džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
27.02.2007., utorak
GRIPOZEN KONTINJUZ...PART II.
|
fotografije preuzete s flickira:  Moram vam reći svima kako sam doslovno imala prilike osjetiti što čovjeku znači zrak, tj. što znači kad ga nema?! Naime, gripa je dobro me napala i dva dana nisam mogla disati...reklo bi se ugušila me gripa...ali nije...došla gospođa dottore doma jer ako Muhamed ne može brdu mora brdo Muhamedu... ...a širi se ovaj vrag od gripe...u kući sada svi bolesni...ja sam naravno kriva...a tko je meni kriv...solidarnost mnoštva...ja ne mogu pokazat prstom...a i da mogu, što mi je bolje...možda bih ko Michael Jackson trebala živjeti pod staklenim zvonom...uh... ...ali ako uskoro ne prođe ne znam koliko ću još moći izdržati...a ovaj četvrtak se moram pojaviti na ocjenskom predavanju opet makar me pola falilo...moram izorganizirat projekt kojeg sam se uhvatila do kraja...moram...ostat živa ako ću to sve napravit...no da, to bi bila neka egzistencijalna osnovica... |
NA DANAŠNJI DAN 1994.
|
Pozdrav tata! Vičem u daljinu i kao uvijek ne ostavljaš me bez odgovora, jer jeka mi nosi natrag odgovor...pozdrav...pozdrav...pozdrav.... fotografija preuzeta s flickira:  Moja mala djevojčica puna je velikih želja baš kao šipak pun koštica uvjek je puna veselja. Moja mala djevojčica voli i šetnje i priče ali u gradu pred izlogom satima stoji i viče. "Tata kupi mi auto, bicikl i romobil, kupi mi medu i zeku, kolica jugovinil. Tata kupi kolača, bombona i narandže dve, i jednu malenu bebu, velim ti da je to sve." |
25.02.2007., nedjelja
PALICA ILI MOŽE I ŠTAFETA?! :)
Dakle, dobila sam palicu od pozegane. Mislim da znam što se traži od mene, ali ako što izostavim nije namjerno. Nadimak: limerickLimerick na engleskom znači šaljiva pjesmica s rimom a a b b a. I uvijek na kraju ima neku pouku, a i meni je znala biti ili još uvijek je navika da na kraju govora s nekim sprčkam neki "fini zamotuljak mudrosti". Govori se da je limerick nastao prilikom povratka vojnika iz Francuske u irski grad Limerick 1700-te. Od 2002. ovaj sam nick počela koristiti po raznim grupama, forumima i sl. Pa mi je i kasnije ostao. Sada me svi zovu lim. To mi je nadimak. Adresa bloga:http://geraldina.blog.hr E, ako ikad budem imala kćer jedno od imena u konkurenciji je Geraldina. Lijepo žensko ime mi je to, eto. Kako moje mačke pate tako će i moja djeca što se tiče imena. Slažem ih i lomim i to se ne zna kamo će koje slovo ili slog završiti. :) Ime bloga:džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma Kao što već sa strane na blogu piše objašnjenje naslova bloga, sad ću samo citirati: "Džentlemeni ne čitaju tuđa pisma" je objašnjenje koje je dao Robert Lansing, ministar vanjskih poslova SAD-a (jedan od prethodnika Henryja Stimsona koji je 1929. bio ministar vanjskih poslova), zbog zabrane koju je provodio: zabrana da se dešifriraju tuđe diplomatske poruke. Henry Stimson je pak kriptoanalitičkoj službi svog vremena oduzeo financijsku i drugu potporu svog ministarstva, motiviran na to zbog etičnosti. Međutim, etika je nekako nepoželjan (ili možda bolje da kažem neprofitabilan) element u ratu i politici. Kriptologija odnosno, kriptografija vrlo lako me povuče, zainteresira...zadubim se u to i zaboravim na ostalo oko sebe dok se bavim time. A kriptografija me interesira i u domeni povijesti koju studiram (pri kraju sam). U ratovima je odigrala ključne uloge, toliko da se usuđujem reći da je mijenjala povijest, igrala se životima. Kao da vidite šahovsku ploču i figure kako se pomiču po njoj, a ne vidite tko ih pomiče. Pomiče ih kriptografija - odnosno šifranti. Proslijediti palicu ću: Borutu, Rakiji, starmenu i ptitchitzi u niskom letu. Alenitsu neću proslijeđivati palicu jer mu ju je već pozegana ;) I na kraju: hvala pozegana na palici iliti štafeti :) |
24.02.2007., subota
GRIPOSEN
|
fotografija preuzeta s flickira:  Kad je čovjek bolestan kažete mu brzo ozdravi, nemoj dolazit, čim prije se izliječi. Čovjek bude zadovoljan jer se brinete za njega, međutim to nije sve što radite. Brinete se i za sebe, jer ako dođe bolestan zarazit će i vas. Mene ove dane nitko nije slušao i sad su svi gripozni, a bome skršilo i mene danas do kraja. A jedan dan ne obavljanja obaveza je suicidalno za kasnije. Idem u krevet, zima me trese, oči suze, nos curi iako je začepljen...ajme kako mrzim bit bolesna. Ja sam jedna od onih koji su grintavi iliti ga nervozni kad obole. Idem se utopit u čaju prije spavanja. Laku noć...kamo sreće da i meni bude laka...ali uz začepljen nos to će malo teže ići... |
19.02.2007., ponedjeljak
CURICULUM VITAE
|
fotografije preuzete s flickira:  Sadržaj dobrog životopisa je nešto što je meni jučer bilo prijeko potrebno. Što napisati, što reći, kako se odjednom sjetiti svega što ti treba? Svega što si radio? Jedan moj prijatelj pametno radi; skoro svaki mjesec si dopiše po jednu novu zabilješku u svoj životopis. Najgore mi je što se u svim ovim predlošcima većinom sugerira 1 do najviše 2 stranice (i to ako baš moraš)...a ja? A meni? Meni je u mom prvom životopisu uzelo već tri stranice života! Sad se mučim oko skraćivanja i rezanja životopisa. A mislila sam da neću imati što da napišem!? Glavni zadatak životopisa je uvjeriti poslodavca da vas pozove na intervju. Kako biste postigli taj cilj vaš životopis mora biti profesionalan, pregledan i jasan te sadržavati sljedeće informacije: Osobni podaci: ime, prezime, datum i mjesto rođenja, adresa, broj telefona, e-mail adresa. Možete navesti i bračno stanje, posjedovanje vozačke dozvole i reguliranu vojnu obvezu, no izostavljanje ovih informacija neće biti shvaćeno kao nemar već će ih potencijalni poslodavac ispitati tijekom intervjua, ukoliko ih smatra bitnima. Ne navođenje broja telefona ili e-mail adrese bit će shvaćeno kao površnost. Poželjno je navesti oboje: ne možete znati koji način komunikacije poslodavac preferira i ne želite mu otežati mogućnost stupanja u kontakt s vama. Ne navođenje datuma rođenja može izgledati kao namjeran propust (prikrivanje godina) te budi sumnju poslodavca koju svakako želite izbjeći. Podaci o formalnoj edukaciji: srednja škola, fakultet, poslijediplomski studij. Informacije navodite u obrnutom kronološkom redu, uvijek navedite točne periode, točan naziv institucije, usmjerenje. Ukoliko ne navedete period bit će teško zaključiti vremenski tok od završetka srednje škole, upisa fakulteta, diplome, do prvog zaposlenja. Ukoliko tražite prvo zaposlenje i smatrate da vaša znanja i sposobnosti prvenstveno proizlaze iz odslušanih predavanja, nemojte nepotrebno opterećivati životopis ovim informacijama nego u molbi kratko opišite stečena znanja tijekom formalne naobrazbe koja se direktno tiču radnog mjesta za koje aplicirate. Dobro je navesti i prosjek ocjena, posebno ako je vrlo uspješan. Dodatna edukacija: tečajevi, seminari, projekti. Navedite točan naziv, kratak sadržaj ukoliko ga je teško naslutiti iz samog naziva, period održavanja i naziv institucije. Čak i tečajevi ili seminari koji nemaju direktnu vezu s pozicijom za koju aplicirate bitan su podatak o vama jer svjedoče o vašoj angažiranosti i širini interesa. Radno iskustvo: tvrtka, pozicija, odgovornosti, period zaposlenja. Radno iskustvo navodite u obrnuto kronološkom redu (sadašnje zaposlenje pa redom prema prvom zaposlenju). Navedite točan naziv tvrtke, mjesto, točan period u kojem ste radili (mjesec i godina), kratak opis tvrtke, poziciju na kojoj ste radili te kratak opis zaduženja. Period kada ste bili zaposleni u pojedinoj tvrtci bitna je informacija jer u suprotnom postoji sumnja da želite prikriti kratko zaposlenje, periode nezaposlenosti i slično. Nastojte navesti razloge odlaska sa pojedinih radnih mjesta i budite spremni na pitanja o motivaciji promjene radnog mjesta na intervjuu. Opis radnog mjesta treba sadržavati kratak i jasan pregled zaduženja i odgovornosti, alate koje ste koristili (računalne, strane jezike), a naglasite i projekte u kojima ste sudjelovali i koji vam se čine posebno bitnima i uspješnima ili poslovna putovanja ukoliko su bila važan dio posla ili vam se čine kao dodatno iskustvo. Opis posla mora biti prilagođen poziciji za koju aplicirate: naglasite dakle relevantno iskustvo. U radno iskustvo navedite i honorarne poslove koje ste radili: ukoliko su relevantni za poziciju s opisom posla, a ukoliko nisu barem kao dokaz vašeg dodatnog angažmana. Poznavanje jezika i računalnih aplikacija: koje jezike i računalne aplikacije poznajete i stupanj poznavanja. Ove informacije mogu biti dio dodatne edukacije ukoliko ste završili tečajeve te ih svakako navedite kao takve. U svakom slučaju navedite jezike koje poznajete, stupanj poznavanja (aktivno, pasivno, kvalitetu govora i pisma, eventualne prijevode koje ste radili), računalne aplikacije koje poznajete i stupanj poznavanja. Ne pretjerujte u ocjenama jer postoji mogućnost da će vaše znanje biti testirano. Pripremite životopis i na jeziku čije dobro poznavanje navodite, ali neka vam ga svakako lektorira osoba koja profesionalno poznaje jezik u pitanju. Životopis na stranom jeziku samo je dodatak i u svakom slučaju priložite i životopis na hrvatskom. Aktivnosti: članstvo u društvima, način provođenja slobodnog vremena i hobiji. Ove informacije dodatno svjedoče o vama kao svestranoj osobi. Određeni hobi može predstavljati prednost u poslu, zbog sadržaja posla ili sklonosti klijenata s kojima ćete trebati komunicirati. Sportska aktivnost govori o vama kao aktivnoj osobi, timskom igraču te o disciplini. Nagrade i priznanja je dobro navesti čak i kada nisu direktno vezane uz posao za koji se natječete jer vas one uvijek prikazuju u lijepom svjetlu. Motivacija za poziciju za koju aplicirate. Kratko opišite cilj u karijeri koji se jasno odnosi na poziciju za koju aplicirate. Preporuke: navedite imena nekoliko svojih bivših profesora ili poslodavaca koji su vam spremni dati preporuku (ime, pozicija, tvrtka, broj telefona, e-mail). Ako prilažete preporuke u pisanom obliku također navedite kontakt informacije osobe koja vam je pisala preporuku kako bi poslodavac mogao s njom stupiti u kontakt procijeni li to potrebnim. Stoga prije davanja takvih informacije procijenite da li je osoba spremna potvrditi ili dati preporuku kako ne bi sebe i nju doveli u neugodnu situaciju. Nakon što ste sastavili prvi draft teksta ponovno proučite tekst oglasa i provjerite da li ste izostavili informaciju o nečemu što je navedeno u uvjetima oglasa. Ukoliko ste nešto izostavili jer ne odgovara točno uvjetima oglasa imajte spreman odgovor kojim ćete na intervjuu pojasniti kako unatoč nezadovoljavanju tog konkretnog uvjeta predstavljate kvalitetnog kandidata za poziciju. Iz ovog predloška koji sam izguglala (slava i hvala budi googleu) moje stavke su ovakve: I. Osobni podaci:Ime i prezime, datum rođenja, mjesto rođenja, adresa, telefon, mobitel, e-mail adresa. II. Podaci o edukaciji:Osnovna škola, srednja škola i fakultet. III. Radno iskustvo IV. Poznavanje jezika i rad na računalu V. Aktivnosti Motivacija VI. Projekti za tekuću godinu (ukoliko ih ima) VII. Preporuke |
SLUŽENJE VOJNOG ROKA
|
fotografija preuzeta s flickira:  Danas vam to nije "služenje vojnog roka", a ne, nije više tako jednostavno. divide Danas se odlučuje da li ići u "pravu" vojsku ili "civilku". sloboda izbora Svi dečki izabiru biti "tete odgajateljice" po vrtićima i za "poteci mali po knjigu" u knjižnicama. Svaka čast zanimanjima odgojitelja/ica i bibliotekara/ki, evidentno je ovdje da želim pričati o nečem drugom. Bratić se prijavio za vojsku i očekivao poziv ovaj mjesec. Poziva nema. Otišao je provjeriti da li se negdje stvorila kakva prepreka, neki problem?! Jeste i nije. Za služenje "prave" vojske prijavilo se tek njih 10. Odgovor je bio kako sad mora čekat, jer da nema smisla organizirat obuku s tako malo ljudi. A onda danas pročitah slijedeće: Piše da i djevojke sad mogu u vojsku. Pred neko vrijeme sam razmišljala o tome i evo, postalo je stvarnost. Sad su mi na pamet pale muške i ženske škole, internati, lijeva i desna strane u crkvi i sl. Ostaje li identitet, a nestaju li "spolovi"? |
BANG HEAD II
|
fotografije preuzete s flickira:  Osjećam se ko lopov iako ne znam da li sam ukrala barem samo jedan otkucaj?! Sa piturom prilazim zidu dok me sakriva noć i ispisujem na stjenke svojih klijetki...riječi...eto, samo riječi...strah me je razmišljati uopće da bi te riječi mogle izaći i mojih usta...tjeskoba grči usne i ne uspjevam izreći na glas, čuje se samo neko šaputanje u jastuk prije nego zaspim pokrivena preko glave - sad sam na sigurnom! Skinut ću si lisice kojim sam zadržala ruke kako ne bi zatražile zagrljaj, skinut ću si onaj povez koji sam stavila kako ne bih stopila pogled sa "svojim" očima...skinut ću ga, jer trepavice su se spustile i cijelu noć čut će se šušakanje plahti koje ću izgužavati gadno zbog spaljivanja svojih misli...litanija...knjige su to već i hej! stavljam vas na index zabranjenih knjiga! zašto zatvoriti oko noći... kad ti ona otvori svoje Probudit će me...i ponovno ću biti pisac i ponovno će biti knjiga feniksa, jer koliko god ih ja palila one se ponovno rađaju iz pepela. Uredu, pogledaj me ponovno...izdržat ću sagaranje...izdržat ću sve...jer žalim se na snagu, ne na slabost. |
BANG HEAD I
|
fotografije preuzete s flickira:  Ko mačka kad odjednom ugleda svoj rep vrtim se u krug i ponovno mi je (ili bi trebalo) to biti zabavno. Da li je "igra" jednostrana? Mladost ludost, ya right. Biti izravna ili šutjeti, gajiti u sebi ili zaboraviti, potisnuti?! Zar je zaista bio dovoljan samo jedan jedini pogled? Samo jedna jedina podjeljena briga? Samo...? Suprotnosti se privlače? Jing i jang? Mi smo sličnost. Sličnost jest dosada?! Ne, ako je predvidljiva nepredvidljivost...Da li ću imati hrabosti pogledati u "svoje" oči pri sljedećem pogledu? Ponekad mi možda bilo bolje da su mi oči šarene. Nekako sam ko Livija. |
ROMANTIČNA DUŠICA...MRM...
 Još jedna nova knjigica koju posjedujem. Moglo ju se kupiti uz Novi list. Ljubavni roman uz elemente stvarne povijesne pozadine. Krenula sam ju samo listat preksinoć i pomislih: ma pročitati ću samo nekoliko stranica i idem spavati...i prođe sat, i prođe dva...već je bilo 5 sati ujutro a ja se nisam odvajala od knjige okrećući stranicu za stranicom sve brže i brže i onda pomislim: ajde odi spavat, da bar odspavaš 2-3 sata. Nevoljko se spremih za u krpe i inače me ništa ne bi moglo ustati iduće jutro da mi nije uletila misao u glavu ko ptičica kroz prozor: roman...čitaj...diži se, jer tko zna kako radnja ide dalje...diiižiii seee! I digla se ja! Doručak, ručak? Ma kakvi! U ruci je bila ova knjižica, samo ah...kud sam luda baš sad išla čitati ljubavne romane...i sad mi se po glavi šetka Jedan... naravno  on to ne zna  kako zrelo od mene |
18.02.2007., nedjelja
OBRVE!
 Jednog dana ostanu mi oči upiljene u ogledalo, približi mi se nos staklu, na ogledalu krugovi se stvaraju od toplog daha. Pomislih u tim trenutcima: Koliko mi je godina! Bez da sam pitala: ogledalce, ogledalce reci mi tko je danas najljepši na svijetu, ja sam sa zaprepaštenjem gledala u svoje obrve! Znala sam već da od malena imam jedan jedini sijedi vlas u kosi, međutim sada sam vidjela kako imam u svakoj svojoj obrvi po jednu jedinu bijelu dlaku.  |
MOJE DRUGO PREDAVANJE - UZDAJ SE U SE I U SVOJE KLJUSE
 Naravno, a što ste mislili? Pegula ostaje pegula. Naime, vidite, ja i tehnika nismo si baš dobre još od početka. Linije prestanu svirati, veš-mašine počnu skakati, kompjuter počne bljeskati, mobitel se počne blokirati pa tako i laptop koji mi je ovog petka trebao kako bih jednom razredu održala predavanje. Pola sata su učenici pokušali osposobiti laptop i prezentaciju, ali nije išlo. Napokon kad su uspjeli postaviti prezentaciju na noge toliko koliko imala sam još nekih 15 do 20 minuta za ispredavat lekciju. O da, ko što i rekoh učenicima: Sad ćete imati jedno maratonsko predavanje. I imali su, jer 54 slajda sam prošla u roku 15-ak minuta. Srećom to predavanje mi nije bilo za ocijenu. Pouka: slijedeći put budi spremna na sve pa tako i na tehničke probleme. Najveć mi je žao što sam vjerojatno učenike ubila u pojam i to u roku 15ak minuta. Nadam se da ću im slijedeći put biti bolja. Moram i ja to položit, ali moraju i oni to usvojit. na neki način si međusobno pomažemo iako sumnjam da netko gleda na to tako. Opet sam za slijedeći put izabrala isti razred. Ne znam zašto, ali najrađe bih ih tamo sve bila izgrlila. Općenito mislim da su učenici dosta ok u svim razredima u ovoj školi, ali ono, među nama studentima dok biramo predavanja samo se čuje: to je moj razred! oni su moji u petak! oni su moji u utorak!  I na kraju na neki način ih stvarno počneš gledat kao na "svoj razred" i naravno da kako i sebi tako i njima želiš biti čim bolji...ma da, ok, još uvijek me muči tih 15ak minuta što sam imala za pričati...to nije humano bilo preći lekciju u 15ak minuta, ali drugog izbora nije bilo...No, na pogreškama se uči, pa se ja sad naučila: nikad se nemoj oslanjati na tehniku, nego uzdaj se u se i u svoje kljuse! E i da, napokon ću ići kupiti usb. Kažu mi učenici, nije možda to do prezentacije, ni do laptopa, nego možda do CD-a. Mislim si, provjeravala sam doma sto puta, već dobila opsesivno - kompulzivni poremećaj oko stavljanja cd-a u komp i provjeravanja da li je sve sprženo kako treba i onda na kraju da je CD loše spržen možda. Uh, uglavnom u ponedjeljak iz ovih stopa krećem kupit usb kako bih za sljedeće predavanje mogla donijeti prezentaciju na njemu! Biti ću spremna za predavanje ex catedra, ali nadam se da će prezentacija biti u top formi, odnosno laptop i projektor jer mi je baš stalo da učenici vide slikice. Znam da je svaki čovjek različit, ali ja recimo pamtim vizualno. Ako vidim sliku bitke zapamtit ću bitku. Ako vidim obiteljsko stablo Celjskih zapamtit ću. Lica pamtim, imena ne. Uglavnom, da se ja vratim natrag u školu. Nakon mene imali su učenici u jednom razredu svoju vlastitu prezentaciju i bila je izvanredna i naravno laptop i projektor su izvanredno funkcionirali. Nakon učenika je jedna moja kolegica došla na red održati svoje predavanje, međutim...njoj je crkao projektor. Profesor/mentor je otrčao po drugi. Nekako se opet sve uspostavilo i krenulo, održalo se i završilo. Muke li po nas tehničke taj dan! |
14.02.2007., srijeda
Spaaavat!!
 |
11.02.2007., nedjelja
NEKAD, NE DANAS
 |
ŠTO JEST JEST; DOBRA JE!
|
fotografije preuzete s flickira:  Već odavno sam obećala da ću popisati knjige koje imam. Knjige za koje mi definitivno treba još polica. Već se zamišljam kad budem živjela sama/ili kad budem imala svoju obitelj...kuća će biti zatrpana knjigama...od tla do stropa...morat ću imati posebnu prostoriju samo za knjige. Sa ključem po mogućnosti! Srce me zaboli kad vidim da netko lomi stranice. Uh. Ne mogu to podnijeti. Kad netko dođe u posjetu odmah su moje knjige na tapetu. Dooobro, dat ću ti ju u ruke...mrm...i onda ko kobac ptičar stojim nad posjetiteljem i budno pazim kako lista knjigu. Gora sam od teta u knjižnici. Kosa mi se diže na glavi kad netko drži neku tanju knjigu u rukama pa ju lomi simo tamo. Ne to radit! Dobijem živčani slom na licu mjesta i više nikad ta osoba neće blizu mojih knjiga. A ne! Mama ima naviku da bi nešto čituckala nakon ručka. Ruke na pregled! Da slučajno ne bi zamastila koji list! To sam već doživjela, tako da sad imam papke jedne tete ubilježene za sva vremena u jednoj svojoj slikovnici (spomenuh već ranije na ovom blogu da još uvijek ponekad kupim i slikovnicu). Znam da su se prije stavljali križevi ili otisci prsta kad si bio nepismen, ali mislim da moje slikovnice nisu glasački listići niti prijava za izradu osobne iskaznice. Uglavnom, da, trebam napraviti popis. Kad ću, ne znam, ali znam da moram. Ne volim iznenađenja i to treba znati svatko tko me imalo bolje pozna. Ne volim rođendanska iznenađenja jer obično ne završe dobro što se i ove godine pokazalo točnim. Jedna od najboljih prijatljica znala je da se volim zabavljati kriptografijom pa mi je odlučila kupiti od Simon Singha: ŠIFRE - kratka povijest kriptografije. Cijelo vrijeme je govorila kako će mi kupiti knjigu, ali nije htjela otkriti koju. Okeeej! Predaje mi ona šarenu papirnatu vrećicu sa srčekima i ja zahvaljujem. Smješkamo se i ona i ja. Otvaram vrećicu i upadne misao: Uh, kako joj to sad reći? Osjećala sam se neugodno, nepristojno i sve što ide uz to nakon što mi je iz usta pobjeglo: Ups! Pita ona: Što je? Njoj odmah opao smiješak, ja ga još uvijek pokušavam razvlačit po licu, al ne ide. Pita ona opet: Što je? Svi oko nas napetno isčekuju sad već i oni sa zaleđenim smješcima u čemu je problem?! Napokon izađe iz mene: Ovaaaj, imam ju već. Gulp! Sorry! Osjećala sam se ko zadnja stara krpa kojom je netko netom obrisao pod. Ok, što sad? Uzeti knjigu pa imati dvije? Ni prvi ni zadnji put. Pokloniti knjigu njoj (iako ju je ona meni kupila), jer što jest jest, knjiga je dobra! Zato sam je već i kupila, ne. Nakon kraćeg razgovora pao je dogovor da odemo u knjižaru i pokušat je zamjenit. Jedan kolega je potiho mi rekao: Možda ipak nisi trebala reć da ti je dupla. Osjećala sam se loše. Prijateljica I. mi se osjećala loše. Eto, tako je to kad me netko hoće iznenaditi. Uvijek ispadne loše. Nakon prakse, otišle smo do knjižare i zamjenile knjigu. Opet sretne i ona i ja. Nova knjiga u mojim rukama je od Roberta Harrisa: Engima. Naravno opet o kriptografiji. Zapravo to je roman, ali zasnovan na povijesnim činjenicama i vjerodostojno rekonstruira britansko presretanje njemačkih šifri. A pred kratko vrijeme kupila sam si u antikvarijatu i Šifranti protiv špijuna od D.Kahna (u 4 djela). Još kad bih barem imala vremena to sve pročitati. Trenutačno mučim samu sebe, ne bi me gore ni inkvizicija (sama sebi sam najgora inkvizicija), jer kako nemam dovoljno vremena zbog niza obaveza za ovakve moje "male radosti" (sad zvučim kao da sam došla sa snijega, sa grudanja) onda čitam par stranica po par stranica i to totalno ubija čar čitanja mi. Ne mogu polako čitat. Ja sagorijavam, knjiga mora da padne u komadu (ko utvrda za vrijeme bitke) ako mi je dobra. A dobre su sve navedene, ječim ja sad. Ah, kako je prije u đačko doba bilo lijepo slistit cijelu knjigu u jednom danu. Nitko sretniji od mene kad bih to sad uspjela. Sad sam pak overload sa stručnom literaturom i baš zato bi mi dobro došao mali odmak, ali nema teoretske šanse. Ovog trenutka me ponovno počelo nešto mučiti, ali o tome možda neki drugi put. |
10.02.2007., subota
FWD: NOA
|
fotografija preuzeta s flickira:  Nakon puno godina opet Bog pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zbog toga Bog zaključi da ih uništi kao što je to već jednom, prije puno godina učinio općim potopom. I reče Bog Noi:"Noa, sagradi još jednom korablju iz cedrovine, kao i onda: 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi ništa nisu naučili. A ti u korablju uzmi svoju ženu, tvoje sinove i njihove žene i od svake životinjske vrsti po dvoje, muško i žensko. Za šest mjeseci poslati ću veliku kišu." Noi to baš ne bi pravo; ta zar opet? Opet 40 dana kiša i 150 neugodnih dana na vodi zajedno sa svim životinjama i bez televizije. Ali Noa je bio poslušan i obeća da će učiniti tako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio korablju. "Noa", povika Bog, "Noa, gdje je korablja?" Noa pogleda u nebo i reče: "Gospodine, budi mi milostiv!" Bog ga opet upita: "Gdje je korablja, Noa?? Noa obriše suze i reče: "Gospodine, što si mi učinio? Najprije sam u općini postavio zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod nisu ni povjerovali. I tvoje mjere su izazvale pometnju, jer nitko nije znao koliko je dug lakat, pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu su najprije odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja, treba li korablja vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Ali kada sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. A onda me nazove jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da je njihova uprava jako orijentirana na stranke, da im želi ugoditi i upozorio me da kod EU u Briselu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište; zamolbu sam morao uložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU. Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam onda u šumi htio kupiti drvo rečeno mi je da je zabranjeno rušenje, jer tako propisuje zakon. Navodno to škodi klimi. Osim toga bi morao dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, posjeti me po drugi puta službeni psihijatar.Tesari, koje sam angažirao za gradnju, su mi onda rekli, da će se oni sami pobrinuti za drvo. Ali oni su najprije izabrali radnički savjet, koji je najprije sa mnom htio napraviti tarifni ugovor. Ali kako se nismo složili oni su stupili u štrajk. Bože, znaš li ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to sve platiti? Kako je prolazilo vrijeme ja sam počeo skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; bar su dva mrava još živa. Ali kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce, da zbog viših interesa moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, da li je tebi uopće jasno, da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara ali momentalno ne znam što da navedem kao cilj transporta. A da li si ti uopće znao da se primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vremena parenja? A ti znaš da su jeleni skoro stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo nego samo na parenje. Nadam se da ti je jasno da za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava da li ti propisi važe i za divlje zečeve. Uostalom, ako bi mogao nekako srediti da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, onda bi to uveliko pojednostavnilo čitav postupak dozvole. I ti možeš bar nešto učiniti za mene. Jedan od Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si ti to sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakvog problema! Tako, Gospodine, ja više ne mogu; sav sam već očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i mog odvjetnika?" I Noa opet poče plakati. Kiša prestade, nebo se razvedrilo a sunce zasjalo. I na nebu se pokaže prekrasna duga. Noa pogleda pa se nasmiješi."Gospodine, nećeš uništiti zemlju?" Tada reče Bog:"O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava." |
EGZISTENCIJA I KULTURA
|
fotografije preuzete s flickira:  Lijepo je upisati onu srednju školu ili fakultet koji te zanimaju. To znači da ćeš učiti o onome što voliš i da ćeš poslije raditi to što voliš. No dobro, raditi ćeš možda, ako nađeš posao u struci, jer, ne, ne ovisi sve o afinitetima, a ni o snalažljivosti (tzv. lako ću ja to, ja sam Jack, osim ako kod snalažljivosti ne pričamo o vezama i vezicama, mama i taticama - e pa nemaju svi nekoga tko će ih gurati ili dočekati kad budu padali!). Racionalno i pragmatično je razmišljati o tome koja potencijalna radna mjesta ti otvara tvoje obrazovanje. Imaš li više opcija ili malo. Negdje ćeš se uvijek moći zaposliti, ali čemu onda svo silno učenje? Čemu dan sav taj trud? I onda netko kaže kako su mu smiješni oni koji razmišljaju da će im učenje poslije omogućiti radno mjesto (koje žele). Kako treba učiti nešto samo zbog osobnog napretka, zbog nadogradnje svoga "ja". Da to bi bilo lijepo da je tako, ali nije! Zato spusti se na zemlju! Sleti! Što ću ja poslije raditi s tim? - je sasvim korektno pitanje! Uzalud ti kultura u kapacitetima mega i giga i štotijaznamčemujoš ako ti je egzistencija ugrožena. Bez egzistancije nema ni kulture (pitaj Inke i Maye). Treba platiti hranu, higijenske potrepštine, račune i još niz stvari bez kojih ljudi danas ne mogu zamisliti život (ali to je već luksuz, ako ćemo bit askete). Dakle, anti-kapitaliste svi čuju, ali svi koji čuju žele i živjeti i zbog toga nisu wannabekapitalisti. Danas se bez novca ne može živjeti. Kao što se ne može ni kupiti majica na kojoj piše:  UNIŠTI KAPITALIZAM! Svaka čast na duhu, ali...malo tko živi svoju filozofiju... |
LJUDI BROJEVI
|
fotografija preuzeta s flickira:  Sjedili smo u pubu. Došao je zajednički prijatelj M.. Uvijek ista ekipa bude. Prijatelj M. požalio se kako uvijek radi volonterski i pomaže gdje god može i nikad ne traži ništa za uzvrat. Međutim, događa se da i njemu nekad nešto treba pomoći, a tada nema tko. Svi ogluše. Svi okrenu leđa. Saslušala sam i uzela si vrijeme na razmišljanje što ja tu mogu učiniti u tom konkretnom slučaju. Mogu nešto i hoću, iako ne znam koliko će to dopridonijeti. U međuvremenu drugi prijatelj C. pruža ruku i kaže: otiđi od njih koji te iskorištavaju i pređi k meni. Meni ćeš trebati platiti samo to i to, dati to i to itd.,itd. Da li to znači da M. ima sljedeći izbor: ostati s onima koji ga očito doživljavaju kao brojku, a ne kao osobu kad ne cijene što sve čini za njih (a čini mnogo, potvrđujem iz prve ruke) ili preći onome tko će ga opet doživljavati kao broj i zadovoljno ga tapšat po ramenu kad sjednu kakve pare na žiro-račun. Oduzimanje i zbrajanje...osjećaš se kao na listi za konc-logor..."eci-peci-pec ti si mali zec" i bit ćeš pečen u onoj komori..."a ja mala vjeverica"...ja ću pobjeć na stablo sa tuđim žirevima! |
SPREMIŠTE IDEJA - PLUS/MINUS BESKONAČNO
|
fotografije preuzete sa flickira:  Prazno, bijelo i neispisano - prava tabula rasa uma, doživljeno. Ali, uvijek postoji druga strana, o da, "gusto i sitno ispisane stranice" ideja. Kaos! Dođe jedna, uleti druga preko prve, nastane naguravanje...cijela grupa ideja dolazi nakon njih gledati "fajt". Dođem da napravim reda, uhvatim jednu za ruku, drugu za vrat, treću za kosu...ostale se razbježe...samo ih ćutim po hangarima sa hrapavim sivim zidovima... Čujem njihov tap i njihovo koračanje. Prostor umjesto mene opipava njihove konture i daje njihovim sjenama mjesta, sjene se naposljetku spajaju sa tamom hangara. Pogledam, vidim tek pokoju suhu i satrtu slamku na tlu. Osjećam kako mi njihovi pogledi zabijaju se u leđa, okrećem se, izazivam na dvoboj pogledima...oči u oči...tko će više izdržati?! Ako ja pobjedim, onda ću uzeti ideju po svom izboru. Ako ideje pobjede, onda će one preuzeti vlast nadamnom. Računica je: jedno smo, u svakom slučaju dobitak je zagarantiran i jednima i drugima. Znamo to, ali volimo ove naše međusobne djetinje čarke. Njegujući međusobna prijateljstva ideje se samo još više reproduciraju, množe, rasprostranjuju, šire...Uskoro im treba dograditi još prostora, uskoro trebam odmaknuti povodce na očima koje imam još malo dalje...napraviti mjesta na klupi i reći sjednite se slobodno, ta ima mjesta. |
09.02.2007., petak
Znaš li prepoznati ženku?
Ponekad mi se baš ne da pričat i onda obično bi svi pričali, a kad se meni priča onda nitko neće.   Ovo mi je došlo danas na e-mail.  No comment.  |
08.02.2007., četvrtak
STANJE SVIJESTI - PRI SVIJESTI U SVAKOM SLUČAJU
Ovako  redovito izgledam svaku večer, a ponekad i na predavanju. Dok tako izgledam zna me se spomenuti ili od strane profesora ili od neke kolege/ice. Tad izgledam ovako:  i ovako:  , a to znači molit ću lijepo da pokazujem znakove života i da dajem na znanje da sam čula svoje ime. Here doggy, doggy...vuf! vuf! |
07.02.2007., srijeda
MOJE PRVO PREDAVANJE - GULP!
 Na četvrtoj godini profesorski smjerovi imaju hospitacije (=praksu). Nešto sati odslušaš, i jedan do dva sata trebaš održati. Jučer je na meni bio red da održim sat. To mi je bilo ocjensko predavanje. Dakle, ja sam bila profesor, a profesor koji inače tamo predaje, meni u ovom slučaju mentor, je sjedio iza i ocjenjivao moje držanje sata. Ostali kolege su također sjedili iza i slušali. Što reći?!  Užas?! Katastrofa?! Za plakat?! Za pokopat se?!  Pripremala sam se čak nekoliko dana (a zamislite kako će to izgledati kod mene ako budem se zaposlila u školi, a za svaki dan recimo ima 5 sati i za svaki sat svaki dan moraš imati pripremu!! ili probajte to ne zamisliti u mom slučaju  ). Zatrpala se literaturom. Probala kombinirati metode i oblike rada, pa sam imala sve od verbalne, demonstracijske, dokumentacijske metode pa do frontalnog, individualnog i rada u grupama oblika rada itd. Vježbala pred ukućanima držanje sata. Udavila ih neprestanim blebetanjem tih nekoliko dana samo o Hobbesu, društvenom ugovoru, suverenu, podanicima, sa homo homini lupus i sl. Doma su mi samo blagonaklono i sažaljivo klimali glavom, da bi mi mama minutu prije nego što sam trebala otrčati na bus da stignem na vrijeme (ne daj Bože kašnjenja!) samo nehajno dobacila: Ma znaš, čini mi se da ćeš ti udavit tu jadnu djecu! Ja mislim da ima toga previše. Međutim, nisam se toliko obazirala na tu posljednju maminu opasku, mislim, dovraga ta gdje je bila sve ove dane i zašto ti ljudi nikad nešto ne kažu na vrijeme?! Uglavnom, bila je u pravu...bilo je toga previše. Jednostavno sam mislila da ako ja mogu progutat knjigu od 1000-2000 stranica u pet dana da i 18-godišnjaci/godišnjakinje mogu nekoliko stranica stripa! Naime, iskopirala sam i pripremila im čak 6 priloga! Ali teksta u oblačićima nema puno, zaista! Uglavnom, previše sam se bojala da ću otić ća od uskog kruga onog o čemu trebam pričati, pa sam se panično držala pripreme i zbog toga nekoliko puta pogledala u papire, što nije neko zlo, ali voljela bih da je bez toga bilo. Naime, svi koji me znaju znaju i to da ja na temelju dvije napisane stranice mogu govoriti dva sata, a i na temelju 100 slajdova koliko sam jednom imala u prezentaciji mogu biti gotova u sat vremena. Čudni su putevi moji, no da.Uglavnom, što se dogodilo tako strašno?! Prestrašno?! E pa, nisam završila sat na vrijeme. Odnosno, zvonilo je, a ja još nisam sat privela kraju. Ostala su mi još tri pojma i ponavljanje. Ponavljanje na početku prethodnog gradiva je bilo uspješno obavljeno, ali ponavljanje na kraju netom naučenog gradiva...eee, do toga nisam stigla doć. Za kraj sam im izdiktirala 3 osnovna prirodna zakona: 1. Svaki čovjek treba težiti miru sve dok ima nade da će ga postići; ako to nije moguće onda on mora pribjeći ratu. 2. Čovjek treba biti voljan napustiti svoje pravo da slobodno čini sve što želi, ako su i drugi voljni da to učine. 3. Ljudi trebaju izvršavati sporazum koji su sklopili. Bez toga je svaki sporazum uzaludan i to nas vraća u stanje rata. ... i pokupila se ća... Profesor je rekao samo: Bilo je dobro. Meni SAMO to reći kad sam nesigurna u nešto...ddda...neće mi uć u uho, a kamo li pak u mozak! Kolege su mi čestitale, ali ja kao i uvijek više pesimistična (pesimist je inače btw optimist sa iskustvom, da se razumijemo) nisam vidjela razlog slavlju. Po meni je to bilo užasno, grozno i smak svijeta jer nisam završila sat na vrijeme. Na državnom ispitu se zbog toga pada da se razumijemo. Ali u tim trenucima nisam razmišljala kako prije državnog imaš godinu dana stražiranja, a ovo je ipak prvo prvcato predavanje. Dakle, nisam bila nimalo pri pameti nakon sata. Bila sam raspamećena i spremna da se pokopam ko noj glavom u pijesak. Onda sam pak počela razmišljati kako ako je moguće pasti ocjensko predavanje (a imaš samo jedno, koliko znam još nitko nije imao dva), onda da li to znači da trebaš čekati sljedeću godinu (pasti godinu) samo zbog toga??! Da, da, znam...brijem ful kad me uhvati. Uglavnom, pošto ja uvijek ZA SVAKI SLUČAJ volim nešto provjerit i po sto puta ako treba pitala ja profesora da li je moguće pasti...??? Odgovor je bio: Nitko nije pao. Tada sam tek čula zbor anđela s neba i harfu u pratnji. A sad me isti zovu da odem u krevet jer se sutra rano budim. Moram do Ureda državne uprave. Laku želim noć... p.s. Tek toliko da znate, pitam se, da li mi učenicima svojim prisustvom na njihovim satovima nanesemo više štete ili boljitka? Naime, kad su bila ispitivanja pred prvo polugodište primjetila sam da se (moramo voditi bilješke, opažanja) vjerojatno ne bi ponašali onako kako jesu da nas nije bilo. Na profesorova pitanja bilo je "fora" odgovora. A da li bi ih bilo da nas nije bilo tamo?! Vjerujem da se oni osjećaju ko pokusni kunići, ali nismo ni mi daleko od toga. Nakon četiri godine te bace pred 30 učenika i zablenete se vi u njih i oni u vas. Ma super! Ja sam za to da se praksa uvede prije četvrte godine, ako ništa drugo barem od treće da se krene radit nešto konkretno...Preferiram konkretne stvari... |
05.02.2007., ponedjeljak
HES
|
|
02.02.2007., petak
SLIKOVNICE I PRIČE IZ DJETINJSTVA
|
Da li danas djeca znaju za Crvenkapicu, Trnoružicu, Pepeljugu, Snjeguljicu, Malu sirenu, Kositrenog vojnika i balerinu, Tri praščića, Ali babu i 40 hajduka, Mačka u čizmama, Alisu u zemlji čudesa, Svirača na fruli, Čarobnjaka iz Oza, Kralja Midasa, Ružno pače, Kikicu, Starog obućara,Ivicu i čudotvorni grah, Palčića i Palčicu, Umišljenog Pera, Dobro Srce, Vuka i sedam kozlića, Aladinovu čarobnu svjetiljku, Patuljka i Pinokia, Mljekaricu, Umišljenu Mišicu, Gulivera među Liliputancima, Sindbada Moreplovca, Zvjezdane kiše, Krojača za male marsovce itd.?! Sjećam ih se skoro redom kako su išle...Danas, dobila sam dojam da sve manje i manje su slikovnice prisutne u životima djece. Kada sam bila mala nisam imala mnogo slikovnica sa pričama, ali sam vrlo cijenila one koje sam imala. Cijela jedna polica u ormaru je bilo posebno određeno mjesto za njih. Uz njih su smjele biti samo drvene i vodene bojice, ostalo ni za živu glavu. Te priče mi zapravo nitko nije posebno čitao. Možda se baka ponekad uhvatila čitanja. Hvatala sam priče u vrtiću i tako počela sama čitati svoje priče doma. Prestale su biti samo slikovnice, napokon sam kratke popratne rečenice uz ilustracije prestala doživljavati samo kao neke crne, sitne i besmislene oblike koje tamo netko stavio u slikovnice. Nakon dvije - tri godine došlo je do promjena...slikovnice me više nisu zanimale. Zanimao me je Pavličić, Tribuson i još neki. Bilo je to vrijeme bibliobusa. Zatim je stalo i to. Uz lektiru i udžbenike te Drvo znanja u 8.razredu OŠ odjednom me je obuzela želja da ponovno naručim Smib. Inače više primjeren djeci nižih razreda OŠ. I počela je primati Smib. I to je valjda to, drukčije ga doživljavaš nego što si ga pred par godina. Nakon toga krenula sam u gimnaziju. Zaokupili su me udžbenici više manje te knjige poput Tajni piramida, Kiklop, Braća Karamazovi, Ana Karenjina i niz drugih djela. Međutim, u 3-4 razredu puklo meni opet da se ja vratim na slikovnice i uputila sam se bila u prvu knjižaru i kupila slikovnicu o Anastaziji Romanovoj. Ne bih znala reći zašto, ali čini mi se da me uvijek na kraju nekog razoblja kao recimo sada) uhvati potreba i/ili želja za povratkom u djetinjstvo, za bavljenje nečim potpuno neopterećujućim, opuštajućim i sl. ili me jednostavno zanima novi pristup, nova metodologija jednom takvom elementu djetinjstva - slikovnici. Pitam se, ako se sad uputim u knjižaru danas - sutra, koju bih slikovnicu uzela sa police?! Da li ima mjesta za nju, uz knjige koje mi se sad vrte po rukama od Povijesti Hrvata od 15.st. do kraja Prvog svjetskog rata, Enigma (koju dobih neki dan za rođendan), Klasika političkog mišljenja, Levijatan itd.itd.?! Eto, samo htjedoh nabacit riječ - dvije i njima zapravo objasniti zašto će se na mom blogu moći pronaći i poneki link na kakvu priču... H. C. Andersen: Mala sirena (na engl.) Braća Grimm: Uspavana ljepotica aka Trnoružica (na engl.) |