gertruda

Htio me zakoniti voditi na koncert. Vaya con dios početkom veljače. Već je sve isplanirao i svako tolko to spominje. Da ne zaboravim. Jer u zadnje vrijeme volim zaboravljati. Ponovno sam u fazi glave koja vršlja među oblacima, služi samo za ukras i od nje nema neke velike koristi, ali to sada nije tema...
Vozimo se u autu, prolazimo pokraj Lisinskog, kad se Hrvoje ponovno sjeti:
- Onda, idemo? -
- Idemo gdje? -
- Pa na koncert. Već sam se raspitao za karte. -
Kada sam ga pitala za cijenu i shvatila da ćemo trebati iskeširati skoro 500 kuna za propali, davno zaboravljeni bend koji se na zalasku karijere odlučio na svirku u Zagrebu, poskočila sam na sjedalu kao gromom ošinuta i krenula u napad:
- Kolko?! Koji ti je vrag? Ja te novce ne dam. Uostalom, i nisam neki fan tih cmoljavaca. Ako imaš viška love hajdemo rađe u onaj divan restoran s onim finim, božanstvenim, polukrvavim biftecima od kojih mi zadnji puta nije san na oči dolazio koliko su dobri. Cijelu sam se noć prevrtala po krevetu jer su mi umjesto ovčica skakali bifteci pred očima! -
Uputio mi je pogled pun gađenja i s prezirom u glasu upitao:
- Znači ti bi rađe hranu umjesto koncerta? Biftek je u tvom životu prije kulture? -
Bez trunke srama i kajanja odgovorila sam:
- U ovom slučaju definitivno je! -
Vaya con dios! Ma daj, molim te! Naravno da obožavam koncerte ali toliko očajna nisam da idem na bilo šta. Eto, čekam na primjer Stonse da odrade dug gostovanja koje je nažalost bilo otkazano. Baš sam optimista! Nadam se samo da će se lešina od Keith Richardsa prestati napušen penjati po palmama. U tom slučaju mala nada još uvijek postoji. I eto mene u prvom redu a bifteke prepuštam nekom drugom.
Znate koliko sam fina i pristojna. Ne, uopće nisam vulgarna ali ovoga puta puknut ću ako ne kažem:
Hrvoje, jebo te Vaya con dios. Da te jebo!