gluvarenje u rupi

petak, 05.10.2007.

U međuvremenu, i valovi se lome...




A govori more sve što čuti je grubo
uspinje se i šapće
da krenem daleko, daleko
odzvanjaju riječi
i tjeraju u progonstvo
u škripanj straha
u prolaznost tišina

Tko je danas odlučio, igrati se Hy-mana

Priče sam isplela
oko strahovitih i grubih riječi
i ne znače mi više ništa ove zarobljene slobode
a obećavali smo jedno drugom
prozračne dane
pune proljeća i mirisa
i govorili smo kako nikada prestati neće
ovaj osjećaj smirenosti.
Nađi svoju zvijezdu i zaželi nešto
preokreni sve naopako u ispravno
ne rabaštinjuj svoje ruke
i pronađi pravo mjesto za svoj korak
nauči me sanjati o moru
uzburkanom, strelovitom i mirnom
poželi postati moj mjesec
da te pratim tiho i božanstveno
baš kao i onda kada sam
bez i jednog jedinog pitanja pošla za tobom.
Kako smo izgubili satove nijemog poimanja
kada sam ti nijema i svoja uzela ruku
i pošla dalje nego ikad...

Oslobađamo li se ili smo jednaki kao i drugi
robovi
ove usahnule praznine ?

A bila je sretna, sanjala o budućim danima, bila je kraljica u očima slučajnih prolaznika. Usuđivala se sjediti na suncu, uz kutiju cigareta, slušajući EKV. Bila je svjesna da je toliko smješna da joj je laknulo. Pričati o bezvremenskom poimanju svijeta bilo je tako lagano i svrhovito. Nešto što obični smrtnici nikada neće razumjeti. Igrala se riječima i osjećajima i samom sobom, iako kasnije shvatiti će da irealan odmak od stvarnosti donosi mnogo bola i izgubljenih bitaka. Posustajati bilo je nezamislivo, u polusvijetu aktivnog uzimanja ogromne količine nečinjeničnog ludila i napisanih pjesama. Istočno od tvojih tužnih usana, stih koji je nastao mnogo poslije ali i mnogo prije nego su nastala sva kriva i pogrešna očekivanja koja nisu bila ništa doli skriveno bježanje, nepodnošljivo vrebanje svega onoga što je bilo neuhvatljivo, neopipljivo i jedino kao takvo bilo je smisleno. Natjerati nekog ili nešto da te voli u jednom tragu njezine opredjeljenosti izgledalo je tako otužno i jadno, bespomoćno i nepodnošljivo. Vjerovati u sve one lažirane i namještene gluposti zaista je bilo u najmanju ruku opasno. Kreirala je svijet ugađavši sebi i svojoj oštroumnoj zamrljanoj neodlučnosti. A voljela ga je il je bar mislila da ga voli. Smatrala je da nikada ne bi mogla voljeti nekoga koga je lako definirati, nekoga tko je opipljiv i sveprisutan. Voljela ga je zbog njegove sposobnosti da je uvijek tu i da je uvijek negdje daleko u nekoj zamišljenoj galaksiji prepunoj stabilnih a u isti trenutak nerazumljivih definicija stvarnosti. Već je sto puta odlučila napustiti ovaj prokleto teški, apokrifni način razmišljanja. Ali bilo je teško sažeti svo svoje postojanje u kalupe koje je nametnulo nečije bivstvovanje. I svaki put kad je ostajala ranjena znala je da je napočetku još jedne mučne priče o sebi a to je bilo sebično i otuđeno a otuđenost je vodila do nestvarnost i tako unedogled.
Pogledaš li daleko do horizonta, stvari se čine drugačije, jednostavnije i manje stvarne. Pobjegneš li daleko, opet si na početku i opet tražiš krivca...Ne traži sada krivca draga, suviše je mračno...i opet padaš duboko, toliko daleko da ne vidiš kraja svojim pitanjima i traganjima. Upaljeno svijetlo bilo je toliko jako da je izazivalo nelagodu i uznemirenost. Lako se nositi sa svijetom u polumraku ili zatvorenih očiju. Bilo je smiješno gledati ljude koji joj pokušavaju ukazati na riješanja, magične napitke realnosti, hodajući znala je samo prestati doživljavati svoje noge. A koraci moraju koračati, mora se ići gdje svi idu i upuštati se u beskorisne horde riječi i ludila. Vjerovala je da će sutra donijeti razboritost i uspješan bjeg od života. Ono malo bezbrižnosti što je ostalo pretočila je u pjesme i poeziju. Lošu poeziju. U trenutku kada shvati da i dalje nastavlja plesati, doživljava rascjep, i ništa više nije bitno, jer više ne može zaustaviti pokrete i govor tijela koji je pričao o svemu samo ne o njoj i onom što je nastalo razarajući sve ostalo. A ono ostalo, nestalo je kroz polušalu i zajebanciju, kroz povlađivanje svemu što joj se gadilo i zbog svega što je trebalo zanijekati i opdvući crtu na sve završetke i ispričane zablude i staviti točku na kraj.
- 13:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #