkom svijeta

i tamo čuvati svo blago svilenih pokreta i postanaka.

Osjećaš li koliko sam nepomična

tapkajući između sunca i slučajnosti ušutkanih samica.

Što su moje ruke tebi

melem, sloboda il oblaci kišni.


Image Hosted by ImageShack.us
- 03:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #