Krađa
nedjelja , 02.07.2017.
Kada sam tek počela propitkivati i tražiti krivce, odgovor je došao vrlo brzo, u potpuno neočekivanom trenutku, a opet, tako prirodno i lako.. :)
*Netko mi krade osmjeh.
Netko mi krade nadanja.
Netko mi krade ljubav,
Ostavlja patnju,
Bol,
Strah.
Netko učini
Od mog života krah.
Netko mi krade optimizam,
Toplinu,
Lijepu slutnju.
Ostavlja bunilo,
Bijedu,
Ljutnju.
Netko mi donosi zamjeranje,
Iz mog srca briše praštanje.
Netko mi nosi nemire
Kada više od ičeg,
Trebam smiraje:
More u zoru,
Suton,
Zvijezde.
Tko je taj netko?
Možda tkogod zna?
Taj netko...
To sam Ja.*
Preuzeti osobnu odgovornost za vlastiti život...
Za sreću,
Za nesreću.
Za uspjeh,
Za neuspjeh.
Znači li to otvoriti vrata slobodi?
Biti slobodna. Telaščica, rujan, 2016.
Oznake: osobna odgovornost, sreća, uspjeh
komentiraj (11) * ispiši * #
"Može li itko reći, gdje je put ka sreći?"
subota , 26.11.2016.Samoanaliza iscrpljuje, ali se isplati.
Dug je put do spoznavanja samog sebe i svojih grešaka.
Zagrepsti ispod površine značilo bi uočiti staru sliku koja nije nimalo lijepa...
Ovo su parafrazirani oblici nekih komentara koje ste ostavili na moj posljednji post. Od srca vam zahvaljujem na njima. Zahvaljujući vašim razmišljanjima, pronašla sam inspiraciju i motivaciju za pisanje novog posta (čak drugog u ovom mjesecu, bravo ja! :D).
(Put ka sreći)
Da!
Pogledati u sebe i svoje unutarnje procese može biti (zapravo, najčešće i jest) nevjerojatno teško.
Priznati odgovornost za vlastite emocije i, u konačnici, vlastiti život, može biti još teže.
Gledajući u sebe riskiramo mogućnost otvaranja starih rana koje nevjerojatno peku.
Sve je to neugodno.
Bolno.
Sve je to prekrasno.
Revolucionarno.
Često bježimo od problema, potpuno nesvjesni od čega uopće bježimo.
Ruke nam se znoje, budimo se u strahu, živimo, ali kao da ne živimo. Imamo osjećaj da stalno nešto nedostaje. Nikada nije dovoljno dobro. Nikada nismo dovoljno dobri. Nesretni smo, a na prvi, pa i drugi, pogled imamo sve što na je potrebno za sreću. Scenarij je to mnogih živih bića.
Neki ga žive, bespogovorno, nesvjesni da bi moglo biti bolje. Drugi su im krivi za "nesreću" koja im se dogodila.
Nedovoljno su hrabri da zastanu i vide što je to što ih čini onakvima kakvi jesu. Nedovoljno su hrabri da zastanu i pogledaju uoči onome protiv čega se "bore" ili od čega bježe.
Neki bi nešto i poduzeli, ali nije im potpuno jasno što bi trebali učiniti ni kako bi to trebali učiniti. Svakodnevica ih gura u nekom drugom smjeru, žive sreću ili nesreću poznatog terena. Nema veze, što je- tu je. Sutra će pogledati u sebe. Danas će još stisnuti zube. Danas nije toliko strašno. Sutra će se baviti sobom, raditi ono što žele, biti ono što žele.
Treći, pak, shvaćaju što žele i što ne žele. Žele biti slobodni od vlastitih misli i nefunkcionalnih uvjerenja koja su stekli u prošlosti, a koja im danas ne dozvoljavaju da ostvare puni potencijal. Žele prestati sabotirati sami sebe. Usuđuju se stati na kraj životarenju i početi živjeti.
Potonji se odlučuju stvari sagledati malo šire, ma kako god to neugodno i strašno bilo.
Hrabri su, ali kažu da sreća prati hrabre.
(Sunset at Malaren lake)
Životno putovanje istraživanja samog sebe može biti iscrpljujuće i bolno, osobito ako nas život nije mazio.
Nikada ne znamo što ćemo naći kada "zagrebemo ispod površine" ni kako ćemo na to reagirati. Pa ipak, ako se na to odlučimo, ako proživimo i preživimo neugodne emocije koje nam se javljaju zbog suočavanja sa nekim iskustvima koja su bila sve samo ne lijepa, možemo samo rasti. Napredovati. Ići naprijed, bez osvrtanja. Možemo se osloboditi okova prošlosti i napokon udahnuti punim plućima u sadašnosti.
Nekima se može činiti da je to putovanje preteško ili predugačko.
Trajanje tog putovanja ovisi o vama, o vašoj spremnosti da radite sami na sebi i o vašoj želji za boljim i drugačijim životom. Pa ipak, važno je naglasiti kako svako, pa tako i ono najduže i najzahtjevnije putovanje započinje samo jednim, malenim korakom.
Važno je donijeti odluku i krenuti. Učiniti taj prvi korak. Ne moramo gledati u daleku budućnost, predviđati događaje, uporno nastojati sagledati cijelu sliku. Ona može biti zastrašujuća. Ne moramo ni očekivati neke velike stvari. Važno je samo krenuti. Korak po korak. Svakim učinjenim korakom, bliže smo spoznavanju vlastitog smisla i iskonskoj sreći.
Ne kažem da će se svatko odlučiti na tako nešto. Ne treba se forsirati.
Na kraju krajeva, dubinska potpuna promjena ličnosti nije nešto čemu bi svatko htio ili trebao težiti.
Ipak, ono čemu svi težimo jest kvalitetniji i zadovoljniji život, s manje stresa i bolesti, a više zadovoljstva i smijeha. Vjerujem da svako živo biće želi biti voljeno i sretno. Samo što se neki to jednostavno ne usude.
(Tyresta)
Što nam onda može pomoći da budemo zdraviji i zadovoljniji?
Važno je zastati. Imati na umu da niti jedna situacija nije problematična po svojoj prirodi, nego je naša percepcija ono što ju čini takvom. Važno je pogledati problemu u oči. Dati mu ime. Pokušati ga sagledati iz različitih kuteva, osmisliti nekoliko njegovih potencijalnih rješenja. Odabrati najbolje. Postoje problemi koji su jednostavno nerješivi. Ako su takvi, ponovno je glupo činiti ih povodom za brigu- ionako se ništa ne može učiniti. U tom trenutku preostaje nam prihvatiti datosti i tražiti u njima neki dublji smisao.
Krenite na savjetovanje ili psihoterapiju. Postoje različite institucije kojima se možete obratiti.
Divite se sadašnjem trenutku.
Učite se biti zahvalni na onome što imate.
Okružite se ljudima koji vas čine boljim osobama.
Smijte se.
Bavite se stvarima koje volite.
Kreirajte. Slikajte, crtajte, pišite, plešite, pjevajte. Pritom nije važno koliko smatrate da u tome jeste ili niste dobri. Kreativne tehnike najbolji su način za dolaženje u doticaj sa samim sobom i sa Svemirom.
Izađite u prirodu.
Dozvolite si biti tužni i ljuti.
I ne zaboravite, sreća je vaša odgovornost. Ponekad se važno samo USUDITI BITI SRETNIM.
Pozdrav svima!
g>
Oznake: osobni razvoj, psihologija, duhovnost, sreća, spoznavanje sebe
komentiraj (10) * ispiši * #