džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
10.02.2007., subota
EGZISTENCIJA I KULTURA
|
fotografije preuzete s flickira:  Lijepo je upisati onu srednju školu ili fakultet koji te zanimaju. To znači da ćeš učiti o onome što voliš i da ćeš poslije raditi to što voliš. No dobro, raditi ćeš možda, ako nađeš posao u struci, jer, ne, ne ovisi sve o afinitetima, a ni o snalažljivosti (tzv. lako ću ja to, ja sam Jack, osim ako kod snalažljivosti ne pričamo o vezama i vezicama, mama i taticama - e pa nemaju svi nekoga tko će ih gurati ili dočekati kad budu padali!). Racionalno i pragmatično je razmišljati o tome koja potencijalna radna mjesta ti otvara tvoje obrazovanje. Imaš li više opcija ili malo. Negdje ćeš se uvijek moći zaposliti, ali čemu onda svo silno učenje? Čemu dan sav taj trud? I onda netko kaže kako su mu smiješni oni koji razmišljaju da će im učenje poslije omogućiti radno mjesto (koje žele). Kako treba učiti nešto samo zbog osobnog napretka, zbog nadogradnje svoga "ja". Da to bi bilo lijepo da je tako, ali nije! Zato spusti se na zemlju! Sleti! Što ću ja poslije raditi s tim? - je sasvim korektno pitanje! Uzalud ti kultura u kapacitetima mega i giga i štotijaznamčemujoš ako ti je egzistencija ugrožena. Bez egzistancije nema ni kulture (pitaj Inke i Maye). Treba platiti hranu, higijenske potrepštine, račune i još niz stvari bez kojih ljudi danas ne mogu zamisliti život (ali to je već luksuz, ako ćemo bit askete). Dakle, anti-kapitaliste svi čuju, ali svi koji čuju žele i živjeti i zbog toga nisu wannabekapitalisti. Danas se bez novca ne može živjeti. Kao što se ne može ni kupiti majica na kojoj piše:  UNIŠTI KAPITALIZAM! Svaka čast na duhu, ali...malo tko živi svoju filozofiju... |