Da li danas djeca znaju za Crvenkapicu, Trnoružicu, Pepeljugu, Snjeguljicu, Malu sirenu, Kositrenog vojnika i balerinu, Tri praščića, Ali babu i 40 hajduka, Mačka u čizmama, Alisu u zemlji čudesa, Svirača na fruli, Čarobnjaka iz Oza, Kralja Midasa, Ružno pače, Kikicu, Starog obućara,Ivicu i čudotvorni grah, Palčića i Palčicu, Umišljenog Pera, Dobro Srce, Vuka i sedam kozlića, Aladinovu čarobnu svjetiljku, Patuljka i Pinokia, Mljekaricu, Umišljenu Mišicu, Gulivera među Liliputancima, Sindbada Moreplovca, Zvjezdane kiše, Krojača za male marsovce itd.?! Sjećam ih se skoro redom kako su išle...Danas, dobila sam dojam da sve manje i manje su slikovnice prisutne u životima djece. Kada sam bila mala nisam imala mnogo slikovnica sa pričama, ali sam vrlo cijenila one koje sam imala. Cijela jedna polica u ormaru je bilo posebno određeno mjesto za njih. Uz njih su smjele biti samo drvene i vodene bojice, ostalo ni za živu glavu. Te priče mi zapravo nitko nije posebno čitao. Možda se baka ponekad uhvatila čitanja. Hvatala sam priče u vrtiću i tako počela sama čitati svoje priče doma. Prestale su biti samo slikovnice, napokon sam kratke popratne rečenice uz ilustracije prestala doživljavati samo kao neke crne, sitne i besmislene oblike koje tamo netko stavio u slikovnice. Nakon dvije - tri godine došlo je do promjena...slikovnice me više nisu zanimale. Zanimao me je Pavličić, Tribuson i još neki. Bilo je to vrijeme bibliobusa. Zatim je stalo i to. Uz lektiru i udžbenike te Drvo znanja u 8.razredu OŠ odjednom me je obuzela želja da ponovno naručim Smib. Inače više primjeren djeci nižih razreda OŠ. I počela je primati Smib. I to je valjda to, drukčije ga doživljavaš nego što si ga pred par godina. Nakon toga krenula sam u gimnaziju. Zaokupili su me udžbenici više manje te knjige poput Tajni piramida, Kiklop, Braća Karamazovi, Ana Karenjina i niz drugih djela. Međutim, u 3-4 razredu puklo meni opet da se ja vratim na slikovnice i uputila sam se bila u prvu knjižaru i kupila slikovnicu o Anastaziji Romanovoj. Ne bih znala reći zašto, ali čini mi se da me uvijek na kraju nekog razoblja kao recimo sada) uhvati potreba i/ili želja za povratkom u djetinjstvo, za bavljenje nečim potpuno neopterećujućim, opuštajućim i sl. ili me jednostavno zanima novi pristup, nova metodologija jednom takvom elementu djetinjstva - slikovnici. Pitam se, ako se sad uputim u knjižaru danas - sutra, koju bih slikovnicu uzela sa police?! Da li ima mjesta za nju, uz knjige koje mi se sad vrte po rukama od Povijesti Hrvata od 15.st. do kraja Prvog svjetskog rata, Enigma (koju dobih neki dan za rođendan), Klasika političkog mišljenja, Levijatan itd.itd.?! Eto, samo htjedoh nabacit riječ - dvije i njima zapravo objasniti zašto će se na mom blogu moći pronaći i poneki link na kakvu priču...
H. C. Andersen: Mala sirena (na engl.)
Braća Grimm: Uspavana ljepotica aka Trnoružica (na engl.)
Post je objavljen 02.02.2007. u 01:11 sati.