džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
10.02.2007., subota
LJUDI BROJEVI
|
fotografija preuzeta s flickira:  Sjedili smo u pubu. Došao je zajednički prijatelj M.. Uvijek ista ekipa bude. Prijatelj M. požalio se kako uvijek radi volonterski i pomaže gdje god može i nikad ne traži ništa za uzvrat. Međutim, događa se da i njemu nekad nešto treba pomoći, a tada nema tko. Svi ogluše. Svi okrenu leđa. Saslušala sam i uzela si vrijeme na razmišljanje što ja tu mogu učiniti u tom konkretnom slučaju. Mogu nešto i hoću, iako ne znam koliko će to dopridonijeti. U međuvremenu drugi prijatelj C. pruža ruku i kaže: otiđi od njih koji te iskorištavaju i pređi k meni. Meni ćeš trebati platiti samo to i to, dati to i to itd.,itd. Da li to znači da M. ima sljedeći izbor: ostati s onima koji ga očito doživljavaju kao brojku, a ne kao osobu kad ne cijene što sve čini za njih (a čini mnogo, potvrđujem iz prve ruke) ili preći onome tko će ga opet doživljavati kao broj i zadovoljno ga tapšat po ramenu kad sjednu kakve pare na žiro-račun. Oduzimanje i zbrajanje...osjećaš se kao na listi za konc-logor..."eci-peci-pec ti si mali zec" i bit ćeš pečen u onoj komori..."a ja mala vjeverica"...ja ću pobjeć na stablo sa tuđim žirevima! |