Dijeta za sretniji život
ponedjeljak , 01.05.2017.Osmjesi. Lijepe riječi. Talenti. Intelekt. Mudre misli i duboki razgovori. Duhovitost. Možda novac? Nesvakidašnjost. Snaga. Empatičnost. Sigurnost kojom zračiš. Ugodan izgled. Neka tvoja vrlina, kvaliteta, snaga, jakost... Bilo koja. Ona, koja zadivi drugo ljudsko biće, zahvaljujući kojoj mu se lako i poletno, sasvim elegantno i onako, neprimjetno, zavučeš pod kožu...
E, to nije teško zavoljeti. To mogu voljeti svi.
Pitanje je, tko te voli, koga voliš, zbog njegovih mana, slabosti, rana...? Onih sitnih mušica i malih nepodnošljivosti koje vrište: Hej, ja sam ljudsko biće! Ranjeno. Slabo. Izuzetno jako. Čudno i čudnovato. Najbolje i najgore. Sve, u isti tren.
Puno je toga što mogu dati i ponuditi. Još je više toga zbog čega ćeš me obožavati.
Pa ipak.. Nisam superjunjakinja. Ne želim to ni biti. Hipersenzibilna sam, izoštrena, ponekad impulzivna, kritična i neuračunljiva. Slomljiva. Padnem, kako bih ponovno ustala. Kada ustanem, znam da ću ponovno pasti. A taj pad, boljet će još više nego prethodan. Ali, kada ponovno ustanem, svaki put, sve je slađe i slađe. A rast kojim to iskustvo rezultira, nemjerljiv je... Život je kao feder koji me čas baca gore, ka onoj najboljoj verziji mene, pa me, tako oštro i naglo, vraća onoj „drugoj“ ja. Onoj ranjivoj. Tugaljivoj. Ponekad zbunjenoj, uplašenoj. Slomljivoj, pod nizom tereta i očekivanja.
(Pinterest)
Jaka sam, proživjela sam i preživjela mnogo. Pa ipak, nekada ne mogu izdržati, čak ni ono malo.
Možeš li me ipak voljeti? Možeš li me prihvatiti? Pružiti mi ruku i usprkos svemu znati koliko sam divna? Jer... Sve to i puno više od toga, sve sam to ja!
Nismo superjunaci... Nosimo u sebi boli, terete, strahove i mane koje nas ponekad guše i ne daju nam da se otisnemo daleko... Da se vinemo u nebo, poletimo, slobodni od svega, a vođeni čistom energijom ljubavi. Prepušteni rastu, životu... Umjesto toga, režemo si krila, utapamo se u vlastitim sumnjama i tugama, željama da budemo netko i nešto drugo. Od sebe očekujemo savršenost.
Očekujemo ju i od drugih. Volimo ih, ljubimo, darivamo... Dok ne zaribaju. Dok ne dođu teški dani. Dok ne padnu i ne postanu lošijom verzijom sebe. Dok se ne izgube. Dok ne postanu ranjivi. Onda nestajemo i shvaćamo kako naša bezuvjetna ljubav uopće nije bila bezuvjetna. Volim te dok si takav, takav i takav... Kada to prestaneš biti, neću te više voljeti. Neću te pokušati razumjeti. Kritizirat ću te i, zahvaljujući tamnim naočalama koje nosim na licu svoga ega, neću vidjeti svoje mane. Samo tvoje. Hinit ću savršenost, igrati uloge, bježati od potpune bliskosti jer ona može rezultirati otkrivanjem onog iskonskog, nesavršenog ja, kojeg se plašim i od kojeg bježim. Radije ću živjeti u svom ružičastom balonu. A, kada se on neminovno raspline, krivit ću tebe. Njega. Nju. Ta, ja ne mogu biti kriva! Tražit ću dalje. Započeti novi parnerski odnos. Novo prijateljstvo. S nekim "boljim". S nekim tko mi više odgovara. S nekim tko će savršeno zadovoljavati moje potrebe. A kada moja projekcija završi i kada ponovno okusim ono gorko razočaranje nastalo rasplinutim očekivanjima, opet ću se okrenuti. Očajavati i samosažalijevati, ovu sebe koja nikako da doživi sreću... Jer ne zna iskreno voljeti druge. Jer ne može voljeti sebe.
(quoteshunter.com)
Često držimo dijete. Želimo ljepše tijelo pa se odričemo koječega, u želji da dostignemo neki točno određeni cilj koji smo si zacrtali. Pitam se... Kako bi bilo mjesec dana držati dijetu koja će nam omogućiti ljepši život i čišću savjest? Dijetu, koja će nam omogućiti da napokon stanemo na noge, da iskreno zavolimo sebe i druge? Kako bi bilo kada bismo, samo na nekoliko dana, smanjili razinu svojih očekivanja? Taštine? Kada bismo smanjili negativnosti koje pomislimo, kažemo ili učinimo, sebi i drugima? Kada bismo sebe i druge jednom poštedili kritike i fokusirali se na pozitivno?
Dijetu od kriticizma. Neadekvatnosti. Dijetu od srama. Od neugode. Od bježanja od onog malog, nesavršenog ja.
Mogli bismo postiti od negativnosti i kritike i, umjesto toga, tih nekoliko dana, (učiti kako) pružati ljubav, sebi i drugima.
Izbjegavati ogovaranja. Otpustiti zamjeranja, koja nas truju ljutnjom. Umjesto toga, mogli bismo jačati svoju mogućnost razumijevanja.
Mogli bismo prestati suditi, zaključivati na temelju malo podataka, znati prije nego smo provjerili...
Mogli bismo, za promjenu, potruditi se barem malo ostrugati zaštitni filter svojih iskustava i očekivanja, koji nosimo na naočalama kroz koje promatramo svijet, pa proširiti svoju perspektivu i mogućnost stavljanja u tuđe cipele. Naučiti kako uistinu slušati druge. Čuti druge. Razumjeti druge. Voljeti druge.
Ne bi bilo loše probati... Sigurna sam da bi rezultat bio zapanjujuć i da bi nam se naš trud vratio trostruko. Vratio bi nam se u vidu manje gorčine, većeg osobnog zadovoljstva i boljih odnosa sa samima sobom i drugima.
(Happy diet; manrepeller.com)
Često zaboravljamo, i ono što volimo i ono što mrzimo, i ono što želimo i ono što se trudimo odbaciti, i ono što pohvaljujemo i ono što kritiziramo, sve je to dio nas, vas, njih. I gorko i slatko, i lijepo i ružno... Sve to, čini nas jedinstvenima, predivnima. Unikatima, ljudskim bićima, savršenima u tim svojim nesavršenostima. Upravo to čini nas onime što mi uistinu jesmo, a to je božanstveni i vrijedni ljubavi.
Sve ono što daješ i pružaš, primaš i uzimaš, sve si to ti. Nesavršen. Običan, a neobičan. Čaroban TI!
Jedan jedini. Nema drugog i nema istog!
(emilysquotes.com)
Prava, iskrena ljubav, prema sebi i svom bližnjem, ne poznaje mržnju. Odbijanje. Neprekidne zahtjeve. Napuštanja. To nije ljubav! To su mržnja, odbijanje, neprekidni zahtjevi i napuštanja.
Prava ljubav omogućava rast, preobražaj, metamorfozu. Ona nudi prihvaćanje i razumijevanje, koji pomažu osobi da postane najboljom verzijom sebe.
"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (Sv. Pavao, 1 Kor 13,4-8)".
Učimo od Sv. Pavla! Odbacimo ono što nas ne služi i, za promjenu, naučimo kako voljeti.
(Facebook)
Jeste li spremni odvažiti se na ovakvu dijetu? :)
Želim vam ugodnu večer!
Ana
Oznake: ljubav, dijeta za sretniji život, promjene, odnosi
komentiraj (16) * ispiši * #
Budi vrtlar svog života
subota , 04.03.2017.Dragi moji,
Prije svega Vam želim predivan ovaj proljetni dan!
Danas s Vama dijelim Vrtlara, meni posebno drag tekst koji je prvotno bio namjenjen objavljivanju na jednom portalu, ali sam, spletom okolnosti, od planirane suradnje odustala pa ga s radošću ipak dijelim s Vama na ovoj blog platformi <3.
Nadam se da vas zamisliti i inspirirati...
***
(Identity theft, kansaslegalservices.org)
Što kada biste danas mogli postati netko drugi i početi iz početka?
Što kada biste sada mogli prestati biti sve ono što jeste i preuzeti tuđi identitet, kao i sve povlastice i obveze koje idu uz njega?
Što kada biste mogli odbaciti postojeći život i od sutra, s osmjehom na licu, slobodni od svega što Vas je do sada ograničavalo, krenuti u novi dan? U Vaš novi život? Na put ostvarenja svojih snova?
Zvuči kao sadržaj potencijalno zanimljivog filma.
Činjenica je, u stvarnom životu ne možete samo tako nestati. Jasno je kao dan da je krađa identiteta nešto što ćete teško izvesti, a ukoliko ju i uspijete ostvariti, riskirate posljedice do kojih dolazi zbog činjenja takvog kaznenog djela.
Upravo to dovodi do ključnih pitanja, koje želim da si postavite. Zar biste se za tako nešto i odlučili? Što Vas sprječava da danas spremno odbacite sve ono što Vas ne zadovoljava i napokon počnete živjeti život kakav želite?
Vrlo kratko smo ovdje. Duboko vjerujem, svatko sa svojom svrhom.
Ipak, činjenica je, često, potpuno nesvjesni, tumaramo ovim svijetom. Budimo se, lovimo sreću, a ona je stalno skrivena iza ugla, na koji ćemo mi stići sutra, prekosutra ili za 10 dana. Studiramo fakultete koji su za nas odabrali drugi, radimo poslove koje ne volimo, igramo uloge koje nas ne ispunjavaju i koje ne mogu biti dalje od onog našeg istinskog ja.
Vođeni nametnim očekivanjima i željom da zadovoljimo sustav, one značajne i malo manje značajne druge, juricamo za uspjehom, vjerujući kako će nas upravo to XY postignuće zadovoljiti, kako će upravo to postignuće biti ključno za naš osjećaj vlastite vrijednosti, kako će nas upravo zbog toga drugi cijeniti više… Vidimo ga kao potencijalni ključ koji će nam otvoriti vrata prema životu ispunjenom ljubavlju i srećom. U stvari, dajemo mu značenje koje ono nema.
(Key to happines, grosvenorbaptist.org)
Nastavljamo dalje. Ostvarimo to postignuće. Zakoračimo i na tu stepenicu. Obzirom da sreća nije izvanjska, već nešto što dolazi iznutra, vrata ostaju zaključana, a mi gladni sreće i (samo)prihvaćanja. Shvaćamo kako nas baš ni trenutno stanje u potpunosti ne zadovoljava, kako trebamo biti još bolji, još uspješniji, još bogatiji… Lista se nastavlja u nedogled. Tada, sasvim logično, ljestvicu dižemo prema gore i postavljamo novi cilj, ostajući u spomenutom krugu. Tako se naša vrtnja nastavlja, a krug nas pomalo usisava. Umaramo se… Nikada nesretni, rijetko sretni, gotovo uvijek prazni.
Sutra ćemo živjeti svoj san. Sutra ćemo biti sretni. Danas ćemo još živjeti kako smo navikli. Lovit ćemo vlakove koji će nas odvesti do ugla na kojem se skriva sreća.
Dajmo Vašem životu značenje vrta. U tom kontekstu, možete biti svjesni da je korov nad njim uzeo prevlast i da je preostalo jako malo cvijeća, odnosno onoga što vrt čini vrtom. Bacate pogled na njega, ne sviđa Vam se ono što vidite. Ipak, strah Vas je bilo što promijeniti. Može se dogoditi da, u očaju nad time, usisani svakodnevicom, odustanete od vrta kakvog ste sanjali i počnete tražiti trenutnu gratifikaciju (u vidu postizanja nekog, točno određenog postignuća), koja će Vam privremeno „zamazati oči“ i skrenuti pozornost od toga da baš i nemate vrt kakav želite, odnosno da ne živite život koji je u skladu s Vašim snovima.
(Ljepote proljeća, osobni album)
Činjenica je, ponekad je lakše zavidjeti susjedu na njegovom vrtu, nego zasukati rukave i urediti svoj. Lakše je ustupiti nego započeti borbu. Borbu protiv umom stvorenog straha. Borbu protiv drugih i njihovih očekivanja.
Promjena se događa u trenutku kad nakon uvida odlučite preuzeti odgovornost. Kada skupite hrabrost da djelujete. Na tom putu, trebat će vam čak i zrnce ludosti. Ipak će Vam, prije svega, biti potrebna spremnost da se zauzmete za sebe i kažete NE onome što vas ne zadovoljava. Spremnost da uistinu poslušate svoje srce i, usprkos strahu, iskoračite iz dobro Vam poznate zone, zone ugode. Nazovimo ju ranije opisanim krugom, Vašim vrtom, životom koji vas ne zadovoljava, a na koji ste navikli. Kako god ju nazvali, njezino značenje ostaje isto.
Vaš život, Vaš je vrt i Vi ste njegovi vrtlari. Sukladno tome, Vi imate mogućnost isplanirati kako će on izgledati, odstraniti korov, posaditi cvijeće, učiniti ga bajnim…
(Budi vrtlar svog života, dudleymind.org.uk)
Pogledajte duboko u sebe. Tek kada to učinite, shvatit ćete kako znate što uistinu želite i što je najbolje za Vas. Oduvijek ste znali. Možda Vam je samo nedostajalo želje da spoznate ili hrabrosti da to priznate sebi ili drugima. Pokažite spremnost da napustite sve ono što vas ne služi. Ustanite, prigrlite novi dan, sve promjene, mogućnosti i izazove koje nam donosi.
Nitko ne kaže da će biti lako. Nailazit ćete na prepreke, negativne komentare, burne reakcije, bezbrojne savjete „dobronamjernih“ savjetodavatelja koji misle da znaju što je najbolje za Vas u datom trenutku.
Ipak, sve je to mala je cijena za vrt prepun cvijeća, odnosno za život u skladu sa svojim snovima.
Budite hrabri, ludi i odvažni.
(Higher perspective, Facebook stranica)
Vaš život, Vaša je borba.
Pozdrav svima,
Ana
Oznake: osobni razvoj, promjene, strah
komentiraj (7) * ispiši * #