Budi vrtlar svog života
subota , 04.03.2017.Dragi moji,
Prije svega Vam želim predivan ovaj proljetni dan!
Danas s Vama dijelim Vrtlara, meni posebno drag tekst koji je prvotno bio namjenjen objavljivanju na jednom portalu, ali sam, spletom okolnosti, od planirane suradnje odustala pa ga s radošću ipak dijelim s Vama na ovoj blog platformi <3.
Nadam se da vas zamisliti i inspirirati...
***
(Identity theft, kansaslegalservices.org)
Što kada biste danas mogli postati netko drugi i početi iz početka?
Što kada biste sada mogli prestati biti sve ono što jeste i preuzeti tuđi identitet, kao i sve povlastice i obveze koje idu uz njega?
Što kada biste mogli odbaciti postojeći život i od sutra, s osmjehom na licu, slobodni od svega što Vas je do sada ograničavalo, krenuti u novi dan? U Vaš novi život? Na put ostvarenja svojih snova?
Zvuči kao sadržaj potencijalno zanimljivog filma.
Činjenica je, u stvarnom životu ne možete samo tako nestati. Jasno je kao dan da je krađa identiteta nešto što ćete teško izvesti, a ukoliko ju i uspijete ostvariti, riskirate posljedice do kojih dolazi zbog činjenja takvog kaznenog djela.
Upravo to dovodi do ključnih pitanja, koje želim da si postavite. Zar biste se za tako nešto i odlučili? Što Vas sprječava da danas spremno odbacite sve ono što Vas ne zadovoljava i napokon počnete živjeti život kakav želite?
Vrlo kratko smo ovdje. Duboko vjerujem, svatko sa svojom svrhom.
Ipak, činjenica je, često, potpuno nesvjesni, tumaramo ovim svijetom. Budimo se, lovimo sreću, a ona je stalno skrivena iza ugla, na koji ćemo mi stići sutra, prekosutra ili za 10 dana. Studiramo fakultete koji su za nas odabrali drugi, radimo poslove koje ne volimo, igramo uloge koje nas ne ispunjavaju i koje ne mogu biti dalje od onog našeg istinskog ja.
Vođeni nametnim očekivanjima i željom da zadovoljimo sustav, one značajne i malo manje značajne druge, juricamo za uspjehom, vjerujući kako će nas upravo to XY postignuće zadovoljiti, kako će upravo to postignuće biti ključno za naš osjećaj vlastite vrijednosti, kako će nas upravo zbog toga drugi cijeniti više… Vidimo ga kao potencijalni ključ koji će nam otvoriti vrata prema životu ispunjenom ljubavlju i srećom. U stvari, dajemo mu značenje koje ono nema.
(Key to happines, grosvenorbaptist.org)
Nastavljamo dalje. Ostvarimo to postignuće. Zakoračimo i na tu stepenicu. Obzirom da sreća nije izvanjska, već nešto što dolazi iznutra, vrata ostaju zaključana, a mi gladni sreće i (samo)prihvaćanja. Shvaćamo kako nas baš ni trenutno stanje u potpunosti ne zadovoljava, kako trebamo biti još bolji, još uspješniji, još bogatiji… Lista se nastavlja u nedogled. Tada, sasvim logično, ljestvicu dižemo prema gore i postavljamo novi cilj, ostajući u spomenutom krugu. Tako se naša vrtnja nastavlja, a krug nas pomalo usisava. Umaramo se… Nikada nesretni, rijetko sretni, gotovo uvijek prazni.
Sutra ćemo živjeti svoj san. Sutra ćemo biti sretni. Danas ćemo još živjeti kako smo navikli. Lovit ćemo vlakove koji će nas odvesti do ugla na kojem se skriva sreća.
Dajmo Vašem životu značenje vrta. U tom kontekstu, možete biti svjesni da je korov nad njim uzeo prevlast i da je preostalo jako malo cvijeća, odnosno onoga što vrt čini vrtom. Bacate pogled na njega, ne sviđa Vam se ono što vidite. Ipak, strah Vas je bilo što promijeniti. Može se dogoditi da, u očaju nad time, usisani svakodnevicom, odustanete od vrta kakvog ste sanjali i počnete tražiti trenutnu gratifikaciju (u vidu postizanja nekog, točno određenog postignuća), koja će Vam privremeno „zamazati oči“ i skrenuti pozornost od toga da baš i nemate vrt kakav želite, odnosno da ne živite život koji je u skladu s Vašim snovima.
(Ljepote proljeća, osobni album)
Činjenica je, ponekad je lakše zavidjeti susjedu na njegovom vrtu, nego zasukati rukave i urediti svoj. Lakše je ustupiti nego započeti borbu. Borbu protiv umom stvorenog straha. Borbu protiv drugih i njihovih očekivanja.
Promjena se događa u trenutku kad nakon uvida odlučite preuzeti odgovornost. Kada skupite hrabrost da djelujete. Na tom putu, trebat će vam čak i zrnce ludosti. Ipak će Vam, prije svega, biti potrebna spremnost da se zauzmete za sebe i kažete NE onome što vas ne zadovoljava. Spremnost da uistinu poslušate svoje srce i, usprkos strahu, iskoračite iz dobro Vam poznate zone, zone ugode. Nazovimo ju ranije opisanim krugom, Vašim vrtom, životom koji vas ne zadovoljava, a na koji ste navikli. Kako god ju nazvali, njezino značenje ostaje isto.
Vaš život, Vaš je vrt i Vi ste njegovi vrtlari. Sukladno tome, Vi imate mogućnost isplanirati kako će on izgledati, odstraniti korov, posaditi cvijeće, učiniti ga bajnim…
(Budi vrtlar svog života, dudleymind.org.uk)
Pogledajte duboko u sebe. Tek kada to učinite, shvatit ćete kako znate što uistinu želite i što je najbolje za Vas. Oduvijek ste znali. Možda Vam je samo nedostajalo želje da spoznate ili hrabrosti da to priznate sebi ili drugima. Pokažite spremnost da napustite sve ono što vas ne služi. Ustanite, prigrlite novi dan, sve promjene, mogućnosti i izazove koje nam donosi.
Nitko ne kaže da će biti lako. Nailazit ćete na prepreke, negativne komentare, burne reakcije, bezbrojne savjete „dobronamjernih“ savjetodavatelja koji misle da znaju što je najbolje za Vas u datom trenutku.
Ipak, sve je to mala je cijena za vrt prepun cvijeća, odnosno za život u skladu sa svojim snovima.
Budite hrabri, ludi i odvažni.
(Higher perspective, Facebook stranica)
Vaš život, Vaša je borba.
Pozdrav svima,
Ana
Oznake: osobni razvoj, promjene, strah
komentiraj (7) * ispiši * #
"Može li itko reći, gdje je put ka sreći?"
subota , 26.11.2016.Samoanaliza iscrpljuje, ali se isplati.
Dug je put do spoznavanja samog sebe i svojih grešaka.
Zagrepsti ispod površine značilo bi uočiti staru sliku koja nije nimalo lijepa...
Ovo su parafrazirani oblici nekih komentara koje ste ostavili na moj posljednji post. Od srca vam zahvaljujem na njima. Zahvaljujući vašim razmišljanjima, pronašla sam inspiraciju i motivaciju za pisanje novog posta (čak drugog u ovom mjesecu, bravo ja! :D).
(Put ka sreći)
Da!
Pogledati u sebe i svoje unutarnje procese može biti (zapravo, najčešće i jest) nevjerojatno teško.
Priznati odgovornost za vlastite emocije i, u konačnici, vlastiti život, može biti još teže.
Gledajući u sebe riskiramo mogućnost otvaranja starih rana koje nevjerojatno peku.
Sve je to neugodno.
Bolno.
Sve je to prekrasno.
Revolucionarno.
Često bježimo od problema, potpuno nesvjesni od čega uopće bježimo.
Ruke nam se znoje, budimo se u strahu, živimo, ali kao da ne živimo. Imamo osjećaj da stalno nešto nedostaje. Nikada nije dovoljno dobro. Nikada nismo dovoljno dobri. Nesretni smo, a na prvi, pa i drugi, pogled imamo sve što na je potrebno za sreću. Scenarij je to mnogih živih bića.
Neki ga žive, bespogovorno, nesvjesni da bi moglo biti bolje. Drugi su im krivi za "nesreću" koja im se dogodila.
Nedovoljno su hrabri da zastanu i vide što je to što ih čini onakvima kakvi jesu. Nedovoljno su hrabri da zastanu i pogledaju uoči onome protiv čega se "bore" ili od čega bježe.
Neki bi nešto i poduzeli, ali nije im potpuno jasno što bi trebali učiniti ni kako bi to trebali učiniti. Svakodnevica ih gura u nekom drugom smjeru, žive sreću ili nesreću poznatog terena. Nema veze, što je- tu je. Sutra će pogledati u sebe. Danas će još stisnuti zube. Danas nije toliko strašno. Sutra će se baviti sobom, raditi ono što žele, biti ono što žele.
Treći, pak, shvaćaju što žele i što ne žele. Žele biti slobodni od vlastitih misli i nefunkcionalnih uvjerenja koja su stekli u prošlosti, a koja im danas ne dozvoljavaju da ostvare puni potencijal. Žele prestati sabotirati sami sebe. Usuđuju se stati na kraj životarenju i početi živjeti.
Potonji se odlučuju stvari sagledati malo šire, ma kako god to neugodno i strašno bilo.
Hrabri su, ali kažu da sreća prati hrabre.
(Sunset at Malaren lake)
Životno putovanje istraživanja samog sebe može biti iscrpljujuće i bolno, osobito ako nas život nije mazio.
Nikada ne znamo što ćemo naći kada "zagrebemo ispod površine" ni kako ćemo na to reagirati. Pa ipak, ako se na to odlučimo, ako proživimo i preživimo neugodne emocije koje nam se javljaju zbog suočavanja sa nekim iskustvima koja su bila sve samo ne lijepa, možemo samo rasti. Napredovati. Ići naprijed, bez osvrtanja. Možemo se osloboditi okova prošlosti i napokon udahnuti punim plućima u sadašnosti.
Nekima se može činiti da je to putovanje preteško ili predugačko.
Trajanje tog putovanja ovisi o vama, o vašoj spremnosti da radite sami na sebi i o vašoj želji za boljim i drugačijim životom. Pa ipak, važno je naglasiti kako svako, pa tako i ono najduže i najzahtjevnije putovanje započinje samo jednim, malenim korakom.
Važno je donijeti odluku i krenuti. Učiniti taj prvi korak. Ne moramo gledati u daleku budućnost, predviđati događaje, uporno nastojati sagledati cijelu sliku. Ona može biti zastrašujuća. Ne moramo ni očekivati neke velike stvari. Važno je samo krenuti. Korak po korak. Svakim učinjenim korakom, bliže smo spoznavanju vlastitog smisla i iskonskoj sreći.
Ne kažem da će se svatko odlučiti na tako nešto. Ne treba se forsirati.
Na kraju krajeva, dubinska potpuna promjena ličnosti nije nešto čemu bi svatko htio ili trebao težiti.
Ipak, ono čemu svi težimo jest kvalitetniji i zadovoljniji život, s manje stresa i bolesti, a više zadovoljstva i smijeha. Vjerujem da svako živo biće želi biti voljeno i sretno. Samo što se neki to jednostavno ne usude.
(Tyresta)
Što nam onda može pomoći da budemo zdraviji i zadovoljniji?
Važno je zastati. Imati na umu da niti jedna situacija nije problematična po svojoj prirodi, nego je naša percepcija ono što ju čini takvom. Važno je pogledati problemu u oči. Dati mu ime. Pokušati ga sagledati iz različitih kuteva, osmisliti nekoliko njegovih potencijalnih rješenja. Odabrati najbolje. Postoje problemi koji su jednostavno nerješivi. Ako su takvi, ponovno je glupo činiti ih povodom za brigu- ionako se ništa ne može učiniti. U tom trenutku preostaje nam prihvatiti datosti i tražiti u njima neki dublji smisao.
Krenite na savjetovanje ili psihoterapiju. Postoje različite institucije kojima se možete obratiti.
Divite se sadašnjem trenutku.
Učite se biti zahvalni na onome što imate.
Okružite se ljudima koji vas čine boljim osobama.
Smijte se.
Bavite se stvarima koje volite.
Kreirajte. Slikajte, crtajte, pišite, plešite, pjevajte. Pritom nije važno koliko smatrate da u tome jeste ili niste dobri. Kreativne tehnike najbolji su način za dolaženje u doticaj sa samim sobom i sa Svemirom.
Izađite u prirodu.
Dozvolite si biti tužni i ljuti.
I ne zaboravite, sreća je vaša odgovornost. Ponekad se važno samo USUDITI BITI SRETNIM.
Pozdrav svima!
g>
Oznake: osobni razvoj, psihologija, duhovnost, sreća, spoznavanje sebe
komentiraj (10) * ispiši * #